Bivši kapiten košarkašica Srbije Milica Dabović osula je salvu teških riječi po selektorki u završnici Evropskog prvenstva na kojem je bez nje u sastavu osvojena bronza. Zašto ju je NE Marine Maljković zaboljelo mnogo više od ostalih?
Košarkašice Srbije osvojile su bronzanu medalju na nedavno završenom prvenstvu Evrope, koje je održano u Letoniji i Srbiji.
Selektor Marina Maljković i nekoliko igračica riznici trofeja su poslije zlatne medalje na Evropskom prvenstvu 2015. u Mađarskoj i bronze na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru godinu dana kasnije, pridodale novu.
Među njima, međutim, nije bila Milica Dabović, koja je kao kapiten predvodila tada Srbiju do najvećih uspjeha reprezentacije.
Nekadašnja košarkašica ipak je bila u centru pažnje javnosti nakon brojnih objava na društvenih mrežama tokom Evropskog prvenstva.
Sve one bile su usmjerene protiv Marine Maljković. I bile su veoma žestoke. Razlog - što je nije pozvala u nacionalni tim, iako nije igrala duže od dvije godine, sve do angažmana u Albaniji, u ekipi Valone.
Dabovićeva je žestoko kritikovala selektorku Srbije prije svega jer je nije vratila u reprezentaciju, bez "dlake na jeziku" osporavala njenu stručnost, udarila je veoma "nisko", a nije se libila ni da iznese "prljav veš".
Ono što upada u oči je da je nekadašnji kapiten Srbije u svojim "ispovjestima" na društvenim mrežama više puta pomenula da je bila spremna da se vrati u nacionalni tim i da ponovo "ostavi srce na terenu kao uvijek, da slavi, vrišti, da se kida", i apostrofirala da je sve to željela "jer mnogo voli svoju zemlju".
"Boli me što nisam na terenu da ostavim srce kao uvijek, da slavim, vrištim, da se kidam, ali sam na tribinama iako sam još mnogo mogla da dam, odakle svim srcem sa svojim sinom, mojom najsvjetlijom medaljom iz duše i srca dajem podršku mom timu, mojim djevojkama koje sam uvijek štitila i podmetala leđa i nalazila snage. Volim svoju zemlju, porodicu, prijatelje, svoj narod i znajte žao mi je što nisam na terenu, a pitala sam, molila sam da po ko zna koji put ostavim srce za sve vas. To je odluka jedne osobe, njene sujete, njenih kompleksa", napisala je.
A uradila je sve suprotno onome što je napisala. Iskoristila je priliku da "opljune" selektorku i njen izbor igračica u reprezentaciji u najgorem trenutku - kada su se djevojke borile u završnici Evropskog prvenstva.
Iako se niko iz nacionalnog tima nije oglasio poslije vrlo "teških" riječi nekadašnjeg kapitena, sigurno je da su nisu mogle da prođu nezapaženo i bar "okrznu" nekadašnje saigračice. Dabovićka nije uspjela da destabilizuje tim, što je on pokazao kada se posle tijesnog poraza u polufinalu izdigao i dan kasnije uspio da ubjedljivo trijumfuje u meču za treće mjesto, ali reprezentativkama prozivke na račun selektorke sigurno nisu bile potrebne u trenucima kada se sve rješavalo na prvenstvu. I to od strane bivšeg kapitena, vođe...
A zašto je Milica Dabović baš iskoristila priliku da "udari" po Marini Maljković sada, poslije dugogodišnjeg poznanstva, uspješne i bliske saradnje, tri godine poslije napuštanja reprezentacije? Kako je uopšte došlo do toga? Javnost, vjerovatno, nikada neće saznati...
Njih dvije dugo su sarađivale, ne samo u reprezentaciji, za koju je Dabovićeva nastupala 14 godina, već i u klubovima - Partizanu tri sezone, a potom još dvije u Lionu.
I upravo je Marina bila ta koja je Milici dala kapitensku traku, proglasila je vođom tima, koji se popeo na krov Evrope, a onda i na olimpijsko postolje.
Milica Dabović je četiri mjeseca poslije osvajanja bronze u Riju 2016. odlučila da se oprosti od reprezentacije.
"Mislim da je baš pravo vrijeme za odlazak. Ponosno odlazim kao kapiten zlatne reprezentacije", poručila je tada dodavši da je presrećna zbog svega što je napravila sa nacionalnim timom.
Godinu i "kusur" nakon toga je postala majka, a ubrzo poslije toga donijela je odluku da se vrati košarci, ali nije imala mnogo uspjeha. Sama je priznala da se nudila ovdašnjim klubovima za koje je igrala, ali da su joj otvoreno rekli da za nju nema mjesta, a onda je saopštila i selektorki da, uprkos tome, što nema angažman, što gotovo tri godine nije uzela loptu, želi da se vrati u reprezentaciju. I ona joj je poručila isto.
Ipak, to Marinino NE zaboljelo ju je mnogo više od ostalih...
Tada je "promijenila ploču" pa je rekla da se od košarke oprostila "u pogrešnom trenutku", iznijela da su u reprezentaciji vladali loši odnosi, da je bila nezdrava atmosfera...
Tako, iznenada, baš pošto joj je selektorka saopštila da za nju nema mjesta u nacionalnom timu, koji po nepisanom, ali uvriježenom pravilu koji poštuju gotovo svi treneri, uvijek treba da okupi najspremnije i najbolje.
I selektorka je to uradila i ovaj put i Srbiji donijela novo evropsko odličje. U tom timu nije bilo nekadašnjeg kapitena, jer nije zaslužila mjesto. Tu priliku vjerovatno neće dobiti ni u budućnosti, ali ne partijama na terenu, već zbog toga što je izabrala da zatvori vrata reprezentacije na pogrešan način.