U region je prebačeno više od 120 vojnih letjelica, što se opisuje kao najveći talas američke vazdušne moći od rata u Iraku 2003. godine.
Sjedinjene Američke Države posljednjih dana naglo pojačavaju vojno prisustvo na Bliskom istoku, u uslovima rasta tenzija sa Iranom.
Prema otvorenim izvorima i podacima o praćenju letova, u region je prebačeno više od 120 vojnih letjelica, što se opisuje kao najveći talas američke vazdušne moći od rata u Iraku 2003. godine.
Istovremeno, drugi nosač aviona USS Gerald R. Ford, preusmjerava se ka regionu kako bi se pridružio grupi oko USS Abraham Lincoln, koja već djeluje u Arapskom moru.
Vazdušna komponenta: lovci, AWACS i tankeri
Prema dostupnim podacima, u raspoređivanju učestvuju:
F-35 Lightning II
F-22 Raptor
F-15E Strike Eagle
F-16 Fighting Falcon
E-3 Sentry (AWACS)
Veliki broj tankera za dopunu goriva u vazduhu ukazuje na planiranje dugotrajnih operacija, a ne na rutinske rotacije. Kombinacija stelt lovaca i AWACS platformi omogućava SAD-u kontrolu vazdušnog prostora i precizno navođenje udara.
Mornarička moć: Pozicioniranje u dometu Irana
Satelitski snimci pokazuju da grupa oko USS Abraham Lincoln djeluje u blizini Omana, čime američka mornarica dolazi u domet ključnih iranskih ciljeva.
Pored nosača, u regionu se nalaze i razarači opremljeni krstarećim raketama "Tomahavk" i sistemima za protivraketnu odbranu, što omogućava istovremeno ofanzivne i defanzivne operacije.
Pažnja je usmjerena i na bazu Diego Garsija u Indijskom okeanu, koja može primiti strateške bombardere. Međutim, riječ je o britanskoj teritoriji pod zakupom SAD, pa je za ofanzivne operacije potrebna saglasnost Londona.
Navodi o neslaganju između Vašingtona i Londona oko potencijalne upotrebe baze dodatno komplikuju situaciju.
Kako odgovara Iran
Teheran je poručio da ne želi rat, ali da će na svaku američku agresiju odgovoriti „odlučno i proporcionalno“. Paralelno, Iran je započeo zajedničke pomorske vježbe sa Rusijom u Omanskom moru i sjevernom dijelu Indijskog okeana.
Izvještaji ukazuju da Iran dodatno utvrđuje ključne vojne objekte, uključujući nuklearnu i raketnu infrastrukturu, kao i podzemne komplekse.
Šta ovo znači za region
Ovako obimno raspoređivanje snaga obično prethodi mogućim vazdušnim i raketnim udarima ili predstavlja snažnu mjeru odvraćanja. Kombinacija dva nosača, stelt lovaca, AWACS sistema i tankera značajno povećava operativnu fleksibilnost SAD.
Ukoliko dođe do udara, najvjerovatniji scenario podrazumijeva precizne dalekometne napade na vojnu i bezbjednosnu infrastrukturu.
Ipak, rizik od brze eskalacije ostaje visok. U regionu gdje se energetski koridori i pomorske rute ukrštaju sa geopolitičkim interesima velikih sila, svaki pogrešan potez može izazvati širu krizu.