Naučni izvještaji ukazuju da su ugrizi Lagocephalus sceleratus, tzv. ribe zec, nova, ali još relativno rijetka briga za javno zdravlje u Mediteranu.
Invazivna vrsta ribe Lagocephalus sceleratus, u našem narodu poznata kao riba zec, preplavila je grčke vode zbog čega su tamošnji ribari pokrenuli lov na nju.
Takmičenje ima za cilj da smanji njenu brojnost i ublaži posledice koje ova riba ima po morski ekosistem, ribarstvo i turizam.
Stefanos Kalogirou, vanredni profesor na Poljoprivrednom univerzitetu u Atini, rekao je da se riba zec može naći širom Grčke, "od južnog Egeja do severnog Egeja i od južnog Jonskog mora do sjevernog Jonskog mora“.
Lagocephalus sceleratus je prvi put viđena u Sredozemlju 2003. godine kod obale Turske. U Grčkoj je prvi put primijećena 2005. kod Rodosa i Krita, a od tada se vrsta brzo proširila. Pripada porodici Tetraodontidae, čije ime potiče od četiri srasla zuba, po dva u svakoj vilici, koji joj omogućavaju izuzetno snažan ugriz.
Otrovna naduvana riba osvaja grčke vode
Kalogirou je objasnio da u svetu postoji oko 130 vrsta tzv. naduvanih riba i njihovih srodnika. Šest njih se pojavilo u istočnom Mediteranu, uključujući ribu zec.
Opasnost je u tetrodotoksinu, jednom od najjačih poznatih morskih otrova. Ovaj toksin se uglavnom nalazi u jetri i reproduktivnim organima ribe, iako je, kako Kalogirou navodi, prisutan i u mišićnom tkivu, delu koji ljudi mogu pokušati da jedu.
"Tetrodotoksin izaziva paralizu mišića, blokira nervni sistem i može dovesti do smrti", rekao je stručnjak za "Greek Reporter".
Ipak, glavna opasnost ne dolazi od kontakta s ribom, već od njenog konzumiranja.
"Toksin djeluje na ljude samo kada pojedu ribu, ne ako ih riba zec povredi zubima. Najveća koncentracija toksina je u jetri, a ne u ustima ili zubima Lagocephalusa", rekao je Kalogirou.
Ta razlika je važna jer snažni zubi ove ribe ipak mogu izazvati povrede. Kalogirou je naglasio da ugriz može napraviti ranu, ali da se toksin ne prenosi preko zuba.
Naučni izvještaji ukazuju da su ugrizi Lagocephalus sceleratus nova, ali još relativno retka briga za javno zdravlje u Mediteranu.
Jedna osmogodišnja djevojčica je na jugu Turske zadobila teške povrede prstiju, uključujući traumatsku amputaciju, nakon ugriza tokom plivanja. Drugi medicinski izveštaj iz Turske govori o dugotrajnoj upali posle sumnje da je plivača ugrizla riba zec.
Šire studije bilježe dodatne slučajeve iz Turske, Grčke, Kipra, Libije i Sirije, ali mnogi od tih izvještaja potiču iz intervjua, medicinskih bilješki ili medija, a ne iz formalnih kliničkih studija. Ukupno gledano, dokazi pokazuju da ova vrsta može povrediti plivače i ribare, ali je naučna dokumentacija još ograničena.
Ako dođe do ugriza, najvažnije je zbrinuti ranu, očistiti je, potražiti ljekarsku pomoć ako je duboka i pratiti moguće znake infekcije. Ipak, daleko veća opasnost ostaje slučajno ili namerno konzumiranje ove ribe.
Evropsko zakonodavstvo zabranjuje da proizvodi od otrovnih ribljih porodica, poput Tetraodontidae, dospiju na tržište za ljudsku ishranu, upravo zbog rizika od smrtonosnog trovanja.
Zašto je konzumiranje ove ribe izuzetno opasno?
Prava opasnost po javno zdravlje nastaje ako se riba pojede. Za razliku od uobičajenog trovanja hranom, trovanje tetrodotoksinom može biti izuzetno ozbiljno jer deluje na nervni sistem i može izazvati paralizu.
Kalogirou naglašava da ova riba ne smije ući u lanac ishrane. Toksin može biti prisutan u dijelovima koje ljudi pokušavaju da jedu, što je čini opasnom čak i kada se tretira kao običan ulov.
Poruka za javnost je jasna, ovu ribu ne treba jesti ni pod kojim okolnostima.
Riba zec je problem i za ribare
Pored opasnosti po zdravlje, ova invazivna vrsta predstavlja ozbiljan problem za ribare.
Riba zec može da ošteti ribarsku opremu i ulov, jer napada plen i kida mreže. Brzo raste, dostiže veliku masu i ima sve veće energetske potrebe kako postaje veća.
Njena ishrana uključuje školjke, hobotnice i sipe, što direktno utiče na vrste od ekonomskog značaja za grčko ribarstvo.
Prema istraživanjima, polovina jedinki dostiže polnu zrelost na dužini od oko 36 cm. Takođe je utvrđeno da mlađe ribe preferiraju pjeskovita područja, dok odrasle jedinke biraju morsku travu. Ove karakteristike objašnjavaju zašto je vrstu teško kontrolisati jer uspijeva u priobalnim staništima, brzo raste i agresivno se hrani.
Jedna od najinvazivnijih vrsta u Mediteranu
Lagocephalus sceleratus se smatra jednom od najinvazivnijih stranih vrsta u Mediteranu.
Kalogirou navodi da spada među sto najinvazivnijih vrsta u regionu. Njeno prisustvo ima ekološke i ekonomske posljedice, utičući na ribare, tržište ribe i morski biodiverzitet.
Studije je opisuju kao štetočinu za ribarstvo i potencijalnu pretnju biodiverzitetu zbog njene brojnosti i uticaja na ekosisteme.
U Grčkoj problem više nije ograničen na jugoistočni Egej. Riba zec se proširila daleko izvan Rodosa i Krita i sada je prisutna u mnogim dijelovima zemlje.
Kontrola populacije ciljanim lovom može djelimično da ublaži problem, ali nije dovoljna sama po sebi. Ključno je informisanje javnosti, posebno o opasnostima konzumiranja ove ribe i potrebi izbjegavanja kontakta s njom u vodi, upozoravaju stručnjaci.
Kalogirou takođe napominje da populacije invazivnih vrsta vremenom mogu da opadnu ili se stabilizuju zbog konkurencije, nedostatka hrane, ribolova ili bolesti.
"Invazivne vrste obično prolaze kroz fazu naglog rasta, a zatim opadanja i stabilizacije. Ali to može potrajati godinama", zaključio je stručnjak.
(EUpravo zato/Greek Reporter)