Nikola Karabatić o porodici u Srbiji, Hrvatskoj...
Nikola Karabatić, reprezentativac Francuske i jedan od najvećih rukometaša u istoriji, priprema se i ove zime za još jedan veliki turnir sa nacionalnim timom - Evropsko prvenstvo u Njemačkoj, koje počinje 14. januara. Na početku njegove 22. godine u reprezentaciji, vjerovatno je rođenom Nišliji teško i da bar okvirno nabroji šta je sve osvojio sa "trikolorima". Ipak, u jednoj emisiji na Hrvatskoj radio-televiziji, izdvojio je svoju posebno dragu medalju - osvojenu baš u Hrvatskoj.
Trostruki dobitnik nagrade za najboljeg rukometaša svijeta rođen je u Nišu, od oca Hrvata, Branka Karabatića, i majke Srpkinje, Radmile, a omiljeno mu je zlato osvojeno na Svjetskom prvenstvu 2009. godine u Zagrebu. U Zagrebu, gdje naravno ističu njegove hrvatske korijene, izgovorio je jednu od rečenica koju mu u Srbiji dugo pamte. "Najdraža titula mi je ona na Svjetskom prvenstvu 2009. u Hrvatskoj. Mama i tata bili su u publici, gledali su sa tribina meč i to je trenutak karijere koji nikad neću zaboraviti, pred 15.000 Hrvata koji su bili protiv mene... Ma, to nikad neću da zaboravim", kazao je Nikola.
Karabatić za sebe kaže da je "i Srbin i Hrvat" i da mu je zbog toga teško kada mora da igra protiv tih reprezentacija. "Srce me malo boli kada su u pitanju utakmice između Francuske i Hrvatske ili Francuske i Srbije u drugim sportovima. Rođen sam u bivšoj Jugoslaviji, otac mi je Hrvat, a majka Srpkinja. Preselio sam u Francusku s četiri godine, ali u meni je ostao dio Balkana", govorio je Nikola.
Kontakt sa rođacima iz Srbije nikad nije izgubio, kao što je od djetinjstva znao srpski jezik, jer se njim govorilo u Nikolinom domu. "Mnogo je emocija za mene da igram u Srbiji, rođen sam u Srbiji, imam mnogo porodice koja dolazi da me podržava tu i mnogo volim da budem ovdje. Ova zemlja mi je kao dom. U kontaktu sam sa rođacima, porodica mi je veoma bitna, pokušavam kad mogu da dođem ovdje, dolaze i oni kod mene. Naravno, pričam srpski, bilo bi ludo da ga ne pričam. Pričam srpski kod kuće sa majkom i ocem, bitno im je da ne zaboravim jezik i drago mi je što znam jezik", govorio je Karabatić.
Navedeno finale iz 2009. i jednu od svoje četiri titule prvaka svijeta pamtiće i zbog oca. "Zbog njega ću zauvijek pamtiti finale protiv Hrvatske. To su bile dvije nabolje ekipe u pet godina, krcata Arena, 15.000 ljudi i svi su bili protiv nas i protiv mene. Sjećam se kad su se pjevale himne, znam kako je to bio težak momenat za mog tatu, sin mu igra protiv Hrvatske u finalu Svjetskog prvenstva. Kad je krenula himna, a himna Hrvatske je vrlo lijepa, počeo sam da plačem, baš mi je bilo čudno i vidio sam kako se moj otac osjeća, razmišljao sam o njemu", prisjetio se Karabatić.
Nikola je rekao da će djecu da uči i srpski i hrvatski jezik. "Sin voli tenis, fudbal, rukomet. Rekao mi je već da će biti šampion. Vidjećemo, drago mi je to, podsjeća me na dane koje sam ja proživio s pokojnim ocem. Siguran sam samo da ću djecu naučiti da govore hrvatski i srpski jezik jer mi je to jako važno. Ipak sam ja Balkanac, ponosim se svojim korijenima, imam tamo kuću i porodicu i želim da moja djeca znaju odakle su im korijeni", govorio je Karabatić.
Uz četiri svjetska zlata i tri evro-titule sa Francuzima, Kabatić ima i čak tri olimpijska zlata i očekuje se da predstojećeg ljeta "napadne" i četvrto, baš u Parizu, gdje je Francusku učinio najvećom rukometnom silom 21. vijeka. U aprilu će napuniti 40 godina.