Širom planete, stručnjaci smišljaju načine kako da ublaže efekte ekstremnih temperatura. Jedan od tih vidova borbe je i sadnja drveća, ali nova studija otkrija da nije bitno samo koliko sadnica je posađeno.
Klimatski uslovi izazvani djelovanjem ljudi već sada su dovele do uvećanja srednjih temperatura za 1,1 stepen Celzijusov u odnosu na predindustrijski period. Prema pojedinim projekcijama (IPCC), predviđen porast srednje globalne temperature do kraja 21. vijeka bi mogao da bude između 1,5 do 4 stepena Celzijusova.
Širom svijeta, milioni stabala sade se sa istim ciljem, da ublaže ljetnje vrućine koje u urbanim sredinama postaju sve opasnije po zdravlje ljudi. Međutim, novo istraživanje pokazuje da drveće samo po sebi nije čarobno rješenje. U pojedinim slučajevima, pogrešno osmišljeno ozelenjavanje može čak da ima suprotan efekat.
Šta su pokazali rezultati iz gradova sa različitim klimama?
Naučnici su analizirali kako različiti tipovi vegetacije utiču na "osjećaj" toplote u tri grada sa različitim klimama: umjerenom Melburnu, hladnijem Minhenu i vlažnom suptropskom Hong Kongu.
Umjesto oslanjanja na kompjuterske modele, istraživači su tokom ljeta pratili stvarne uslove na ulicama i u zelenim zonama, i bilježili ne samo temperaturu vazduha već i količinu toplote koju ljudsko telo akumilira iz okoline.
"Rezultati su pokazali da slojevita vegetacija, gdje se drveće kombinuje sa žbunjem i travama, često hladi gradove efikasnije nego samo drveće. Takođe smo otkrili da lokalna klima i dizajn ulica utiču u velikoj mjeri na to da li ozelenjavanje dobro funkcioniše," napisao je Mohamed Rahman sa Univerziteta u Melburnu za The Conversation.
U Melburnu su drvoredi smanjili količinu toplotnog zračenja koje pješaci apsorbuju za više od 18 stepeni Celzijusovih u poređenju sa otvorenim ulicama izloženim suncu.
Najveći efekat slojevite vegetacije zabilježen je u Minhenu. Tamo su prostori u kojima su drveće, žbunje i trave kombinovane, zabilježene temperature manje za gotovo 8 stepeni Celzijusovih u odnosu na otvorene gradske površine.
Hong Kong je najviše koristi imao od gustih krošnji koje stvaraju hlad. Međutim, istraživači su primijetili i zanimljiv paradoks: u veoma vlažnoj klimi gusta vegetacija povećava količinu vodene pare u vazduhu, zbog čega je osjećaj sparine izraženiji, a ljudi teže podnose vrućinu.
Sličan problem primijećen je i u pojedinim delovima Minhena. Na uskim ulicama gusta vegetacija ponekad je usporavala strujanje vazduha, zadržavala toplotu i otežavala raspršivanje zagađujućih čestica.
"U sva tri grada, jedan parametar se izdvojilo: struktura vegetacije je važna," naglasio je Rahman.
Pored broja, važno je još nešto
Otkrića ukazuju na važnu činjenicu, a to je da nije dovoljno samo saditi drveće ukoliko želimo da umanjimo efekte viših temperatura vazduh. Podjednako je važno gdje se ono sadi, koje vrste biljaka se kombinuju i kako vegetacija utiče na kretanje vazduha i vlagu u prostoru.
Naučnici upozoravaju da će se učestalost i intenzitet toplotnih talasa povećavati ukoliko ne preduzmemo hitne mjere propisane Pariskim sporazumom.
Stoga, iako gradovi širom svijeta ulažu milijarde u zelenu infrastrukturu, uspjeh tih ulaganja ne treba mjeriti samo brojem posađenih stabala ili procentom pokrivenosti. Raspored vegetacije, njena gustina i prilagođenost lokalnoj klimi jednako su važni.
(EUpravo zato/The Conversation)