Britanske gimnastičarke javno progovorile o zlostavljanju kojem su bile izložene zarad dobrih rezultata
Poslije šokantne vijesti o tome da je mlada trijatlonka u Južnoj Koreji Čoi Suk-hjun izvršila samoubistvo zbog zlostavljanja trenera i ćutanja o tome, sportsku javnost pogodila je još jedna "teška" priča.
Grupa britanskih gimnastičarki progovorila je javno o višegodišnjoj torturi koju su trpile zarad dobrih rezultata. Priznale su da bile psihički i fizički maltretirane godinama.
Njihova priča pojavila se nakon prikazivanja filma "Athlete A" krajem juna, koji govori o ljekaru Leriju Nasaru koji je zbog seksualnog zlostavljanja više od 150 američkih gimnastičarki osuđen na 175 godina zatvora.
Ketrin Lajons, bivša prvakinja Evrope u juniorskoj konkurenciji, izjavila je da ju je trener zlostavljao. Ketrin, koja sada ima 19 godina, kaže da je sve počelo kada je imala samo 10 godina. Trener je smatrao da ima višak kilograma pa ju je izgladnjivao. Rekla je da se posebno sjeća kako nije smjela ništa da okusi dok je nastupala na jednom međunarodnom kampu.
Ona je navela i da je bila prisiljena i da često trenira povrijeđena, da je bila i fizički kažnjavana, ali da je najviše bilo psihičkog maltretiranja.
Zastrašujuća je ispovijest da je muzika na treninzima služila da prikrije jauke i plač, a bilo je slučajeva i da je trener zatvori u ormar dok se "ne isplače".
"Sve je bilo pogrešno. Učili su nas da se plašimo trenera više nego teških gimnastičkih vežbi, i da je to jedini način da nešto postignemo. Poslije tog maltretiranja morali bismo da se izvinimo treneru zbog lošeg ponašanja i stava, iako nikada nismo bile krive. Nikada neću saznati da li bih to uspjela bez toga ili bih bila i bolja da me nisu tako ponižavali", navela je Ketrin Lajons, koja je nerijetko dobijala udarce čunjevima.
Ona je napustila sport prije nego što je ostvarila san o nastupu na Olimpijskim igrama, a zbog svega što je preživjela dijagnostikovan joj je posttraumatski stresni poremaćaj, zbog čega je provela godinu i po dana na savjetovanju u bolnici.
I starija Liza Mejson, koja se takmičila za Veliku Britaniju na Olimpijskim igrama u Sidneju 2000. godine, nakon što je dvije godine ranije osvojila zlato na Igrama Komonvelta, ispričala je kakav je pakao prošla da bi to ostvarila.
"Trener me je držao na vratilu dok mi ruke ne bi u potpunosti utrnule i obamrle, a ispod bi postavio astroturf podlogu (izuzetno grubu podlogu), na kojoj me je tjerao da vežbam sve dok mi noge ne bi prokrvarile", požalila se 31-godišnja Mejson.
Ona je pomenula da je bilo ponižavanja i to potkrijepila kaznom koju je jednom morala da izvrši - da pred svojima kolegama prošeta u donjem vešu.
Navela je i da je ona više puta natjerana da nastupa povrijeđena, i to pošto su vrlo rano počeli da im daju tablete protiv bolova.
"Diklofenak smo koristile stalno još od 12. godine, zbog čega su neke devojke postale zavisne, a ako bismo se požalile na umor davali su nam kortizol, odnosno steroide".
Liza Mejson je rekla da je dobila mnogo poruka podrške nakon što je riješila da progovori o strahotama koje gimnastičarke trpe, i to od kolega, koje još uvijek nisu spremne da joj se priključe i javno istupe.
Britanski gimnastičarski savez oglasio se poslije šokantnih priča sportistkinja izrazivši žaljenje što se to dogodilo, osudivši svaki oblik nasilja uz napomenu da se to u potpunosti kosi sa svim njihovim sportskim principima i normama.
Pratite Mondo.ba na Facebooku, Instagramu i Twitteru. Aplikacija je dostupna za IOS i Android telefone.
Preuzimanje teksta, vijesti, fotografija i video snimaka dozvoljeno uz vidljivo navođenje izvora i linka ka MONDO portalu.