Osobina onoga koji voli nagrade i podmićivanje nekada se označavala riječju "mzdopremčivost"... Pročitajte primjere još nekih interesantnih riječi slavenosrpskog, književnog jezika koji je bio u dominantnoj upotrebi kod Srba od kraja 18. do prve polovine 19. vijeka
"Riječi su, naravno, najmoćniji lijek koji je čovječanstvo koristilo..." Radjard Kipling
/Piše Siniša Stanić/
Jezik je jedno od najznačajnijih i najmoćnijih postignuća čovječanstva jer nam omogućava razmjenu ideja, osjećanja, misli... ljubavi i mržnje. Svi to naravno znamo, ali vrlo često i zaboravljamo, a razlog je što smo toliko navikli na svoj jezik i riječi da ih uzimamo zdravo za gotovo. Najbolji način da se ponovo "fokusiramo" na jezik i "pogledamo" ga sa strane jeste izučavanjem stranih jezika, a ponajbolje onih srodnih maternjem, koji se od njega razlikuju u nijansama, ponekad zanemarivim, a ponekad značajnim.
Jedan takav jezik je slavenosrpski, stara varijanta srpskog jezika, gotovo izumrla, ali čija riznica riječi krije pravo leksičko i semantičko blago...
Slavenosrpski je hibridni jezik, mješavina ruskog, ruske redakcije crkvenoslovenskog i govora srpskih građanskih slojeva u Vojvodini, koji je bio u dominantnoj upotrebi od kraja 18. vijeka u obrazovanim slojevima srpske građanske klase. Međutim, poslije pobjede Vukove reforme od prve polovine 19. vijeka, u srpski književni jezik ulazi narodna leksika, a briše se i zaboravlja leksički sloj slavenosrpskoga, koji su sačinjavale srpskoslovenske, ruskoslovenske, ruske i srpske narodne riječi. Vukova reforma omogućila je ulazak narodnog govora i književnosti na evropsku književnu scenu, ali je i prekinula kulturnoistorijsku vezu srpske književnosti sa cijelom jednom epohom.
U pokušaju ponovnog uspostavljanja tih pokidanih veza, Matica srpska je 2017. godine objavila "Rečnik slavenosrpskog jezika", kojim su široj publici odškrinuta vrata u leksičko bogatstvo slavenosrpskog. Donosimo vam neke od najslikovitijih primjera iz tog rječnika...
Danas su zaboravljene mnoge slavenosrpske riječi sa lijepom i logičnom tvorbenom strukturom i značenjem, poput "krasnonaravije" (dobrota, plemenitost), "zveronaravije" (neobuzdanost, okrutnost, svirepost), "samoljubac" (egoista), "hrabodušije" (hrabrost), "velerečije" (krasnorječivost), "praznoslovije" (isprazno govorenje)...
Iz perspektive današnjeg srpskog jezika pojedine slavenosrpske riječi imaju potpuno neočekivana značenja, naročito riječi u čijoj semantici prepoznajemo uticaj ruskog. Vjerovatno biste pomislili da imenica "bezdelnik" označava lijenog čovjeka, međutim, ona se koristila za obilježavanje onoga koji čini nedjela, prestupnika, grešnika. Imenica "visokoumije" nije označavala visok stepen intelektualnih sposobnosti već "uobraženost, nadmenost". "Vnutrenje" nije bilo kakva unutrašnjost već "ljudska priroda, karakter". Pridjev "vremen" značio je privremen, prolazan; "ljuboimenije" se odnosilo na škrtost i tvrdičluk; "mogućstvo" na silu, moć; "neistovstvo" na bijes, jarost, ljutinu. Neobična riječ "pametozlobije" značila je "zlopamćenje", dok je predivna riječ "ščastije" opisivala "stanje i osjećanje potpunog zadovoljstva svojom životnom situacijom i stanjem u kojem se neko nalazi, sreća".
Nekim slavenizmima bili su imenovani pojmovi za koje danas ne postoje imenovanja. Tako se povratak kući imenovao riječju "domuvozvraščenije". Takođe, trebalo je nazvati osobinu onoga koji je dostojan ljubavi, pa je za to bio zadužen pridev "ljubvedostojan". Poznavalac ljudske duše nazivao se "srcevedac". Za čuvanje tajni postojalo je imenovanje "tajnosohranenije", dok se činjenje da nešto niče, raste označavalo riječju "prozjabavanje".
Pojedini slavenizmi toliko su teški za izgovor da se, vjerovatno, ne bi očuvali ni u drugačijim društveno-jezičkim okolnostima. S mukom se izgovara imenica "jestestvoispitatelj" (prirodnjak), a slično se može reći i za imenicu "korabljekrušenije" (brodolom). Zamršeno je za izgovor i imenovanje vlasnika broda "korbljepritjažatelj", dok se osobina onoga koji voli nagrade i podmićivanje (danas bismo rekli "korumpiranu" osobu) nazivala "mzdopremčivost". Riječ "neudobvrazumiteljno" značila je "nerazumljivo, nejasno", a pridjevom "pritvornoulagljiv" karakterisala se neiskrena osoba...
"Neki turkolozi smatraju da u srpskom narodu nije bilo naročitog otpora prema pozajmljivanju i usvajanju turcizama, slično je i s romanizmima, a svjedoci smo da nam ni anglicizmi nisu mrski. Izgleda da smo samo slovenske reči protjerivali iz srpskog jezika. Možda će se Rečnikom slavenosrpskog jezika Matice srpske bar malo ispraviti ta kulturnoistorijska nepravda", navodi u tekstu o slavenosrpskom jeziku u "Politici" Rajna Dragićević, redovni profesor na Katedri za srpski jezik sa južnoslovenskim jezicima Filološkog fakulteta u Beogradu.
Ukoliko vam se dopadaju "Priče iz naftalina", zapratite nas i na Facebooku! (LINK)