Novak Đoković je htio da završi karijeru 2010. godine, a onda je obavio razgovor sa Marijanom Vajdom...
Novak Đoković doživio je najteži poraz u karijeri 2010. godine. U četvrtfinalu Rolan Garosa izgubio je od Jirgena Melcera (Austrija) i to poslije velikog preokreta, vodio je sa 2:0 u setovima, pa je naredna tri izgubio (3:6, 2:6, 6:2, 7:6, 6:4). Poslije tog meča srpski teniser je bio uništen, do te mjere da je rekao da je odlučio da se povuče iz tenisa i da završi karijeru.
Bio je bijesan, rekao je da mu je dosta svega. Taj njegov potez i način razmišljanja posebno je analizirao Bili Openhajmer, pomoćnik poznatog američkog pisca Rajana Holideja, autora koji je imao bestseler sa knjigom "Prepreka je način". Sproveo je detaljnu analizu svega kroz šta je Novak tada uradio iz stručnog ugla.
"Njegov trener Marijan Vajda ga je tada pitao zašto je počeo da se bavi sportom. Shvatio je da je problem fokus na rang, rekorde, titule i očekivanja, Đoković odgovorio da je 'mentalno na veoma lošem mjestu'. Onda je malo razmislio o Marijanovom pitanju i sjetio se kako je kao dijete volio da drži reket u rukama", počeo je Openhajmer analizu.
Prvo se fokusirao na razgovor Đokovića i Vajde u tim momentima. "Pitao ga je da li i dalje voli to, kada je dobio potvrdan odgovor i kada mu je Novak rekao da 'voli to i dalje, bez obzira na to da li je grend slem finale ili trening, da voli da igra'. Objasnio mu je Vajda tada da upravo to treba da bude njegov izvor energije i da ostavi na stranu razmišljanja o titulama, rang listama i očekivanja i želje drugih i predložio mu je da uzme nekoliko nedjelja odmora."
Upravo to je Novak i uradio, otišao je na odmor, ali to nije dugo trajalo. "Već narednog jutra je ustao i imao je veliku želju da uzme reket, otišao je na teren. I sam je Novak izjavio da se poslije tog momenta nikada nije okrenuo nazad."
Šta se poslije toga dogodilo? Ta 2011. godina bila mu je najbolja u karijeri, prethodnu je završio osvajanjem Dejvis kupa i postao je nepobjediv, dobio je 43 meča u nizu, osvojio tri grend slema, prvi Vimbldon u karijeri, završio je 2011. kao prvi na rang listi. "Počeo sam da igram slobodno, postao sam opet taj klinac koji sam bio kada sam počeo da se bavim tenisom", prisjetio se Đoković.
Kako to izgleda iz stručnog ugla, objasnio je Bili. "Postoji riječ za to, zove se autotelik, to je kao dijete koje se bavi nečim reda radi. Nastalo je od grčke riječi auto što znači sam i telos, što znači kraj. Za razliku od nekoga kome su fokus titule, rekordi, očekivanja, za autotelika je rad sam po sebi pobjeda. Možete da kontrolišete uloženi trud i rad, ne i ishod. Rajan mi je jednom prilikom rekao da je to nešto što moraš da voliš, da dovedeš sebe na mjesto gdje je rad sam po sebi pobjeda i da je sve preko toga nagrada", pojašnjava Opehnajmer.
Nastavio je da pojašnjava i šta je tačno autotelik. "Kada čujete tu riječ autotelik, to su ljudi koji svoj posao opisuju kao igru, vole to što rade i prave grešku kada misle da je to blagostanje u svakom trenutku."
Nastavio je da objašnjava na šta tačno misli. "Jedan od mojih omiljenih autotelika je Rodni Malen, čuveni skejter koji i dan danas vozi skejt. On je objasnio da postoje dani u kojima jednostavno ne želiš da izađeš napolje, osjećaš bol, osjećaš da ne praviš nikakav napredak, osjećaš se poraženo. Upravo to je priroda ljubavi, pojavi se mržnja i bol i to je taj magnetizam koji te u stvari privlači."
Spomenuo je i nedavno završeni Vimbldon na kom je Karlos Alkaraz pobijedio Đokovića. "Vidjeli smo momenat kada je Novak u naletu bijesa razbio reket i poslije meča je priznao da će mu biti potrebno vrijeme da preboli poraz. To je priroda te ljubavi, mora da postoji malo mržnje i bola. Rodni je rekao da je vidio mnogo talentovanih ljudi koji imaju mnogo toga, ali da nemaju taj osjećaj ljubavi da nešto rade samo zato što tako treba", zaključio je Bili Openhajmer.
BONUS VIDEO: