Juče nas je u 79. godini napustio poznati prevodilac i pjesnik Kolja Mićević. Tim povodom donosimo vam interesantanu priču o njegovim roditeljima Milki i Radi Mićević, objavljenu u banjalučkom "Glasu" 1969. godine...
Rade Mićević (82) po zanimanju je kovač, ima 40 godina radnog staža i - minimalnu penziju. Za svoga života dosta je radio, ali i ratovao - 10 godina potucao se po frontovima.
Milka (65) je nešto mlađa od svog supruga, a njih dvoje imaju potomstvo sa kojim se mogu ponositi - sinove Slavka, Milana, Savu i Kolju, te kćeri Zoru, Spaseniju, Radmilu i Jelisavetu, piše banjalučki "Glas" 30. aprila 1969. godine.
Novinari "Glasa" posjetili su Radu i Milku uoči 50-godišnjice njihovog sretnog braka, i napravili priču u kojoj oni pričaju kako su se upoznali, da li su zadovoljni, da li za nečim žale...
"Bio sam vojnik, odnosno narednik - srpski dobrovoljac. Moja jedinica nalazila se u Baru, a tamo smo došli sa Solunskog fronta. I tako, u dokolici zašao bih u gostionicu kod Milnike tetke... Tu smo se upoznali", priča Rade.
Milka dodaje da joj je budući muž obigravao oko tetke, tražeći da je da za njega: "U ono doba, vojsci niko nije vjerovao, jer su momci, vojnici, cure ostavljali. Ali, zavoljela sam ga i pošla za njega. Sada mogu reći da se nisam pokajala".
Rade se novinarima malo požalio što osim kovačkog zanata nije stigao da završi neku školu, ali priznaje da mu je zanat ipak dobro došao:
"Dosta dugo sam ratovao, skoro 10 godina. Potucao se po logorima... Zanat mi je, ipak, valjao - u Rusiji posebno. Na frontu oko Soluna, takođe. Ali, nisam se izvlačio iz prvih borbenih redova. Mogu reći da sam zaradio Medalju za zasluge, jednog Miloša Obilića, Rumunsku spomenicu, odlikovanje koje je u mojoj jedinici samo meni dodijeljeno".
Milka dodaje da ni začim ne žali jer "nije imala vremena za priželjkivanje". Za 20 godina rodila je desetoro sinova i kćeri, od kojih je osam živo i zdravo.
"Slavko je službenik, Milan inžinjer crne metalurgije, Savo stariji vodnik prve klase u vazduhoplovstvu, a Kolja, najmlađi, je književnik i prevodilac. Kćerka Zorka je u penziji, učesnik je oslobodilačkog rata iz koga je izašla sa činom majora, kasnije je bila upravnik ginekološko-akušerske klinike. Spasenija je službenik 'Kosmosa', Rada već dugo radi u banci, a Jelisaveta je takođe službenik", nabraja novinarima ponosna Milka.
Na kraju razgovora, ona kaže da jedino što bi mogla da poželi za 50. godišnjicu braka jeste "još malo zdravlja oboma", dok je Rade precizniji: "Ako mene pitate - da oženim Kolju!"
Ta želja na kraju se i ostvarila - Kolja Mićević (1941 - 2020) se oženio, izrodio potomke, i "usput" postao jedan od najcjenjenijih prevodilaca i pjesnika bivše Jugoslavije, živeći i radeći decenijama na relaciji Pariz-Banjaluka.