Otac Elene Ribakine je Andrej Ribakin koji je ispričao zašto su se odrekli Rusije i kakvu sramotnu ponudu su dobili.
Elena Ribakina je trostruka grend slem šampionka. Još joj nedostaje samo trofej Rolan Garosa da upotpuni trofejnu vitrinu sa sva četiri pehara sa najvećih turnira. U finalima Australijan opena i US opena ove godine je pobijedila Arinu Sabalenku, dok je u finalu Vimbldona 2022. savladala Ons Žaber. Sve te uspjehe nova prva teniserka svijeta ostvarila je pod zastavom Kazahstana.
A, moglo je sve da bude drugačije. Elena je rođena u Moskvi 17. juna 1999. godine i od 2018. je promijenila državljanstvo i odrekla se Rusije. Zašto je sve to uradila i šta se krije iza toga? Detaljno je o tome pričao njen otac Andrej Ribakin. Otvorio je dušu o svim detaljima iz tog perioda kada je donesena odluka.
"Da sam bio malo uporniji sa teniskim savezom Rusije (FTR) možda bi se nešto i desilo, mislim da sada i oni žale zbog toga. Da su pokazali više entuzijazma, želje, možda bi se nešto ostvarilo, nisu iskoristili svoje šanse. Slažem se sa čuvenim Šamilom Tarpiščevim da Rusija ima previše talentovanih igrača i da je nemoguće svima pomoći. On je tada bio predsjednik FTR-a i uradio je dosta toga dobrog. Međutim, mnogi su ostali ostavljeni na cjedilu, nije se iskoristila prilika", rekao je Andrej u jednom intervjuu za ruske medije.
Kada su Rusi shvatili šta se dešava i da mogu da izgube Elenu, poslali su ugovor, nisu htjeli da ode u Kazahstan, ali je to bila sramna ponuda.
"FTR mi je poslao ugovor za Lenu. Pogledao sam ga i rastužio sam se. Da ne dužim, poenta tog ugovora bila je 'nema novca, ali izdržite'. Pokušali su da uguraju svoje trenere da rade sa njom, iako je ona tada već imala trenera Stefana Vukova i htjeli su da ona postane njihov projekat. Legendarni Jevgenij Kafeljnikov je vidio Lenu i napisao je na društvenim mrežama 'Zapamtite njeno ime'. Tako da je potencijal bio vidljiv svima. Nisam uvrijeđen, donijete su odluke. Rekao sam joj jednom prilikom da ima izbor da ide u školu ili da postane gladijator. Jer je profesionalni sport na vrhunskom nivou kao da si gladijator. Izabrala je to."
Pitali su ga i da li je Elena ljuta na Rusiju zbog toga što nije stala uz nju.
"Ona je potpuno drugačija osoba od mene, možda sam ja taj koji se ljuti i koji je zlopamtilo. Nervira me što je neko bio pred njihovim nosom do 19. godine i nisu je cijenili. Vidite kako se to završilo. Onda su Kazahstanci stupili u kontakt sa nama. Ne znam da li bi njena karijera propala da nije bilo njih ili ne, ko zna kakav bi put bio. Ono što znam jeste da smo njena majka i ja više vezani za domovinu, Lena nije takva. Kad je imala 13 godina i kad je igrala na Rolan Garosu, ja sam bio impresioniran, rekao sam joj 'Lena, možeš li da zamisliš, ti si Ruskinja koja igra u Parizu protiv Australijanke'. Smireno mi je odgovorila i pitala me šta je to tako posebno. Za nju je sve to bilo normalno, a za nas rođene u Sovjetskom Savezu je to bila fantazija toliko dugo."
"Djevojke su bile ljubomorne na Jelenu"
Njen otac pamti i momenat kada je Elena konačno uspjela da se probije među 100 najboljih. Tada su svi primijetili nešto čega do tada nije bilo.
"Ćerka je podijelila jedan detalj sa nama iz tog perioda. Kada je ušla u top 100, neke djevojke, ne one iz Rusije, već neke druge, bile su ljubomorne. Kada je bila između 200. i 300. mjesta, bili su sjajni prema njoj, čim se probila počeli su da je gledaju drugačije. Zato se nadam da nju uspjeh neće promijeniti."
"Kada se onesvijestila, tada smo promijenili odluku"
Zbog finansijskih poteškoća porodica nije putovala sa njom na turnire. Prije nego što je našla stalnog trenera na turnire je išla sama. To je plašilo i njenog oca Andreja i majku Ekatarinu.
"Do 18. godine je išla sama svuda. Pamtim da je igrala finale jednog turnira da li u Turskoj ili Hrvatskoj, ne sjećam se. Igrala je protiv Olge Danilović, mi smo bili kući i čekali poziv. Tri sata smo čekali i onda se Lena javila i rekla da je pobijedila. Jednostavno, nismo mogli da putujemo. I supruga i ja smo mogli da uzmemo odmor tri-četiri puta tokom godine, ne više od toga. Tako smo trošili slobodne dane. Sve zbog finansija, nismo imali dovoljno para i sve to je na nju uticalo."
Onda je došao momenat u Americi koji je promijenio sve. Elena se onesvijestila na US openu kada je imala 18 godina. Bila je na juniorskom turniru, pozlilo joj je, pala je i onesvijestila se. Diskvalifikovali su je sa turnira zbog toga.
"Taj momenat je bio baš stresan za nas. Tada smo njena majka i ja odlučili da nikada više nigde neće putovati sama i da ako ne nađemo novac, da će da se povuče iz tenisa. Njen nivo hemoglobina je odjednom pao, onesvijestila se. Tada su je diskvalifikovali i bili smo ljuti zbog te odluke, jer je baš željela da igra. Ali, sada shvatam koliko su bili u pravu i koliko je to bila dobra odluka. Dodatni problem je bio što joj niko od predstavnika ruskog teniskog saveza tada nije pomogao, u tim teškim momentima. Dobila je poslije toga ponude od nekih univerziteta iz Amerike i Kanade, mene su privukle neke od tih ponuda, ali nije otišla tamo. Izabrali smo Kazahstan, prvenstveno zbog njihovog odnosa prema nama, osjetili smo se slobodno. Ni u jednom momentu je nisu oslovljavali kao 'projekat' ili nešto slično, već su objasnili da rade na razvoju tenisa i to nas je privuklo."
Pratite sve sportske vijesti na jednom mjestu, budite dio Mondo sportske zajednice na Viberu!