Đorđe Đoković govorio je o odnosu sa bratom i o svojoj teniskoj karijeri.
Novak Đoković je sada najbolji teniser u istoriji, a tenisom su se bavila i njegova braća. Đorđe je sa 11 godina otišao u Njemačku u akademiju Nikole Pilića. a sada se u emisiji "Preživeli" na "K1" televiziji prisjetio kako je bilo igrati tenis. Govorio je koliko mu je bilo teško da sa 11 godina postane samostalan, ali i o tome kolika je težina Novakovog imena.
"Sa 11 godina sam otišao u Akademiju Nikole Pilića u Njemačkoj, gdje sam proveo nekoliko godina. Tamo sam shvatio šta je to biti Novak prije svega, biti uspješan, kako ljudi to gledaju. Na koji način sagledaju i čitavu porodicu. Ja sam tada bio jako mlad, željan sporta, uspjeha i meni je najveća ljubav u tom trenutku bila tenis i po cijeli dan sam provodio na terenu", rekao je Đorđe.
On je i dalje u tenisu i prethodnih godina je bio prvi čovjek Serbia i Srpska Opena, a kaže da mu je ljubav prema tenisu urođena i da nema mnogo veze sa starijim bratom.
"Nisam tenis zavolio zbog Novaka, već što bi moji roditelji rekli, još dok sam bio u kolicima, a onda kada sam prohodao dali su mi reket u ruke. Još kao mali sam udarao lopticu o stepenice ili u zid. Tenis je stvarno moja prva emocija, toliko mi je dao u životu i to nikada neću zaboraviti. Zahvaljujući tenisu danas imam sve. Naravno, Novakov uspjeh je samo pomogao svemu tome da ja razvijem takmičarsku emociju prema tenisu. Jeste bilo teško i izazovno, ne mogu da kažem da sam do te neke 16. godine imao neki pritisak. Uživao sam u svemu tome, u pažnji, uspjesima i porazima, jer sam se borio za sebe. Nisam nikada pritisak gledao iz perspektive da je nešto moram da uradim, da bi opravdao prezime Đoković ili to što dolazim iz jedne takve porodice, već sam gledao to kao podsticaj da razvijem sebe i postanem neka svoja ličnost", istakao je on.
Mnogi su pretpostavili da bi između braće moglo da dođe do rivalstva, ali se to nikada nije desilo. Žal za karijerom postoji, ali nikako ljubomora na račun brata.
"Na njega sam u životu uvijek bio samo ponosan i nikada ga nisam gledao kao rivala. Žudio sam da postignem ono što je on uradio, ali uvijek sam vjerovao da mogu bolje i više od njega. Sreća što nisam ostao u tenisu duže, jer bih morao da prestanem da mislim tako, zato što je on osvojio sve što se može osvojiti i u karijeri i u godini tokom najboljih sezona. Tenis sada igram, uglavnom kada me Marko natjera. U tim trenucima dok igramo, osjećam se jako emotivno, jer mi je na terenu predivno. Ipak, sutradan se probudim sa bolovima i grčevima, i tada shvatim da je profesionalni sport nešto izvan mog domena", ističe on i naglašava da je to što na brata nije ljubomoran prije svega stvar kućnog vaspitanja.
"Roditelji su nas tako vaspitali, da ne gledamo jedni drugima u dvorište. Nas trojica smo jako bliski i poštujemo jedni druge, svako je u svojoj sferi uspio u životu. Stvorio je nešto svoje, mislim da je to jedan veliki uspjeh cijele porodice i prije svega naših roditelja na njihovom usmjeravanju. Upravo zbog tenisa i tih proputovanja smo nas trojica to što jesmo danas. I dan danas, da mi neko ponudi da mijenjam nešto, ne bih mijenjao ništa."
BONUS VIDEO: