Novak Đoković je u dokumentarcu snimljenom o njemu govorio o mnogim uspomenama iz života. Između ostalog, dotakao se i mračnog perioda 1999. i bombardovanja koje mu je ostalo urezano u sjećanju
Najbolji teniser svih vremena Novak Đoković s pravom nosi laskavu titulu. Kako je i ranije govorio, put do uspjeha bio je trnovit, pun uspona i padova, ali i brojnih iskustava koja su ga oblikovala u istrajnog borca, na terenu i van njega. Zbog istorijskih rezultata zaslužio je i dokumentarac, a kako je njegova premijera zakazana za 20. avgust, ovo je samo djelić koji su svjetski mediji izvukli iz filma "Novak Đoković: Zimski vuk".
Đoković je govorio o deportaciji iz Australije, sad već čuvene 2022, ali to nije bila jedina tema. Jedna od onih koja je privukla veliku pažnju bila je i ona koja se odnosi na period bombardovanja 1999. godine, koja je i dalje vrlo živa u sjećanjima srpskog tenisera. "Jedne od prvih noći bombardovanja, naša zgrada nije imala sklonište. Zato smo morali da odemo u drugu zgradu", započeo je Novak.
"Trčali smo ka toj drugoj zgradi. Bio je to užasan prizor, jer je bilo dva-tri ujutru. Bio je mrak. Gledate ljude kako trče unaokolo, uspaničene. Nisu znali kuda da krenu, pokušavali su da spasu živu glavu. Sapleo sam se i pao. Vidio sam svoju porodicu kako trči 15 metara od mene. Pokušavao sam da viknem: 'Pomozite mi, pomozite mi.' Nisu me čuli, nastavili su da trče. Okrenuo sam se i pogledao našu zgradu", otkrio je Novak.
"Vidio sam avion kako baca dvije bombe na obližnju bolnicu. Stajao sam na kiši, u mraku..."
I Marko se sjeća bombardovanja...
Marko Đoković podjednako živopisno je opisao dešavanja te 1999. Brat najboljeg tenisera svijeta otkrio je kako su izgledali dani porodice Đoković u trenucima najveće tragedije koja je zadesila Srbiju.
"Na početku je to bila horor priča. Ne možete kao malo dijete da zamislite da tako nešto može da se dogodi. Tokom večeri samo bismo se skrivali u svom domu u kojem smo živjeli. Svi bismo bili zajedno, u jednom uglu i molili se da se ništa ne dogodi."
Novak je potom otišao u Minhen
Put najboljeg tenisera svih vremena nije mogao da stane zbog nedaća, što u domovini, što privatnih. Novak Đoković je iste godine krenuo put Minhena, kako bi mogao da se usavršava i napreduje. Bio je polaznik akademije Nikole Pilića. U međuvremenu, Srđan Đoković je morao da pronađe novac kako bi njegov sin nastavio razvojni put, pa je novac pozajmljivao.
"Ekonomski je bilo veoma teško podnijeti finansijske zahtjeve koje je moja porodica imala. Pogotovo kada je riječ o jednom od najskupljih sportova kojim možete da se bavite. Cijela zemlja se ekonomski borila. Ljudi su bukvalno tražili sklonište i pokušavali da sačuvaju živu glavu, a nisu razmišljali o tenisu ili bilo čemu drugom", rekao je Novak.
"Većinu vremena pozajmljivali smo novac od veoma pogrešnih ljudi, nažalost, od kriminalaca. Sve što smo imali, moj otac je davao za vraćanje dugova. Moj otac je smatrao da sam dovoljno zreo da preuzmem dio tereta i odgovornosti koje je nosio. Okupio nas je sve i izvadio tadašnjih 10 njemačkih maraka, što je danas ekvivalentno iznosu od 10 dolara.
Rekao je: 'To je sve što imamo. Uradiću sve što mogu da ostvariš san, ali postoji jedna stvar koju tražim - moraš u tome da budeš posvećen 100 odsto. Jer ako vidim da nisi, sve je gotovo.' Morao sam da postanem ozbiljniji, stroži, stabilniji, više muškarac nego dječak. Sa 13 godina morao sam na neki način da budem roditelj. Više nisam mogao da pokazujem svoja osjećanja. A... bio sam dijete."
"Inat me motiviše"
Nebrojeno puta je Novak Đoković strancima pokušao da objasni šta znači inat, ali kako i uvijek - djela su bolji pokazatelj. A 24 grend slem titule i olimpijsko zlato to najbolje svjedoče. Teniski teren je postao utočište za Novaka, a on mu je vratio na najljepši mogući način.
"Kad ljudi sumnjaju u vas, kad su praktično svi protiv vas, tad koristite taj inat, tu snagu tvrdoglavosti da svima dokažete da nisu bili u pravu. A taj inat je zapravo veoma rasprostranjen u mentalitetu srpskog naroda."
"To je definitivno jedan od faktora koji me motivišu. Ako publika počne da bude protiv mene, koristim to da probudim ratnika u sebi. To se zove inat."
"Novak je morao da ode u tamu"
Bivši teniser i nekadašnji Novakov trener Andre Agasi takođe je govorio o inatu. Preciznije - o tome kako je inat natjerao Srbina da postane najbolji na svijetu.
"Iznenadilo me je koliko je Novak morao da ode u tamu da bi izvukao najbolje iz sebe. Da bi Novak radio ono što treba, bila mu je potrebna doza straha ili bijesa. Jer kada je osjećao ljubav ili zahvalnost, gubio je borbenost", zaključio je Agasi.