Jedna fotografija izazvala je bujicu komentara na "Iks" platformi u Bosni i Hercegovini i Srbiji.
U pitanju je fotografija Rafaela Nadala s lopatom u rukama, s kojom je navodno došao u Valensiju da pomogne u čisćenju posljedica razornih poplava, u kojima je život izgubilo više od 200 a 80 ljudi se i dalje vodi kao nestalo.
Ajde što je neko zarad lajkova ili ne znam čega na ovoj društvenoj mreži slagao da je riječ o Valensiji, s obzirom da je pitanju Majorka iz 2017. godine, kada Rafa jeste s lopatom pomagao u čišćenju rodnog grada, već je izazvala lavinu komentara kako onog našeg Novaka Đokovića nema nigdje kad treba.
Pljuštali su lajkovi, repostovi, kvoutovi, bljuvana je vatra i pravednički gnijev najčešće persona bez imena i prezimena, koji su cijelu priču dodatno začinili raznim Novakovim "faulovima" iz prošlosti (slika sa rakijom Draža Mihailović, npr.) i pitanjima zbog čega se Novak ne oglašava o raznoraznim problemima koji nas muče, od litijuma do tragedije u Novom Sadu, a bogami i sad oko pobjede Donalda Trampa (da li podržava novog predsjednika SAD ili je bio za Kamalu Heris?), dok ispijamo pivo i ispunjavamo tiket u kladionici.
Jer je on nama/njima dužan nešto i to stalno, gotovo svaki dan, s obzirom da je kod nas uvijek neki društveno-politički haos koji će poput Avdije "srcem, rukom i lopatom" da nam sredi kao što je "završavao" sve moguće rekorde u tenisu.
Na stranu to što je Nole samo u pandemiji korona virusa i poslije razornih poplava 2014. godine donirao Srbiji milion evra, BiH i Hrvatskoj 110.000, duplo više nego Nadal a troduplo ili pet puta više nego Rodžer Federer u svojim zemljama, da je kroz svoju Fondaciju napravio hejbet vrtića u Srbiji, a čak je novčano pomogao Italiji za vrijeme pandemije, što nije učinio nijedan drugi svjetski sportista.
Osim direktne pomoći u medicinskom materijalu nije želio ni da se sazna o njegovom humanitarnom djelu već je priču italijanskim medijima otkrio direktor zdravstva u Bergamu Peter Asembergs oduševljen tom činjenicom, posebno jer je Lombardija bila najviše pogođena.
"Dobili smo razne donacije iz inostranstva i to me je zadivilo. Ono što me je impresioniralo je Novak Đoković, koji je već dao velike donacije za Srbiju, svoju zemlju. Ali kada je čuo vijesti o Lombardiji i provinciji Bergamo, pomislio je i na nas. Za mene je ovo sjajan čovjek, nadam se da ću jednog dana moći da ga zagrlim. Novak Đoković ne prestaje da zadivljuje svojom velikodušnošću. Najvelikodušniji ljudi su obično oni koji za druge rade tiho, bez reklamiranja, ne dajući nikome do znanja šta rade", rekao je Asembergs, a prenijeli svi svjetski mediji.
I onda neki neimenovani ili imenovani tviteraš/iksaš kaže da "Novak nikad ništa, a Nadal lopata bajo moj".
Priznajem da sam do onog maltretiranja Novaka u Australiji, bio prilično kritičan prema Đokoviću, smetala mi je njegova nasušna potreba da se dopadne svima, njegovo imitiranje, učenje jezika zemlje u kojoj igra turnir i sl. Mislio sam da je to pretjerano, da je dovoljno da bude to što jeste.
A kad se desilo da ga kao prvog reketa svijeta neki lokalni političari u Melburnu, čije ime danas znaju samo članovi njihove uže porodice, maltretiraju i strpaju u zatvor zarad svojih predizbornih interesa u pandemiji kovida, promijenio sam mišljenje iako sam i sam tri puta pelcovan protiv ove pošasti. I nisam još preselio na ahiret.
Ali, dopala mi se njegova kičma bez obzira što je tadašnje javno mnjenje cijelog svijeta bilo protiv, pokazao je da ima i srce, ruke i lopate kao što kaže pjesma "Zabranjenog pušenja".
Kao ilustraciju, pogledajte danas kako se tretira prvi reket planete Janik Siner, koji je bio pozitivan na nedozvoljena sredstva, a svi su mu "progledali kroz prste", a posebno svjetska javnost jer da parafraziram Nadrealiste, Italijan nije bio dopingovan već "malo dopingovan".
To što se ljudi ne sjećaju šta je bilo juče, a kamoli prije nekoliko godina, i jeste najveći problem.
Vijest više ne traje ni tri dana, kako je bilo prije 15-ak godina, već tri sata, a ljudi liče na kokoši, slabo vide i rano liježu. Dok sam bio student, profesori su nam govorili da više ne postoji svijest, ni savjest već samo vijest.
P.S. Bili su u pravu osim ovog posljednjeg. Ne postoji više ni vijest, sve je vječno vraćanje istog.
Pročitajte i ostale kolumne ŠATARAŠ.