Profesor Drago Komlenić je prije nekoliko dana postao jedan od trenera u klupskoj omladinskoj školi.
"Trenerski pul" Rukometnog kluba Borac m:tel postao je prije nekoliko dana jači za profesora Dragu Komlenića.
U narednom periodu, Komlenić će biti zadužen za rad sa mlađim selekcijama, a u razgovoru za MONDO otkrio je da kontakt sa klubom iz Gospodske ulice traje unazad oko tri decenije!
"Već dugo postoji kontakt sa Rukometnim klubom Borac. U prvi mah je to bio kontakt vezan za takmičarski dio, pošto sam ja bivši rukometaš. Prvo sam igrao u Jajcu, a onda i kao trener nastavio, a poslije toga sam prešao u RK Prijedor, gdje sam vodio ekipu. Od tada, pa i prije, taj kontakt postoji, u smislu sportskog drugarstva i takmičenja. Svi igrači Borca, treneri i rukovodstvo su mi poznati. U svakom slučaju, meni je zadovoljstvo što sam došao u ovako veliki klub, koji ima ogromnu tradiciju", rekao je Komlenić na početku razgovora za MONDO, nastavivši:
"Svi znamo da je Borac institucija na ovim prostorima, tako da se nadam da ću dati svoj doprinos ovom klubu što se tiče rada sa mlađim selekcijama. Uz saradnju sa kolegama koji su do sada radili, koji su ostavili veliki trag sa mlađim kategorijama, to je svakako i moj zadatak. S obzirom na moje iskustvo, spreman sam da dam sve od sebe da stvorimo, prije svega, kvalitetne ljude kroz angažovanje u ovom sportu i stvaranje određenih navika, ali i da pokušamo da napravimo dobre igrače koji će dati doprinos ovom klubu."
Zajedno će, sa nekadašnjim igračem i trenerom Borca Aleksandrom Međedovićem, prvim rukometnim potezima učiti one najmlađe.
"Prvi utisci su zaista pozitivni. Prije svega, kolega Međedović je odličan čovjek i dobar trener, tako da je saradnja maksimalna. Rad sa godištima 2013, 2014 i 2015 daju posebnu draž, pošto je to najmlađa selekcija, oni igraju mali rukomet, svi su angažovani u skladu sa njihovim mogućnostima i, kroz igru, vidim da daju sve od sebe", navodi Komlenić.
"Bez jake baze nema ni snažnog prvog tima", istaknuto je iz kluba prilikom nedavnog Komlenićevog predstavljanja. Mnogi su mišljenja da je upravo selekcija mini-rukometa u velikoj mjeri važnija od svake starije takmičarske.
"Što se tiče mini-rukometa, vrlo je bitno da ta djeca kroz igru i osjećaj određene koordinacije i tehnika mogu da savladaju određene zadatke. Uglavnom, to je samo igra, da se djeca igraju kroz pravila rukometne igre, ali i da primjenjuju pojedine elemente tehnike kojim ih učimo. Svi ti elementi se provode kroz igru, na njima prihvatljiv način jer oni nisu tog uzrasta da budu skoncentrisani dugo, tako da im pažnju privlačimo na način da ćemo im zadavati igre koje će koristiti da savladaju tehniku."
U klubu će profesor Komlenić imati, inače, dvostruka zaduženja. Osim kolektivnih treninga sa mališanima, paralelno će raditi i šuterske treninge sa starijim juniorima koji bi uskoro trebalo da pokucaju na vrata prvog tima.
"Moj zadatak je da, pored ove selekcije mini-rukometa, radim i na individualnoj tehnici igrača u smislu da im popravimo određene elemente. Suština rada, pored kolektivnog, zasniva se i na individualnom planu. Da bi se neko adekvatno priključio kolektivu, potrebno je da individualne tehnike sprovede na adekvatan način. U samom kolektivnom radu to nije toliko moguće, da se obrati pažnja na pojedinca, tako da pribjegavamo tim individualnim treninzima koji su raspoređeni u zavisnosti od njihovih školskih obaveza."
Pod Komlenićevom trenerskom komandom, u Jajcu i Prijedoru, stasavao je u istinske rukometne asove, koji su kasnije ostavili dubok trag u banjalučkom klubu.
Takvi su, na primjer, Jajčanin Branislav Obradović, koji je, između ostalog, pored Borca branio boje Partizana, Bosne, Monpeljea, te španske Antekuere i mađarskog Konloa, ali i Prijedorčanin i proslavljeni golman Nebojša Grahovac, koji se nakon skoro 15 godina bavljenja rukometom u Francuskoj prošlog ljeta vratio u crveno-plavih.
"Bilo je tu dosta igrača koji su završili u Borcu. Jedan od prvih je Siniša Rakita, koji se, na nesreću, povrijedio, pa je kratko bio u klubu, ali poseban pečat je dao Obradović. U Jajcu se upoznao sa rukometom, potom je nastavio kroz Kosig i Borac, u kojem se i najviše pokazao. Bilo je i dosta igrača iz Prijedora koji su igrali kasnije u Borcu, od Aleksandra Veselinovića, pa posebno do golmana Nebojše Grahovca, koji je i trenutno u klubu. Prve rukometne korake je napravio u Prijedoru, ja sam mu kao pioniru dao šansu da igra u prvoj ekipi Prijedora jer sam vidio da se radi o vanserijskom talentu", podsjeća Komlenić, koji je krajem prošlog vijeka bio i trener u reprezentaciji Republike Srpske, kada je selektorsku poziciju obavljao legendarni rukometaš Zdravko Rađenović.
Za kraj, pitali smo ga – da li iz selekcije koju je nedavno preuzeo mogu da se rode neki novi Obradovići, Grahovci...?
"To je vrlo teško reći, mislim da treba da sačekamo, da vidimo kako će se to iskristalisati. Za uspjeh u sportu, pored talenta i rada, potrebno je i malo sreće. Svi ti segmenti, kad se slože, onda možemo na određeni način da govorimo o tome da li će neko imati neku mogućnost da napravi rezultat", zaključio je Komlenić.
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(mondo.ba)