Nikola Plećaš je bez sumnje Srbin koga su Hrvati najviše voljeli i prihvatili u Zagrebu, međutim ni njemu nisu oprostili tokom devedesetih. Srušili su mu dom u Oluji, a onda nisu htjeli da ga zaposle iako je bio legenda.
Legendarni košarkaš Nikola Plećaš danas ima 77 godina i živi u Zagrebu, iako svoje srpsko porijeklo nikada nije krio - niti ga se odrekao ni u najtežim vremenima na ovim prostorima. A i te kako je imao problema zbog njega, posebno devedesetih godina kada su vladale nikad veće podjele.
Plećaš je iz ličkog sela Bruvno, koje je nedaleko od Gračaca, samim tim i od Knina, a u kome mu je srušena porodična kuća tokom Oluje. U zločinačkoj akciji koja je početkom avgusta izvedena na prostoru Republike Srpske Krajine, u kojoj je proterano više od 200 hiljada stanovnika, nije pošteđeno ni ognjište srpske porodice Plećaš koja je izrodila i odgojila petoro djece, čak dala i jugoslovenskog reprezentativca bivšoj državi.
"Rođen sam u Bruvnu u Lici i moram da priznam da je tamo sada pustoš", pričao je Nikola Plećaš u intervjuu za podkast "Vida" kada se dotakao i teških trenutaka devedesetih godina: "Mnogo je napuštenih kuća koje nisu obnovljene. Porodično smo pomogli i obnovili svoju kuću, mi tad nismo čekali državu. Bila je devastirana, bilo je jako ružno. Došli smo treći dan nakon Oluje i našli pobijenu stoku, zatvorene pse... Ta kuća nije bila na putu vojsci. U šali volim da kažem da je to bilo 'oslobođenje'...", dodao je Plećaš aludirajući da su poslije prolaska vojnika uslijedile pljačke.
Ko je Nikola Plećaš?
Nikola Plećaš se iz Bruvna preselio u Zagreb sa svega šest godina i od malih nogu je bio zaljubljen u sport. Prvo se bavio rukometom, a onda košarkom koja mu je postala "centar svijeta".
Proveo je deset godina u Lokomotivi iz Zagreba (Cibona), s kojom je bio osvajač Kupa Radivoja Koraća 1972. godine, da bi potom bio i u Kvarneru iz Rijeke. Kao član reprezentacije Jugoslavije osvojio je srebro na Olimpijskim igrama 1968. godine u Meksiku, dok ima i zlato i srebro sa Svjetskog prvenstva 1970. i 1974. godine, odnosno još četiri medalje sa prvenstava Evrope - dvije zlatne i dvije srebrne.
Bio je jedan od najtrofejnijih igrača svoje generacije, ali mu je reprezentativna karijera prekinuta i "otpao" je sa spiska za Olimpijske igre 1976. godine u Montrealu jer je snimio reklamu za "Frank" čajeve.
Time je navodno prekršio olimpijsku povelju i načela amaterskog sporta, a da stvar bude bizarnija - scenario za reklamu potpisao je tadašnji selektor Mirko Novosel. S obzirom na to da je na turnir otišao i Andro Knego, koji je takođe bio u reklami, mnogi smatraju da su se neke druge stvari umiješale i da je precrtan jer je nekome smetao.
Od "Svetog Nikole" do nepoželjnog
Nikola Plećaš je bio najbolji strijelac prvenstva Jugoslavije i rekorder sa 67 poena postignutih na meču protiv Partizana (i to prije uvođenja trojke), tako da je u Zagrebu dobio nadimak "Sveti Nikola". Ali, od početka sukoba devedesetih, pa i ranije, mnogi su mu okrenuli leđa.
"Od devedesetih ne mogu naći nikakav posao. Ja sam 14 godina već nezaposlen, znači nekome je to smetalo...", rekao je Nikola Plećaš u istom podkastu kod novinara Lade Tomičića objasnišvi šta je to uticalo na to da bude nepoželjan: "Jako su mi zamjerali što sam 1991. prihvatio biti šef struke u banjalučkom Borcu. To mi prigovaraju i prenose mi do danas, ali ne prenose da 14 godina nisu htjeli da me zaposle".
Nikola Plećaš nije jedini Srbin kome se isto ovo dogodilo u Zagrebu, i uopšte u Hrvatskoj, a ističe da mu je makar malo pomogla popularnost koju je imao kao sportista.
"Vjerujem da je moja popularnost uticala da sam s te strane imao određeni mir. Nisam doživio nikakva fizička maltretiranja, svi ljudi su se ophodili normalno i sasvim u redu. Međutim, očigledno se to odrazilo na drugi način da nisam mogao da dobijem posao", ispričao je čuveni košarkaš.
Uprkos svemu nije htio da ode u Beograd
Otkrio je i da mu je bivši predsjednik Srbije Boris Tadić ponudio da se preseli u Beograd, gdje bi primao nacionalnu penziju koju zakonski dobijaju i drugi osvajači medalja na velikim takmičenjima, ali je on to odbio iako je bio bez ikakvih primanja. "Imam veliku porodicu, i sa moje i sa ženine strane. Plašio sam se da će se to politički, pa i fizički, odraziti prema osobama koje su sa mnom u kontaktu. To je bio jedan od osnovnih razloga da nisam pristao da se preselim u Beograd i dobijam te novce, koji su bili duplo veći od ovog što danas dobijam od našeg ministarstva za sport", rekao je Plećaš.
S druge strane u Hrvatskoj je dobio državnu nagradu za životno djelo u sportu "Franjo Bučar", koju mu je dodijelio nekadašnji hrvatski predsjednik Stipe Mesić. "Čudno mi je da sam prvo dobio orden od države Hrvatske, a tek onda su uslijedile nagrade od Grada Zagreba, Hrvatskog olimpijskog odbora i ostalih. Biti legenda je lijepo, ali od toga se ne živi. Istina je i da ta pažnja, da me ljudi primijete na ulici, čovjeku godi. To je lijepo. Nemam nikakvih opasnosti niti maltretiranja, što sam ja taj koji jesam i što živim u ovom gradu. Štaviše, mislim da je ljudima drago jer sam ipak zagrebački sportista i košarkaš, koji je na određeni način pomogao pri pravljenju dvorane 'Kutije šibica', a kasnije igrao za Evropu protiv SAD na otvaranju Doma sportova. To ljudi pamte i vrlo rado me zaustave i popričaju."
Na kraju intervjua je istakao da osjeća pripadnost svuda u bivšoj Jugoslaviji i svim republikama jer je u njegovo vrijeme bio lijepo dočekivan na putovanjima na kojima nije bilo nikakvih granica. "Nadam se da će opet doći vrijeme da će biti nekakva zajednica i da ćemo slobodno govoriti da pripadamo ovom podneblju", zaključio je "Sveti Nikola".
BONUS VIDEO: