Hari Hudini - najveći mađioničar svih vremena

Genije magije, rođen kao Erik Vajs, promijenio je ime u čast francuskog mađioničara Žana Ežena Robera Hudina.

MAJSTOR ZA SKIDANJE LANACA

Najpoznatiji je po svojim trikovima oslobađanja iz nemogućih situacija, poput zatvorenih prostora ispunjenih vodom, dok su mu noge i ruke vezane lancima.

Hudini je jedan od najpoznatijih iluzionista, čiji život i smrt i danas bude mnoge nedoumice.

Za života, a i mnogo godina nakon njegove smrti, biografi su se sporili oko datuma, pa i mjesta Hudinijevog rođenja. On je tvrdio da je rođen u SAD, u Epltonu, gradu u američkoj saveznoj državi Viskonsin. Tek je poslije pronađen rodni list, iz kog se vidi da je rođen 1874. godine u Budimpešti, te da mu je pravo ime Erik Vajs.

Prvu veliku iluzionističku tačku je imao u pivnici u Minesoti. Vlasnik pivnice Martin Bek zavezao bi ga u lance, a Hudini bi se uvijek oslobodio u najkraćem roku.

Budući da je Bek, osim pivnice, imao i putujući cirkus "Orfeum", ponudio je Hudiniju posao. Ubrzo je Hudini postao zvijezda programa.

BIJEG IZ EVROPSKIH ĆELIJA

Nakon turneje po velikim gradovima, SAD su brujale o čovjeku kog "nikakvi lanci ne mogu sputati".

Hudinija su zvali i "kraljem (policijskih) lisica", a svoj zvjezdani status je potvrdio kasnije, kada je prvi put otišao na evropsku turneju. U svakom gradu je izazivao lokalnu policiju da ga zaveže i stavi u ćeliju, iz koje bi on potom uspješno pobjegao.

Policajci su svaki put pokušavali da smisle način da ga onemoguće da otključa lisice, ali uvijek bezuspješno. Čak bi ga prije vezivanja pretraživali ne bi li pronašli skrivena pomagala za bijeg, ali nikad ništa nisu nalazili.

BEZ PROBLEMA "IZAŠAO" IZ NAJČUVENIJEG AMERIČKOG ZATVORA

Hudini je postao najuspješniji svjetski mađioničar, koji je zarađivao mnogo, pa je poslije smrti njegova udovica naslijedila pola miliona tadašnjih dolara.

Zvali su ga umjetnikom među iluzionistima, a publika je hrlila na njegove spektakularne nastupe na kojima se oslobađao od lisica, ludačkih košulja, pa čak i iz zloglasnog vašingtonskog zatvora u kom je robijao ubica američkog predsjednika DŽejmsa Garfilda.

Upravnik zatvora je pozvao Hudinija i predložio mu da proba da pobjegne iz zatvora, kako bi na taj način provjerio bezbjednost smještaja najokorelijih zločinaca.

Hudini je i odatle pobjegao bez problema.

NAJOPASNIJI TRIK

Početkom 20. vijeka Hudinija su mnogi pokušavali da imitiraju, pa je smislio novu atraktivnu tačku - bijeg iz zaključanog prostora napunjenog vodom.

Najslavniji trik iz te serije je izveo 1913. godine, kada su ga zaključali u mali prostor od čelika i stakla, ispunjen vodom, u kom je on visio glavom prema dolje.

Trebala su mu samo tri minuta da otključa lisice i bravu i oslobodi se.

U to vrijeme su mnogi tvrdili da "niko živ ne može izvesti takve trikove", pa su mu pripisivali natprirodne moći, a on je, pak, u želji da demantuje takve glasine, objavio knjigu "Tajne lisica" u kojoj je objasnio svoje trikove.

U njoj je otkrio da je uvijek imao "skriveni adut".

"Za otključavanje brava koristim snagu mišića, konjsku dlaku i minijaturne ključeve. Dok bi me okivali u lance maksimalno bih raširio ramena i blago odmaknuo ruke od tijela, što bi mi pomagalo u oslobađanju", napisao je.

NOVI BIOGRAFI TVRDE DA JE HUDINI BIO – ŠPIJUN

Iako se trudio da objasni neke svoje trikove, Hudini je imao više tajni nego što je priznavao.

Amerikanci Vilijam Kaluš i Leri Sloman 2006. godine su objavili njegovu novu biografiju "Hudinijev tajni život: kako je nastao prvi američki superheroj", u kojoj tvrde da je slavni mađioničar bio – tajni agent.

Uoči Prvog svjetskog rata je, navodno, tokom turneja po Njemačkoj sakupljao vojne informacije i prenosio ih američkim i britanskim vojnim krugovima, a navodno je imao i dobre veze s najvišim američkim policijskim zvaničnicima.

MISTERIOZNA SMRT

Hari Hudini je umro 31. oktobra 1926. godine, kada se u SAD obilježava Noć vještica.

Džordž Harden, pranećak Hudinija, zatražio je kasnije ekshumaciju posmrtnih ostataka slavnog pretka da bi dokazao da je službena verzija njegove smrti netačna i da je, najvjerovatnije, lažirana.

Prema njoj, Hudini je umro zbog upale stomaka koju je prouzrokovalo pucanje slijepog crijeva usljed jakog udarca. Ljekari danas tvrde da je to objašnjenje medicinski besmisleno.

Dvojica, možda i najpoznatijih forenzičara današnjice, Majkl Baden, poznat po tome što je vodio istragu o nasilnoj smrti američkog predsjednika Džona Kenedija i crnačkog borca za građanska prava Martina Lutera Kinga, kao i njegov kolega Džejms Stars, glavni patolog na ispitivanju posmrtnih ostataka revolveraša Džesija Džejmsa, zainteresovali su se za Hudinijev slučaj.

Oni su već otkrili nekoliko čudnih detalja koji bacaju sumnju na zvaničnu verziju Hudinijeve smrti.

Hudinija je, prema službenoj verziji, 1926. godine u pozorištu u Detroitu izazvao kanadski student Gordon Vajthed, tvrdeći da mađioničar ne može izdržati njegov udarac šakom u stomak i da su sve priče o Hudinijevom nevjerovatnom pragu bola – čista izmišljotina.

Samouvjereni Hudini, koji se bavio sportom i uvijek rado pokazivao "pločice" na stomaku, nije se uspio pripremiti na udarac, kad ga je izazivač iznenadio i svom snagom udario više puta. Hudini je pao, a sedam dana kasnije je bio mrtav.

Sahranjen je na jevrejskom groblju u Njujorku. Nikad nije otkriveno koliko je na njegovu smrt uticao udarac, a koliko činjenica da nije otišao ljekarima, jer se bojao da mu neće dozvoliti da završi turneju.

Danas se, ipak, pretpostavlja da je Hudini bio otrovan.

(Srna, Mondo)