Nakon što su banjalučke vlasti saopštile da traže novu lokaciju za deponiju, ali i da se otpad mora početi posmatrati kao energetski resurs, raspitali smo se šta bi to trebalo donijeti Banjalučanima.
Bojan Kresojević, gradski menadžer, održao je nedavno sastanak sa predstavnicima lokalnih zajednica, resornog ministarstva i preduzeća "DEP – OT", zbog izmještanja deponije iz Ramića, a formiran je i radni tim koji će raditi na pronalasku lokacije.
“Ovo je prva gradska administracija koja je prepoznala problem odlaganja otpada te pokrenula aktivnosti da se sa jedne strane otpad odlaže na drugoj lokaciji, a sa druge da taj otpad u skladu sa tehnološkim i drugim mogućnostima ide na separaciju i recikliranje”,rekao je Kresojević za Mondo.
Dodaje da su prvi koraci već napravljeni i da je već u toku ispitivanje uslova jedne lokacije kao potencijalnog novog odlagališta, ali i prerade otpada.
“Očekujemo da ćemo u narednih nekoliko mjeseci već imati izbor lokacije i idejno i konceptualno rješenje. Što se tiče upravljanja otpadom u maju očekujemo završetak studije finansirane od strane Evropske investicione banke koja će na pokazati na koji način se i pod kojim uslovima može tretirati taj otpad, a da se najveći dio koliko je moguće koristi kao energent”, kaže Kresojević.
Smatra da je najveći dio Banjalučana veoma odgovoran kada je u pitanju upravljanje otpadom, te da potencijalno razdvajanje otpada za njih neće biti problem.
“Razdvajanje otpada ima smisla kada se taj razdvojeni otpad na različite načine tretira, tj. kad se dio koristi kao energent, a dio kao nužni otpad i upravo ova studija treba da nam da smjernice kako finansijske tako i tehnološke kako da to realizujemo.Tada će najmanji problem biti da se vrši razdvajanje otpada. Građani su do sada pokazali razumijevanje, sad je vrijeme da Grad ima razumijevanje za njih”, poručio je gradski menadžer.
Dodao je da se izbor lokacije za samu deponiju i postrojenja koja će tu biti očekuje u narednih šest mjeseci, ali da će realizacija projekta sigurno trajati nekoliko godina.
“Teško je reći da li će to biti četiri, šest ili sedam godina jer tek očekujemo rezultate studije, ali ono što je sigurno da već naredne godine nastavljamo ono što smo započeli izborom nove lokacije”, izjavio je Kresojević.
Iako Kresojević nije konkretno naveo na koji način bi se od otpada stvarala energija, to se najčešće radi spaljivanjem smeća, a u Centru za zaštitu životne sredine (CZZS) su stava da spalionica ipak nije dobro rješenje.
“Najnovije tehnologije i procedure ne idu ruku pod ruku sa spalionicama, šta više baš suprotno. U savremenoj hijerarhiji upravljanja otpada, postoji cijeli niz koraka kojima se sprečava nastajanje otpada kao takvog, a njegovo recikliranje, te odlaganje na deponije je tek na dnu, u slučajevima gdje nema alternative”, rekao je za Mondo Igor Kalaba iz CZZS.
Kalaba tvrdi da spalionice moraju, zbog novih spoznaja o zagađenju koje uzrokuju, čak i sa najboljim mogućim tehnologijama filtriranja, postati stvar prošlosti.
“Često se navode primjeri iz EU, poput one u Beču, međutim, nove analize upućuju na velike probleme kao što je pronalazak ekstremno opasnih dioksina u jajima na imanjima u okolini spalionice otpada u Francuskoj. Pored toga, spalionice su skupe, te zahtijevaju konstantan priliv otpada, što u osnovi potiče na stvaranje ili čak uvoz otpada, kao što je to slučaj u Danskoj i Švedskoj”, kaže Kalaba.
Dodaje da se u obzir mora uzeti da u BiH ne vladaju EU standardi, te da imamo ogromno zagađenje iz TE na ugalj, čije emisije je relativno lako filtrirati u poređenju sa kompleksnim emisijama koje dolaze iz spalionica otpada.
“Ukratko, spalionice su skupo, štetno i samo privremeno rješenje koje to u stvari nije, već samo novi problem i kao takve se moraju izbjegavati”, tvrdi naš sagovornik.
Kalaba navodi da recikliranje je među zadnjim koracima u upravljanju otpadom.
“Sprečavanje stvaranja istog kroz dizajn i ponovno korištenje, te povrat materijala iz iskorištenih proizvoda već rješava veliki dio otpada, dok se kroz reciklažu količina za deponije dodatno smanjuje. Biološki otpad je takođe veoma bitna komponenta, a najlakša i energetski najjeftinija za recikliranje, a njegovo miješanje sa ostalim otpadom na deponijama je među glavnim uzročnicima smrada koji se s njih širi. Zajedno sa razdvojenim prikupljanjem, kompostiranjem, te redovnim pokrivanjem novih slojeva na deponijama zemljom, neugodni mirisi se mogu značajno umanjiti”, tvrdi Kalaba.
Smatra da je za prelazak na cirkularnu ekonomiju, koja je, prema njegovim riječima, odgovor na današnje izazove otpada kao i ovisnosti o resursima, jesu neophodne investicije ali i ekspertiza, te konstantan rad na unapređenju upravljanja otpadom.
“U Banjaluci je rađen niz pokaznih projekata sa reciklažnim ostrvima, koji su pokazali relativno velik uspjeh, nažalost s njima se nije nastavilo u većini slučajeva. Građani su pokazali zainteresovanost ali infrastruktura je neophodna, kao i konstantna edukacija i novi načini motivisanja građana da učestvuju, pa čak i kaznene odredbe. Ali sve pada u vodu ako se odvojeno prikupljen otpad opet baca na deponiju, građani gube povjerenje i interes a sve se vraća na početnu tačku”, kaže ovaj aktivista iz CZZS.
Istakao je da je ipak pozitivno to što se traži druga lokacija za deponiju.
“Trenutna gradska administracija naslijedila je višedecenijski problem, čije se sistemsko rješenje već predugo odlaže. Jedina opcija za Ramiće jeste izmještanje, do kojeg se nadamo da će doći, iako imamo veliki nivo suzdržanosti u našem optimizmu budući da se radi o izbornoj godini, kada su velike najave česte”, rekao je Kalaba.
(Mondo)