Selektor Igor Miličić nije poznato ime na Balkanu, ali je u Poljskoj legenda! Već dvadesetak godina je tamo što kao igrač, što kao trener i selektor, a ovo je njegova priča od Splita preko Kosova sve do Eurobasketa! Od izvještača MONDA sa Eurobasketa Nikole Lalovića
Grupa D Eurobasketa nije mogla da prođe bez iznenađenja, pa je tako najprijatenije iznenadila selekcija Poljske! Oni su zapravo prvi tim koji je obezbijedio prolazak dalje u Berlin, kada su savladali Češku u četvrtom kolu grupe. Nakon toga i Srbija je pobijedila Izrael u večernjem meču, a nakon dana pauze upravo će ova dva tima igrati za prvo mjesto u grupi.
Selektor Poljske Igor Miličić je u razgovoru za MONDO pričao o Srbiji, Poljskoj, narednom meču, eliminacionoj fazi u Berlinu, ali i o svojoj karijeri od Jugoplastike do Kosova i Trepče. Počeli smo naravno sa pitanjem o paklenom tempu grupne faze i danu odmora u kome smo i razgovorali sa sjajnim hrvatskim stručnjakom.
"Generalno za našu ekipu i za igrače je jak težak tempo. Nemamo širinu rostera takvu da možemo da dijelimo minute kao recimo reprezentacija Srbije. Mi nemamo taj komoditet da to možemo sebi da priuštimo. Zbog toga je jako, jako teško za igrače da naprave tu regeneraciju koja im je preko potrebna. Tu su od nas trenera važniji fizioterapeuti koji treba da ih opuste, odmore, izmasiraju za sljedeći dan. Još jedan problem je kad su igrači malo stariji onda teže podnose te napore iz dana u dan. Da je bar dan odmora pa je bar malo lakše, ovako je jako, jako teško", otkrio je Igor Miličić na početku razgovora za MONDO.
U razgovoru za MONDO pred meč sa Srbijom lider ovog tima Ej Džej Sloter je istakao da će mladim igračima Poljske meč sa Srbijom biti dragocjeno iskustvo, a sam Miličić je na jednoj konferenciji kazao da će "na ovom prvenstvu mnogi od njih od dečaka postati muškarci".
"Upravo tako, mi imamo mladu ekipu, igrače koji nikada nisu bili u ovakvim situacijama. Nisu bili u situacijama da nose rezultat, da su odgovorni za rezultat, pogotovo ne na ovakvom nivou. Svaki minut proveden na parketu protiv takvih ekipa kao što je Srbija, u jednom takvom pritisku vratiće im se deset puta. To je iskustvo koje dobijaju i zbog toga će neki koji iskoriste tu šansu na pravi način postati bolji igrači", jasan je bio hrvatski stručnjak.
ZNAMO SA KIM IGRAMO - SA NAJBOLJIMA NA SVIJETU!
Sav pritisak u ovom meču je na Srbiji i očekivanja Poljaka su jasna - da pruže što jači otpor, pa šta bude.
"Definitivno je dobro što igramo poslije dana odmora i znamo koga imamo protiv sebe. To su najbolji igrači na svijetu, najbolji igrači u Evropi i apsolutno nemamo tu presing i presiju po tom pitanju. Pritisak je definitivno na Srbiji, ali pritisak se završava sa prvim podbacivanjem.Mi imamo najveći izazov da se suprotstavimo timu koji igra vrhunsku košarku i mislim da odavno Srbija nije igrala tako dobro i kolektivno kao na ovom Eurobasketu. Za nas je veliki izazov da se suprotstavimo, da vidimo koliko možemo, da pokušamo da budemo što duže u utakmici, a eventualno napraviti neko iznenađenje bilo bi ravno čudu", vrlo je realan Miličić.
Pitali smo ga da nam navede jednu stvar koja ga impresionira u igri Srbije.
"Dijeljenje lopte", rekao je kao iz topa, pa nastavio:
"Toliku nesebičnost koju ima ta ekipa, to je nevjerovatno. Koliko talenta da se stvori prednost i poslije da se iz te prednosti napravi dodatnim pasom dodatna prednost, to je nešto što dijeli Srbiju od svih ostalih ekipa na ovom prvenstvu."
Ipak, da li je samo do kvaliteta? Ima li tu i tradicije, inata, karaktera?
"To će doći do izražaja kada dođu važne utakmice u eliminacionoj fazi. Sada Srbija definitivno igra košarku gdje je svaki igrač eksponiran, svaki daje ono što je potrebno i zato je Srbija toliko jaka. Šta će biti kada dođe borba za medalju, tada se pokazuju te neke karakteristike koje su dodatne osim kvaliteta tima i individualnog kvaliteta", objasnio nam je čovjek koji zna kako se osvajaju titule - osvojio ih je dvocifren broj do sada u karijeri!
