Košarka

Kome bre da se izvinjavam, tom plačljivku? Nema šanse! Miličić se smijao kome nije smio, prekasno je shvatio

Darko Miličić u životnoj ispovijesti govorio o svojim greškama i velikim promašajima.

Izvor: Youtube/Jao Mile podcast/printscreen

Priča o NBA karijeri Darka Miličića (39) uvijek je priča o neiskorišćenoj prilici da realizuje svoj talenat. Novosađanin i nekadašnji drugi "pik" na NBA draftu 2003. godine od toga ne krije i od toga ne bježi.

Otišao je u Ameriku kao najveći evropski talenat i kao najperspektivniji košarkaš na svijetu uz Lebrona Džejmsa, tada prvog "pika". Koliko su Amerikanci vjerovali u njega govori i to da je bio odabran ispred Karmela Entonija, Krisa Boša, Dvejna Vejda - asova koji su pisali istoriju i koje čeka "Kuća slavnih" ili su već u njoj.

Nažalost, Darkov put nije bio ni izbliza uspješan kao njihov. Igrao je u Detroitu od 2003. do 2006. godine, potom je sezonu proveo u Orlandu, dvije u Memfisu, još jednu u Njujorku, a njegovi posljednji "trzaji" bili su u Minesoti, u kojoj je igrao od 2010. do 2012. godine. Nakon te epizode veoma kratko se zadržao u Bostonu 2012. i sa samo 32 godine završio karijeru.

U Timbervulvsima je bio kada je prvi igrač u svlačionici bio Kevin Lav i sa njim nikako nije mogao da bude na istoj "talasnoj dužini". U intervjuu za grčku "Gazetu" otkrio je detalje tog odnosa i da mu se nikako nisu svidjele reakcije Amerikanca koji je i dalje aktivan u Majamiju, a skoro deceniju je proveo u Klivlendu poslije odlaska iz Minesote.

"S Minesotom sam zakuvao, pa je došao generalni menadžer da se ja izvinjavam. Kao, ako se izvinim, ostaću u ekipi. Kome da se izvinjavam? Kevinu Lavu i ekipi? Onom plačljivku da se izvinjavam? Ma, mi smo bili grupa građana klasična i dobijamo po ušima, ponekad tek pobijedimo. Ali, to je varijanta da ako ja nisam imao 20 poena i 10 skokova, a slučajno smo pobijedili, onda je on tužan i ljut. Mi gubimo 25 razlike, a ima dobru statistiku - on sav srećan! Reko možda su me pogrešno protumačili i shvatili da sam ja 'indijanac' i da sam navikao da gubim u životu, ali ja da se izvinjavam plačonjama koji gledaju sebe i čekaju momenat potpisivanja ugovora... Ako su svi takvi, pa hajde biću i ja takav", rekao je Miličić.

Smijao sam se kome nisam smio, Bog me kaznio

Izvor: YouTube/Printscreen/Телевизија Храм

U istom intervjuu, grčki novinari pitali su Miličića čega se plašio. Tu je potpuno otvorio dušu o sebi i svom neuspjehu. 

"Nisam se plašio nikoga i ničega. Kažem vam, nisam osjećao strah. Ipak, smijao se ljudima kojima nisam trebao. U Detroit Pistonsima sam imao Bena Valasa, legendu. Na primjer, on je jedanom šutirao i promašio cijeli obruč, a ja sam se na klupi nasmijao. Rekli su mi 'Nemoj da se smiješ, on je Ol-star'. Uzvratio sam im 'Ovaj tip je Ol-star? Ali, on ne može da pogodi šut'. Pomislio sam da mogu sa svima. Samo mi dajte loptu i pustite me da igram. Nisam mario za to ko si i šta si uradio u životu. Međutim, poslije dvije godine, isto se dogodilo i meni. Promašivao sam šuteve i pitao sam se 'Kako se ovo dogodilo?'. Rekli su mi da ne budem tužan, da ne padnem i da se to događalo i Džordanu".

"I znaš šta? Baš me briga šta je Džordan uradio, briga me za ono što se meni događalo! Mogu da se probudim u tri ujutru i da pogodim dva šuta vezanih očiju. Zašto nisam uspio? Ben Vaals je jedan od najvećih radnika koje sam ikad sreo. I onda mu se malo đubre smije na klupi jer ne može da pogodi šuteve. Mali kreten je pomislio da se to neće dogoditi njemu. Tako te Bog kazni za aroganciju. Jer se praviš pametan i pomisliš da si najbolji. Bog me je blagoslovio talentom, ali ništa nisam uradio sa tim. Sve se događa sa razlogom. Sve što mi se ikad dogodilo, dogodilo se sa razlogom", kazao je nekadašnji centar.

Uvijek je interesantna i priča o tome kako je Nikola Peković uskočio na njegovo mjesto. Darko se svjesno sklonio da bi Crnogorac dobio šansu i s obzirom na to da se to dogodilo u pravom trenutku za nekadašnjeg centra Partizana, šansu je ojberučke iskoristio i postao startna "petica".

"Prve godine sam bio bez njega, odigrao sam tu cijelu godinu, i onda je došao on kao najbolji centar Evrope. Njemu u samom startu nije išlo kako je planirao. A, ja sam imao krize iz mog ranijeg odnosa prema košarci. Što se kaže, Bog nagradi, a Bog i uzme kada nisi taj. Imao sam te krize, nisu mi se igrale utakmice protiv katastrofa timova. Pa, pomišljam kako ću kući. U jednom trenutku dođe Nikola i kaže 'Tražio sam trejd, jer ne igram'. Rekao sam mu 'Nemoj mi otići i ti, šta ću ovdje sa ludacima? Izmisliću neku povredu, ako neko zaslužuje da igra onda zaslužuješ ti svojim kvalitetima'. Imao sam neku povredicu, mogao sam da igram, ali sam mu rekao da uleti i da zasluži priliku. Kada je dobio šansu, on je njih pokidao. Mojim povratkom iz povrede više uopšte nisam bio u rotaciji. Pretpostavljao sam da će Nikola da uđe u prvu petorku, ali ne da neću više igrati. To je bilo to. Poslije sam otišao u Boston samo zbog menadžera", kazao je Miličić u intervjuu za "Hepi".

Ljudi nas gledaju, a mi dijelimo račune

Srpski košarkaš koji se nakon karijere bavio i poljoprivredom, nikako nije mogao da se navikne na ophođenje svojih saigrača kada su zajedno na druženju.

"Sva priča se svela na to ko je preko koga zakucao, dao više koševa. Sva se priča svodila na košarku. Meni je to bilo strano, zato se nisam ni družio s njima. Za ručkom svi gledaju u svoj telefon, ljudi koji zarađuju po 10-15 miliona plaćaju račun tako što dijelimo po 10-15 dolara. Kažem im 'Dajte, ljudi, platiću ja, sramota da nas ovdje gledaju ljudi kako uzimate para Bože sačuvaj, a ovdje dijelite račune'. Ja sam došao iz Hemofarma, gdje je tih godina bila lijepa, bratska atmosfera, a onda odeš tamo gdje svako gleda svoju politiku", rekao je Miličić.

Kada je 2012. godine u Boston Seltiksima prelomio da je završio sa košarkom, to je odmah i saopštio svima oko sebe. U svlačionici su bili iznenađeni, ali za njega više nije bilo povratka.

"U tom momentu Boston mi nije bio izazov. Oni su htjeli da mi daju šansu, a ja sam im rekao da to nisam ja, već nešto suprotno. U mladim kategorijama sam htio da imam loptu, da budem glavni, a oni su stekli mišljenje o meni, opravdano, da bi trebalo da budem treći, četvrti centar. Očekivano, tako je bilo. Poslije dvadesetak utakmica skupio sam kofere, pružio ruke Garnetu i svima poželio svako dobro. Neki su shvatili ozbiljno, neki su mislili da izmišljam ludilo. Rivers mi je rekao da bi trebalo večeras da igram. Ja sam rekao da je dosta moje muke, da nema mjesta više za herojske govore, to kod mene ne pali, da sam prošao, vidio, nisam uspio i idemo dalje, život piše nove priče".

Tajron Lu, sada asistent u stručnom štabu reprezentacije Sjedinjenih Država i trener Los Anđeles Klipersa, došao je ispred doma u kojem je Miličić živio. "Lu je stajao pred mojom kućom i gledao me u neverici. Pričali smo pet minuta. Pitao me 'A, pare?'. Rekao sam mu 'Ma, kakve pare...' i otišao".

Tako je završena karijera koja je morala da izgleda potpuno drugačije, da traje mnogo duže i da bude daleko, daleko uspješnija nego što je bila.