Novak Đoković je za italijanski "Korijere dela Sera" govorio i o traumama koje je doživio tokom NATO bombardovanja.
Novak Đoković je u Rimu gdje pokušava da osvoji još jednu titulu, a tamo je prava zvijezda. Novinari ga opsjedaju, žele da znaju mnogo toga o njemu, i to ne samo kada je tenis u pitanju. Govorio im je o Kosovu, svom odnosu sa Nadalom i Federerom, o skandalu koji se desio u meču sa Kameronom Norijem, ali i o NATO bombardovanju Srbije.
Rođen u maju 1987. godine, kada je bombardovanje počelo 24. marta 1999. godine on je bio u Beogradu i vrlo se dobro sjeća tog perioda. Gađana je Savezna Republika Jugoslavija 78 dana, a za to vrijeme Novak je trenirao sa Jelenom Genčić, ali 26. marta kada je gađan veliki broj vojnih objekata u Beogradu preživio je traumu.
"Nije se to desilo prve, ali jeste druge ili treće večeri. Eksplozija me je probudila, zvuk slomljenog stakla. Moja majka je pala, udarila je glavom o radijator i onesvijestila se. Otac je povikao: 'Nole, tvoja braća!' Još nisam imao 12 godina, ali sam bio najstariji. Odveo sam Marka i Đorđa na ulicu, pošto u našoj zgradi nije bilo skloništa, tako da smo otrčali do tetkine zgrade!", prisjetio se Novak, a onda nastavio: "Bilo je tri ujutru, vidio se dim od bombi na ulicama. Pao sam, ogrebao ruke i koljena i čuo kako se krhotine kotrljaju prema meni. Pogledao sam gore i vidio kako prolaze dva F177 lovca, gađali su vojnu bolnicu sa dvije rakete, a eksplizija je bila 500 metara od nas. Sve se treslo od udarca. To je trauma, ja se i danas plašim iznenadnih zvukova, alarm me natjera da skočim!"
Ipak, i pored te traume koja se urezala u njegovo pamćenje on nije odustajao od tenisa. Škole nije bilo, školska godina je prekinuta dva mjeseca prije vremena, a mali Novak je znao kako će potrošiti svoje vrijeme.
"Istina je da sam trenirao sve to vrijeme. Škole su bile zatvorene, a šta još možemo da uradimo protiv bombi? Ne mnogo toga, osim da nastavimo sa svojim životom. Ustajali smo u zoru, jer nas nikada nisu bombardovali u zoru. Išli smo na mjesta gdje nije planirano gađanje, ili na mjesta koja su tek gađana. Za mene je to bilo poput igre, ali za moje roditelje je to bio strašan stres. Strah, redovi za hljeb, sat vremena struje dnevno kada je moja majka morala da skuva što više hrane je moguće", ispričao je italijanskim medijima Novak.
Sve to je imalo mnogo uticaja na Novaka koji je tada još bio dijete. Jednostavno, želio je da pokaže svijetu da Srbin može biti najbolji ikada.
"Taj rat je za mene bio dodatna motivacija. Pola svijeta je bilo protiv nas, naša zemlja nije imala dobru sliku u svijetu i ja sam htio da pokažem svijetu da Srbi mogu biti dobri", završio je svoju ispovijest Novak.