Sportski menadžer Miško Ražnatović prozvao je Marijusa Grigonisa zbog loših komentara na račun Ergina Atamana
Bivši košarkaš Panatinaikosa Marijus Grigonis bio je iskren o odnosu sa Erginom Atamanom u grčkom klubu, ali se njegov stav nije dopao srpskom sportskom menadžeru Mišku Ražnatoviću. Vrlo brzo po objavljivanju izjave, uslijedio je i odgovor Ražnatovića.
"Evo nas opet! Dejan Radonjić nije jedini! Uspio sam da pronađem još mnogo njih koji kod kuće imaju trofeje Evrolige", napisao je Ražnatović.
Komentar Miška Ražnatovića konkretno se odnosio na izjavu Litvanca koji vjeruje da ne postoji igrač koji ima odnos ili dobar odnos sa trenerom Atamanom. Grigonis je spomenuo i period prije Turčina u Panatinaikosu i podvukao je da grčki tim nije blistao - kad je u pitanju atmosfera u svlačionici.
Šta je rekao Marijus Grigonis?
Grigonis je poslije četiri godine u Panatinaikosu imao šta da doživi - od očaja do sjaja, pa ponovo na niskim granama. "Prva godina je bila zanimljiva. Lako je o svemu tome pričati iz današnje perspektive. Tada je, naravno, bilo teško. Svi u svlačionici su se svađali, jedni drugima svašta govorili. Trener je izbacivao igrače iz ekipe. Naši navijači su nas vrijeđali. Pljuvali. Izađeš na ulicu, a ljudi ti dobacuju razne stvari", započeo je Grigonis za Basketnjuz.
"A onda su vas već naredne godine nosili na ramenima jer smo osvojili Evroligu. Opet kažemo da je Kaunas lud za Žalgirisom, ali tamo je sve to na potpuno drugom nivou. Cijela njihova sportska kultura živi za to. Naravno, lokalno tržište je veće i ima više ljudi. Oni su zaista ludi za sportom. Njima čak ni pivo nije potrebno da bi postali takvi - jednostavno su prirodno takvi. Taj period je bio jedan od najboljih u mojoj karijeri", konstatovao je Grigonis.
A kad je u pitanju Ergin Ataman, odnos sa Turčinom je ovako definisao: "Volio bih da mi pronađete makar jednog igrača koji ima odnos sa njim. On se potpuno distancira od igrača. To je pozicija koju bira. Komunikacija uopšte ne postoji.
"Da pričam sa kim? Ne. Sa Atamanom to tako ne funkcioniše. Tu si i jednostavno razmišljaš da ćeš pomoći na treningu. Pomoći ćeš u domaćem prvenstvu. Kad im budeš potreban, pozvaće te. Dešavalo se da poslije treninga sjedneš u auto i kreneš kući, a onda te pozovu telefonom: 'Dođi na aerodrom. Moraćeš da letiš na utakmicu.' Ili bi došao u svlačionicu, a 25 minuta prije utakmice bi ti donijeli opremu i rekli da si im potreban", zaključio je Litvanac.