Srbija će u narednim godinama morati da zamijeni kičmu reprezentacije, a po svemu sudeći klinci koji budu to radili neće dolaziti iz srpskog sistema. Ako se nešto ne promijeni...
Srbija se sa još jednog Eurobasketa vratila bez medalje, a mnogo se pričalo oko smjene generacija i potrebe za nekim novim licima u reprezentaciji.
Nakon ovog Eurobasketa ostali su "orlovi" bez Stefana Jovića, dok je kapiten Bogdan Bogdanović sa 33 godine sve podložniji povredama. Generacije 1994. i 1995. iz kojih dolaze Vasilije Micić, Aleksa Avramović, Ognjen Dobrić, Nikola Milutinov, Dejan Davidovac, Nikola jokić, Marko Gudurić i Dušan Ristić takođe polako stižu godine i mora da se misli o nasljednicima.
"Mi ne proizvodimo više igrače. To je za analizu. Dolaze neki novi Topić, Đurišić, Marković, ima tu još dječaka da vidimo iz generacije U-20, U-19, a bogami i U-18 i U-16. Postepeno, ali to bi sve trebalo da slože stručni ljudi, treneri i postepeno, a ne u buci i halabuci. I moramo da dođemo do naše lige", rekao je predsjednik KSS Nebojša Čović u jutarnjem programu RTS. A ko su ti klinci koji dolaze?
Topić i zlatni momci
Odigrala je Srbija 2023. godine u Nišu Eurobasket za zlato. Tada je srpski U18 tim osvojio prvo mjesto ispred Španije, a dok su Španci poveli jednog igrača iz tog tima na prvenstvo, Svetislav Pešić se u posljednji čas odlučio za Vasilija Micića ispred Nikole Topića.
Nekoliko je tu igrača koji gledaju ka prvom timu, a prvi je Topić koji je cijelu prošlu sezonu posvetio oporavku od povrede i sada se nadamo da će imati minutažu u Oklahomi u NBA ligi. Na draftu je izabran i Bogoljub Marković iz Mege koji će ostati u timu iz Beograda naredne sezone.
Mladi Andrej Kostić je otišao na koledž, Mitru Bošnjakoviću je Željko Obradović davao minute u timu Partizana, a Filip Jović iza sebe ima odličnu sezonu u Megi. Da li oni mogu da zamijene sadašnje reprezentatice? Vrijeme će pokazati.
Dvije generacije takođe uzele medalje
Godinu dana starija generacija je uzela bronzu 2022. godine, a član idealne petorke tog turnira Ilija Milijašević iz Mege je otišao da igra na koledžu De Pol. Filip Radaković je takođe na koledžu. kao i Nikola Đapa, Jovan Ristić i Marko Šarenac tako da je skoro pola tog tima u Americi. Aleksa Milenković je u Megi, Luka Andrić u Slaviji iz Istočnog Sarajeva, Aleksa Čovičković igra u Slobodi iz Tuzle, a Matija Milošević je u rodnoj Ivanjici imao strašnu sezonu u B ligi.
Na U18 Eurobasketu 2024. u Finskoj srpski tim je bio drugi iza Njemačke, a i taj tim je pun igrača koji su otišli u NCAA. To su Andrej Kostić, Aleksa Dimitrijević i Luka Jovanović, dok je Savo Drezgić poslije sezone na Gonzagi pošao putem Filipa Petruševa i vratio se u Srbiju da igra za Megu. Tu su i Aleksandar Vojinović i Ognjen Srzentić, Aleksa Stanojević je prošle godine debitovao za FMP, a Marko Tofoski je bio lider BKK Radničkog. Miloš Šojić je bio u Beku, a sada je potpisao za Crvenu zvezdu.
MVP Kusturica i zlatni klinci
Obradovali su Srbiju i kadeti koji su osvojili Eurobasket. Nikola Kusturica je bio ubjedljivi MVP sa 20 poena, 7,7 skokova i 3,4 asistencije po meču, a u međuvremenu je stigao da debituje i za prvi tim Barselone. Lideri tog tima su bili i Petar Bjelica i Ognjen Simjanovski, a vidjećemo kako će se oni razvijati.
Srbija nema situaciju u svojim rukama
Tek je počelo sa legalnim davanjem novca igračima u NCAA ligi, a vidimo da iz svake generacije neko ode na koledž. Iz nekih i po pola tima. To može da se ispostavi dobro, pa da iz Amerike nama dolaze vrhunski reprezentativci, ali sa druge strane, da li je to ono što želimo?
Srbija očigledno nema situaciju u svojim rukama. Naše najveće talente odvode ili koledži ili kao u slučaju Nikole Kusturice najveći evropski klubovi poput Barselone. Da li je to put kojim želimo da idemo? Možda i jeste, ali onda treba pogledati istini u oči i reći da se Srbija o svojim biserima ne pita. Pita se tek ako ih neki drugi, bogatiji, ne žele.