Legendarni košarkaš Nikola Batum završio je karijeru na dan smrti svog oca na terenu. Tu odluku saopštio je u emotivnom razgovoru sa svojim sinom, takođe na terenu.
Legendarni francuski košarkaš Nikola Batum (37) završio je karijeru. Simbolično, učinio je to 21. septembra, na dan kada je pred njegovim očima preminuo njegov otac Rišar, igrajući utakmicu tokom koje je doživio aneurizmu. Dogodilo se to 1991. godine, kada je Batum imao manje od tri godine.
I baš zato, ovog ponedjeljka Batum je riješio da učini što njegov otac nije mogao - da doživi život i van košarke i da izađe iz košarkaške sale držeći se za ruku sa svojom djecom, na početku novog poglavlja.
Batum je koncipirao oproštajni video kroz razgovor sa svojim desetogodišnjim sinom Ajdenom Batumom.
"Tata, da li je tačno da ostavljaš košarku?"
"Da, to je to, tata ostavlja košarku. Igram već dugo, ovdje sam počeo i prošlo je već 25 godina od kada sam otišao, a 20 godina sam profesionalac. To je mnogo. U NBA sam proveo 18 godina, a 15 godina sam u reprezentaciji. Pa, ti ne želiš da se povučem?"
"Ne"
"Da li bi trebalo da nastavim da igram košarku?"
"Da"
"Ne, gotovo je. Sada je tvoj red".
Batum je u dirljivoj ispovijesti otkrio sinu zašto je baš na današnji dan ostavio košarku.
"Nisam uplašen zato što više neću biti igrač, jer sam doživio sve što je trebalo da doživim i uradio sam sve što je trebalo, više od onoga što je moj otac imao priliku da uradi. Znaš, tvoj đed је preminuo na košarkaškom terenu - ja nisam. Vidiš, košarkaška karijera mog oca završila se jer je preminuo, pa nikad nije morao da nastavi svoj život (poslije košarke). Ja mogu. I to je ono na šta sam ponosan i zbog čega sam danas srećan i miran sa odlukom da neću više biti igrač. Konačno mogu da živim novi život, koji nisam imao priliku da živim kao dijete, kao ti što imaš. Moći ću da živim kako moj otac nije mogao. Zato sam srećan i zato završavam karijeru na dan kada je preminuo. Na dan kada se završila njegova karijera, ja počinjem moju. Radiću istu stvar, na isti dan, ali drugačije. Ti, majka, Najeli i ja otići ćemo odavde zajedno. To nisam doživio sa svojim ocem prije 35 godina. Zar nisi srećan zbog toga? Zato tvoj tata nije uplašen, već srećan. Moći ćemo da počnemo novi život i da radimo mnogo stvari zajedno", kazao je Batum.
"Moj trenutak karijere? Pariz 2024. i polufinale sa tobom"
Na polufinale Olimpijskih igara u Parizu 2024. godine protiv Njemačke je posebno ponosan.
"Postoji jedan trenutak moje karijere na koji sam posebno ponosan. Bilo je to polufinale (Olimpijskih igara u Parizu), kada si i ti izašao na teren, protiv Njemačke. Bio je to momenat karijere na koji sam zaista ponosan. Bio je to najbolji košarkaški momenat koji sam ikad doživio. Olimpijske igre u Francuskoj i to što si ti bio tu učinilo je sve zaista posebnim, jer nikad nisam imao takve trenutke sa svojim ocem na terenu i moram da ih stvorim sa tobom. Da to budu momenti koje ćeš pamtiti kada budeš stariji. To što si vidio na tom terenu je bilo nevjerovatno i to možda ne shvataš sada."
"Birao sam košarku ispred tebe, sine, to je žrtva"
"Počeo sam da igram 1991. godine, imao sam dvije i po godine. Bilo je to ovdje, u Pon L'Eveku. Počeo sam ranije nego ti. Povlačim se iz nekoliko razloga. Hoću da dođem kući i da budem bliže tebi. Vodiću računa o tebi i napraviću prostor drugim igračima. Mislim da je moje vrijeme prošlo. U reprezentaciji sam se oprostio prije dvije godine, a gotovo je i sa NBA"
"Znaš, kada igraš košarku toliko dugo koliko sam ja igrao, u jednom trenutku moraš da znaš kada da staneš. Najviše će mi nedostajati treninzi, utakmice, takmičenje... Proveo sam 20-25 godina igrajući košarku i zato znaš kada je kraj. Treninzi su bili moj život, bio sam na njima sve vrijeme, to je život koji sam znao 25 godina. Sada idemo dalje"
"Neophodno je žrtvovati se za košarku, za karijeru... Ako želiš nešto da napraviš, moraš da podneseš žrtvu. A, ja sam žrtvovao mnogo toga. Propustio sam dosta stvari u tvom životu. Neke tvoje utakmice, neke tvoje stvari u školi, neke stvari koje su se tebi dogodile, jer sam birao da igram košarku. Nažalost, to je bio moj izbor i zato takođe sada hoću da prestanem da igram. Sada ću biti tu za tvoje treninge takođe, a mogu da budem i tvoj trener, ako želiš, gdje god želiš. Da tata nastavi da igra, to ne bih mogao"
Batum se zahvalio svim trenerima počev od onih koji su ga trenirali u najmlađim kategorijama, preko Le Mana, reprezentacije Francuske i svima koji su mu u domovini pružili šansu da napreduje da postane NBA igrač.
"Teško mi je da ovo saopštavam, jer je bilo 25 godina podnošenja velike žrtve, ali zadovoljan sam".
Oprostio se od svakog NBA tima
Nije siguran šta će raditi, ali ostaće pri košarci.
"Hvala svima u Americi, imao sam 19 godina kada su me u Portlandu dočekali širokih ruku. Svi u Oregonu bili su nevjerovatni tamo. U Šarlotu hvala svima, iako smo imali posljednje dvije godine veoma teške. Tamo mi se rodio sin i nosim divne uspomene, znam da će ta franšiza napredovati. Filadelfijo, kratko sam se zadržao tamo, ali uživao sam uz Nika Nursa i sve u timu. I naravno, Klipersi, hvala vam što ste mi pružili šansu prije šest godina kada je bilo veoma, veoma loše i pomogli ste mi da produžim karijeru. Hvala treneru Tajronu Luu i svima", kazao je Batum.
"Odabrao sam da se povučem na 35. godišnjicu smrti svog oca, koji je preminuo na utakmici dok sam ga gledao sa tribina", objasnio je još jednom legendarni francuski krilni košarkaš, jedan od najboljih svoje generacije.
Bonus video:
(MONDO)