Vlasnik tri grend slem titule Endi Marej osvrnuo se na rivalstvo sa Đokovićem, Nadalom i Federerom.
Mnogi smatraju da Britanac Endi Marej nije punopravan član "velike teniske četvorke" jer je u konkurenciji sa Đokovićem, Nadalom i Federerom uspio da osvoji samo tri grend slem titule, ali može se pohvaliti i sa dvije olimpijske medalje.
Nekadašnji prvi teniser svijeta već nekoliko godina uživa u penziji i trenutno je stručnom štabu sunarodnika Džeka Drejpera. Na Vimbldonu je uvijek rado viđeno lice, a priča o najvećem rivalstvu u istoriji tenisa i šire je uvijek neizostavna tema.
"Da li bih osvojio više titula da nije bilo Rodžera, Rafe i Novaka? Vjerovatno, ali ja na to ne gledam tako. Vjerujem da bih osvojio više da ih je bilo jedan manje ili, još bolje, dva manje", rekao je Marej za "365 tennis".
Posebno je ponosan na dvije titule koje je osvojio na Vimbldonu u konkurenciji sa dvojicom najboljih igrača na travi Rodžerom Federerom i Novakom Đokovićem.
"Vraćajući se sada ovdje, zaista drugačije gledam na ovaj događaj. Kada sam igrao, sve se svodilo na rast pritiska i svake godine kada nisam prešao granicu, bilo je sve više pitanja o tome da li ću ikada to učiniti. Nisam bio siguran da li ću ikada uspjeti da trijumfujem na Vimbldonu. Federer je osvojio sedam titula, Đoković takođe sedam, Nadal nekoliko, tako da nije bilo mnogo prilika za mene pored njih."
Endi Marej bez lažne skromnosti
Britanac je ponosan na karijeru koju je ostvario u eri "velike trojke" i ne libi se da kaže da je to bila najbolja era u istoriji muškog tenisa.
"Definitivno je bilo trenutaka kada sam želio da ne igram u isto vrijeme kao oni, ali drugi način gledanja na ovo je da sam imao sreće da igram protiv ova tri velika šampiona na najvećim teniskim scenama i da pokušam da ih pobijedim", rekao je Mari iskreno i nastavio:
"Možda sam pristrasan, ali za mene je to bila najbolja era koju smo ikada vidjeli u muškom tenisu. Imati tri igrača poput njih koji su osvojili preko 20 grend slem titula. Nisam siguran da ćemo to ponovo vidjeti."
Kada je bio na vrhuncu slave uspio je da slavi protiv Đokovića, Federera i Nadala na mjestima gdje su važili za nepobjedive.
"Kada se osvrnem na to, imao sam sreće da igram protiv Đokovića i pobijedim ga na Centralnom terenu Vimbldona. Imao sam sreće da se suočim sa Rafaelom Nadalom na Rolan Garosu, u vrijeme kada je bio praktično nepobjediv na šljaci. Imao sam sreće da pobijedim Rodžera Federera u olimpijskom finalu.
Nisam uvijek postizao željene rezultate protiv njih, ali nosim nevjerovatna iskustva i uspomene iz svoje karijere. Ponosan sam na ono što sam tada postigao. Uložio sam ogromnu energiju, doveo svoje tijelo do krajnjih granica, a uspjesi koje sam ostvario zaista su impresivni, s obzirom na to odakle sam potekao i koliko je teško uspjeti u ovom sportu."