MEGA MU JE DALA IGRAČA, ALI PRITISAK JE OGROMAN!
Jedan od najboljih igrača Poljske na ovom prvenstvu je Oleg Balcerovski, centar kojeg smo prošle sezone gledali u Megi. Prema selektorovim riječima, njegov dolazak u Srbiju bio je pun pogodak!
"Definitivno smo pričali o njegovom iskustvu u Megi, gdje on nije bio navikao na takav sistem rada, ali ja znam kako se radi u Hrvatskoj i Srbiji i za mene to ništa nije novo. Sigurno je napravio jedan veliki iskorak u svom pristupu i u igri. Nadamo se da će da napravi još dva tri, da se utvrdi i ostane na tom visokom nivou", otkrio je Miličić za MONDO.
Prvi put je Miličić došao u Poljsku 2000. godine kada je potpisao za Poloniju, zatim je igrao u Prokomu, Anvilu i Košalinu, vodio je Košalin, Anvil i Stal Ostrov, a sada je selektor. Pa koja je uloga u Poljskoj najteža?
"Definitivno je najteže biti selektor. To je i najveći izazov, ali i najveća satisfakcija. U klubu je za trenera veliki pritisak, a najljepše je biti igrač, to je vrh. Igračka karijera je san snova. Svaki igrač mora da bude svjestan da će to da se završi i mora da uživa u svakom danu. Ali selektorski posao je posao gdje te cijela država gleda, gdje nema nekih klupskih animoziteta i na sve načine to ima veliku čar."
Iako se to tako ne gleda u Srbiji, Poljska je zapravo zemlja košarke!
"Popularna je i odbojka i rukomet, ali košarka ide prema gore. Dvorane su dobre, sve više i više ima ekipa koje se dižu. Liga će ove godine biti još više ujednačena. Budžeti su solidni, stranci su dobri, jako jedna zanimljiva i taktički zahtjevna liga. Košarka definitivno ide gore, a od nas kao reprezentacije nekad ima nerealnih očekivanja. Ali mi radimo svoje i pokušaćemo da uradimo najbolje što možemo", miran je Miličić.
PRVE PATIKE OD SRETENOVIĆA, PA BIJEG NA KOSOVO!
Zvanično njegova igračka karijera počinje sredinom devedesetih u Splitu, ali dovoljno rano je iz Slavonskog Broda stigao u Split da bi vrlo dobro zapamtio generaciju koja se u Evropi neće ponoviti.
"Ja sam u Split došao kao 14-godišnjak, u momentu kada je Jugoplastika bila prvak Evrope. To je bio tačno taj posljednji period. U suštini sam se i ja skidao u svlačionici iz koje su izlazili Kukoč, Rađa, Perasović, Pavićević, mi smo poslije njih išli tamo. Čak su prve patike koje sam dobio bile patike koje je ostavio Zoran Sretenović. Ja i on smo bili ista pozicija, samo što je on bio jedan od najboljih plejmejkera Evrope, a ja sam bio junior. Imam sliku tih uspjeha i tih ljudi koji su pisali istoriju", ispričao nam je selektor Poljske.
Sudbina ga je sa Zoranom Sretenovićem neraskidivo povezala, što u trenerskoj što u igračkoj karijeri. Sreta je uvijek bio tu!
"On je poslije bio moj dobar poznanik, igrali smo jedan protiv drugog, poslije mi je bio i trener u posljednjoj mojoj sezoni u karijeri kada sam uzeo medalju. Ja sam mu bio čak i pomoćni trener čim sam završio karijeru i poslije sam preuzeo taj tim i dobio prvi samostalni posao u Košalinu", priča nam on.
Nismo mogli da ne pitamo, odakle Kosovo? Nakon Jugoplastike, Njemačke, Poljske i Grčke odjednom se u karijeri pojavljuje jedna sezona u Trepči!
"Pao sam na doping kontroli u Grčkoj i Kosovo tad nije bilo pod FIBA tako da sam mogao samo tako da ostanem u košarci i tih nekih sedam, osam mjeseci sam igrao tamo da prehranim porodicu.Tako je ispalo, život me je tako odveo", objasnio nam je naš sagovornik.
Na kraju jedno porodično pitanje - koji će Miličić ostaviti najveći trag u košarci?
"Ja vjerujem da će svaki od mojih sinova da ostavi trag. Imam ih tri, svi igraju, jedan je sad na koledžu a dvojica su u akademiji Ulm. Svi vole da igraju košarku, za sada su dobri i vidjećemo dokle će da stignu", završio je svoju priču za MONDO Igor Miličić i otišao da sprema svoj tim za "nemoguću misiju" - meč sa Srbijom!