Novak Đoković je sa 37 godina povrijeđen stigao do polufinala Australijan opena. Uspjeh? Da, ali ne za njega!
Novak Đoković je trenutno u Crnoj Gori gdje se odmara i priprema za nastup na turniru u Dohi naredne nedjelje. Tu će srpski teniser probati da osvoji svoju 100. titulu, koju čeka godinu i po dana. Prošle sezone je ostao bez ATP trofeja, mada je osvojio Olimpijske igre, a ove sezone je za sada nastupao na Australijan openu.
U razgovoru za "Vijesti" otkrio je da i dalje ima ambiciju da se takmiči, mada mu to nije uvijek prioritet. Sa jedne strane rastrzan je između potrebe da bude sa suprugom, djecom i porodicom, a sa druge strane vuče ga to što i dalje želi da osvaja titule i bude uvijek najbolji.
"Trenutno sam, kako bih rekao, na sredini između moje želje i potrebe da uživam u dostignućima koja sam postigao i malo rasterećenije pristupam mečevima i turnirima sa jedne, i onoga na šta sam navikao s druge strane, a to je taj mentalitet osvajanja i razmišljana ‘samo je titula uspjeh, ostalo nije’. Na to sam nekako i sebe navikao, što je možda i dobar ‘problem’ da imam u ovoj fazi života i karijere", rekao je Novak.
On je i sa 37 godina povrijeđen uspio da dođe do polufinala Australijan opena. Veliki je to uspjeh za sve, osim za njega samog! Čak je istakao da ga je iznenadilo to kako su se ljudi odnosili prema tom njegovom rezultatu.
"Recimo, malo me je iznenadilo to koliko su ljudi na moj plasman u polufinale Australijan opena gledali kao na uspjeh - možda zvuči malo glupo da kažem, ali meni kada neko kaže polufinale, s obzirom na ono što sam sve postigao u karijeri, iako sigurno jeste uspjeh, nije ono što sam tražio i čime bih se zadovoljio. To su sve emocije i misli koje mi se vrte u glavi, ali i dalje imam strast i ljubavi prema sportu i takmičenju i zahvalan sam na podršci koju dobijam, ne samo iz Srbije već i iz Crne Gore i cijelog regiona, ali i svijeta. Ti ljudi i ta podrška me podstiču da i dalje nastavim da putujem i da se takmičim i daju mi motivaciju za nove pobjede."
Zbog ljubavi sam još uvijek tu!
Iako ima 37 godina i mnogi bi se na njegovom mjestu odavno povukli, Novak ne odustaje. I dalje igra i u samom je vrhu, a razlog za to je što kroz tenis napreduje kao osoba. Nije ga sramota da kaže da nekada nije najbolja osoba kada je na terenu, ali kroz takva iskustva uči i postaje sve bolji.
"Prevashodno je to zbog ljubavi prema tenisu, prema sportu. Kao drugo, ima i toga što ja mislim da se kroz tenis najviše razvijam kao osoba, koliko god to čudno zvučalo, ali na teniskom terenu tokom meča ja prođem mali milion emocija - što onih najljepših, što onih najgorih, i sumnji, i kritika, i ekstaze, zadovoljstva, ljutne, bijesa, svega ostalog... I u tih nekoliko sati se ponekad čak i sramotim sebe kroz šta prolazim i kako se ponašam, sa druge strane kakve mi se misli pojavljujju. U svakom slučaju sam ponosan što kroz sve to mogu da prođem na ljudski i sportski način i da pružim ruku protivniku, bez obzira na to dobio ili izgubio. Mislim da su to vrijednosti koje sport šalje i zbog čega se ljudi poistovjećuju sa sportistima. Posebno u individualnom sportu, gdje moraš prvo da pobijediš sebe da bi pobijedio onog preko puta mreže. To su sve te životne lekcije kroz koje prolazim, a drugo, stvarno osjećam da mojim profesionalnim bavljenjem tenisa i dalje inspirišem mlađe generacija da uzmu ruket, ne samo kod nas, nego i u svijetu. To je ono što me pokreće, stvarno mi daje snagu, privilegovana pozicija i status koji imam. Ja bih sad volio da svi igraju tenis, ali bio bih zadovoljan da se bave bilo kojim sportom, sa ili bez lopte, jer aktivnost je ključna, za zdravlje i za sve ostalo, od najmlađih nogu", poručio je Novak Đoković.