Rukometaši u crveno-plavim dresovima ne izgledaju nimalo dobro na premijerligaškim parketima pred prelomni dio sezone. Dokazao je to sinoćnji debakl u Trebinju.
Kao bomba je prošlog ljeta odjeknula vijest da se Irfan Smajlagić-Pipe nakon skoro četiri decenije vraća u Borac m:tel, klub u kojem je sve počelo.
Davne 1987. godine je kao već afirmisan igrač napustio crveno-plave i otišao "trbuhom za kruhom", a poslije dugogodišnje igračke i trenerske karijere, odlučio je da se vrati u rodni grad sa željom da sa matičnim klubom postane prvak države, uz brojne promjene u igračkom kadru u odnosu na prošlu sezonu.
Da je na pravom putu – nije.
"Ne dolaze nam Magdeburg ili Kil, pa da imamo zadršku", riječi su kojima je Smajlagić na konferenciji za novinare najavio oktobarski prvenstveni duel sa Leotarom igran u "Boriku".
Trebinjci kao da su sinoć, pred hercegovački duel sa Banjalučanima, imali te riječi u podsvijesti kad su odlučili da se poigraju sa crveno-plavima, koji su pred start sezone najavili visoke (pa i najviše) ambicije – ali ne djeluju ni izbliza sposobni da ih ispune.
Na "vrućem" gostovanju u gradu na Trebišnjici, Pipetovi izabranici su podbacili u svakom segmentu rukometne igre. Igrači Dragiše Koraćevića očitali su lekciju crveno-plavima, ne dozvolivši im nijednu prednost za 60 minuta igre u dvorani "Miloš Mrdić", uspostavivši potpunu kontrolu nad utakmicom i rezultatom.
Međutim, pored poraza razlikom od osam golova (32:24), navijače više boli činjenica koju je samo potkrijepio neuspjeh na krajnjem jugu Republike Srpske – Pipetov Borac ne zna da igra derbije i ne izgleda kao tim za titulu.
Leotar jeste u većem dijelu sinoćnjeg duela izgledao kao Magdeburg ili Kil za Borčeve igrače, koji "znatno veću količinu treninga i rada nego do sada", koju je u izjavama stalno potencirao trener banjalučkog tima, ne uspijevaju da prenesu na derbi utakmice.
I to traje od početka sezone!
U gostujućim duelima sa timovima koji pretenduju na najviši plasman – Izviđačem, Gračanicom i Vogošćom – Borčevi rukometaši uknjižili su tri poraza. U jesenjem dijelu prvenstva su remizirali sa Slobodom pred domaćom publikom, da bi u prvom kolu nastavka sezone "iščupali" pobjedu nad Krivajom koja je u kasnijoj fazi drugog poluvremena imala i tri gola "viška".
Ako su i uspjeli da se volšebno provuku u Zavidovićima i pod tepih gurnu sve nedostatke u igri – sve ih je "stiglo" protiv Leotara. Strateg Trebinjaca Dragiša Koraćević održao je rukometni čas Smajlagiću, čija ekipa je većim dijelom meča djelovala bezidejno, neorganizovano i sporo u fazi napada, uz dosta tehničkih grešaka.
Ili, ako bismo "izvrnuli" jedan stih klupske himne – od ruke do ruke, za uzdahe i muke.
A sve se to dešava uoči prelomnog dijela sezone, s obzirom na to da će u naredne dvije domaće utakmice Borac m:tel u Boriku ukrstiti koplja sa najtežim mogućim rivalima u ovom trenutku – Gračanicom i Izviđačem.
Za tim kojim komanduje Damir Doborac, Smajlagićev pomoćnik na klupi reprezentacije BiH, Borac m:tel već dugo vremena nema lijek - od posljednjih deset međusobnih duela sa Gračanlijama, crveno-plavi su se radovali samo nakon dva!?
Da stvar bude gora po Borac, u prilog ne ide ni tradicija duela sa "skautima", a koja kaže da su Ljubušaci nakon posljednja četiri međusobna duela teren napustili uzdignute glave.
Sudeći po govoru tijela Borčevih rukometaša na startu polusezone, a tu prije svega ponovo treba podsjetiti na sinoćnji šamar od kojeg će dugo da bride obrazi, nije pretjerano reći da su ekipe Damira Doborca i Tonija Čoline u pomenutim duelima favoriti.
Protiv Borca u Banjaluci, u bilo kojem sportu, niko nije favorit – rekli bi možda oni najzagriženiji navijači, ili pak igrači na konferencijama za novinare kako bi "raspalili" masu pred utakmicu.
Ovog puta je to, ipak, malo teže prevaliti preko usta...
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!
(mondo.ba)