Premijera dokumentarca o čuvenom "Bormiju 1987" i uspjehu tadašnjih juniora Jugoslavije probudio jake emocije i kod publike i kod aktera. Đorđević: Ovo su suze ponosa!
O njima i njihovom uspjehu od prije 30 godina mislili smo da znamo sve. Ili bar sasvim dovoljno.
Da su 1987. dva puta pobijedili reprezentaciju SAD, da su natjerali Amerikance da ozbiljnije shvate evropsku košarku, da su prošli golgotu Svetislava Pešića u Pirotu i na Igmanu... Da su postali veliki igrači, sa velikim karijerama i da su te 1987. bili šampioni svijeta.
Ipak, film "250 stepenika", autora Vladimira Pajića, otkrio je ovog ponedjeljka u Jugoslovenskom dramskom pozorištu toliko detalja ove priče i toliko slojeva uspona tih momaka na vrh da je dirnuo i same šampione.
Na primjer, Sašu Đorđevića, koji je nakon premijere izašao na scenu i zaplakao.
"Ova melodramatična komedija može samo sa suzama da se završi. I to uz suze radosnice, suze ponosa što sam trenirao uz ove ljude, kao i uz ljude koji su bili tada sa nama u stručnom štabu. Ovo su suze ponosa na najiskrenije prijateljstvo sa ovim momcima. U posljednje vrijeme samo govorim riječ 'ponosan', ali samo ona može da izrazi šta osjećam", emotivno je priznao "Sale Nacionale", pred salom koja je uveliko stajala i aplauzom pozdravila autore filma - one koji su pisali istoriju i one koji su je dirljivim i emotivnim filmom i predstavili.
Članovi te, zlatne juniorske reprezentacije SFR Jugoslavije, iz prvog reda pogledali su dokumentarac koji otkriva priču o kraju trogodišnjeg ciklusa te selekcije (1985-1987), zaokruženog na sjeveru Italije, usponom na svjetski vrh. Kao na "vrh" Igmana, preko veoma važnih 250 stepenica iz naslova filma.
Selektor Svetislav Pešić, igrači Saša Đorđević, Dino Rađa, Vlade Divac, Nebojša Ilić, Samir Avdić, Slaviša Koprivica, Teoman Alibegović, Luka Pavićević... Vratili su se 30 godina unazad i pred kamerama produkcije "PGMnetwork" ispričali priču koja tjera gledaoce na glasan smijeh, ali i na suze.
Kako su Kukoč i Rađa proživjeli putovanje vozom do Pirota u stočnom vagonu, zašto su Divac i Rađa stavljali stripove u prsluke umjesto tegova, kako se Neša Ilić povrijedio u parku uoči završnice Svjetskog prvenstva, kako su momci provodili vrijeme na Staroj planini uz nekoliko video kaseta...
Dino Rađa je u svom stilu govorio na kraju premijere.
"Kod nas u Dalmaciji se kaže da su emocije zajebana stvar", bio je uvod.
Članovi reprezentacije u Bormiju bili su: Zoran Kalpić, Luka Pavićević, Nebojša Ilić, Toni Kukoč, Miroslav Pecarski, Teoman Alibegović, Aleksandar Đorđević, Samir Avdić, Vlade Divac, Radenko Dobraš, Dino Rađa i Slaviša Koprivica.
"U filmu ste sve vidjeli i čuli, a ne znate da je od svih tih kaseta sa NBA utakmicama u Pirotu ipak najizlizanija bila ona sa igranim filmom, porijeklom iz Švedske", nasmijao je sve.
"Velika je čast znati se sa ovim momcima. Od njih sam naučio mnogo, od Pešića sam naučio mnogo i neke ljude ovdje nisam vidio 30 godina. Stvarno mi je ogromno zadovoljstvo što sam ovdje. Cijelo veče ćemo sjediti. Glupani smo što se prije nismo našli", dodao je Rađa.
Svetislav Pešić, selektor te reprezenacije, koji svojom pričom i vodi gledaoca kroz film, napravio je sa autorima plakete i priznanja svim igračima i članovima stručnog štaba. Tokom snimanja filma slao im je i trofeje, za koje je naglasio da nisu replike.
"Iz Pirota sam i znate da mi svi odandje volimo poklone, ali da naglasim da ovo nisu kopije, već su ovo originali, jer su to najoriginalniji igrači koje sam trenirao", rekao je popularni "Kari".
Šampioni opet na okupu! Juniorski prvaci sveta iz 1987. godine, na premijeri filma "250 stepenika", posvećenog tom uspehu #bormio1987pic.twitter.com/b6wAlRsDEo
— MONDO Sport (@Mondo_Sport) 25. септембар 2017.
Dok je pozivao saradnike i bivše igrače na scenu, Pešić je pozdravljao svakog pojedinačno, pa je tako Neši Iliću rekao "da li da ti čestitam film ili unapređenje u Zvezdi", Miroslavu Pecarskom je naglasio: "da pokažeš tvom malom kod kuće", a za Dina Rađu je rekao: "Vidite ga kako izgleda. Samo on bi mogao da igra i danas - i to ozbiljnu košarku".
Ovom prilikom, predstavljena je i knjiga novinara Vladimira Stankovića: "Bajka iz Bormija"
Samir Avdić izašao je na binu među posljednjima i dobio poseban pozdrav publike koju je dirnuo svojom porukom na kraju filma, na pomenutim stepenicama čiji je uspon simbolično predstavljao i uspon ove generacije - ekipe koja na ogromnu štetu nije zaigrala protiv Drim tima 1992. u Barseloni, u "vjerovatno najvećoj košarkaškoj utakmici u istoriji", kako se može čuti u filmu.
"Mi smo bili majstori... A, ovo su posebne emocije", procijedio je Avdić, jedan od 12 šampiona.
Film "250 stepenika" govori o njihovoj borbi, uspjehu i prijateljstvu širem i većem od košarke. I zaista ga vrijedi pogledati.