Nekome je to samo nekoliko sati izdvojenih iz života, jedna odluka i postupak koji će možda brzo zaboraviti. Nekome drugom to je nova prilika za život.
Život često shvatamo olako, kao nešto što se podrazumijeva. Do onog trenutka kad čujemo najgoru moguću vijest. Do onog trenutka kada teška dijagnoza osvijesti vrijednost svakog proživljenog dana.
Za ljude koji čekaju transplantaciju, vrijeme ima posebnu težinu. Iza njih su mjeseci borbe, neizvjesnosti i pitanja na koja često nema odgovora, a nada za život zavisi od jednog poziva o pronalasku odgovarajućeg donora.
Za Danijelu Majstorović iz Banjaluke transplantacija nije bila samo medicinski zahvat – bila je nova prilika za život. Iza nje su sada godine borbe za zdravlje, ali i trenutak koji je značio nastavak života. Danas, kada govori o svom iskustvu, Danijela svjedoči koliko je za pacijenta važna svaka karika sistema – od ljekara i savremene dijagnostike, do pronalaska odgovarajućeg donora.
Njena priča istovremeno govori o značaju transplantacione medicine, koja se korak po korak razvija i u Republici Srpskoj.
"Kad ste zdravi, mislite da ste besmrtni. Mi ljudi s dijagnozom sada znamo da nismo. Ali ja sam imala bezbroj razloga da ostanem živa. Svoje dijete, porodicu, prijatelje i posvećenost poslu koji volim. Znate, rak je kao rat, a u toj borbi na kraju dana ipak ostajete sami u izolaciji. Ipak, moj krajiški duh i žilavost nisu mi dali da odustanem", počinje svoju potresnu, ali inspirativnu priču naša sagovornica, inače profesorica Filološkog fakulteta Univerziteta u Banjaluci.
Danijelina priča počinje 2018. godine kada je dobila loš nalaz krvne slike. Niski trombociti tada nisu ukazivali na njenu konačnu dijagnozu koju je dobila početkom 2023. godine - "mijelodisplazni sindrom", teško stanje koji mnogi nazivaju i predleukemijom.
"Doktori su te 2018. samo htjeli da isključe mogućnost leukemije. Međutim, pokazaće se da je taj moj mijelodisplazni sindrom mirovao. Neke četiri godine sam se ja vodila pod dijagnozom anemije hladnih aglutinina. A onda su nalazi iz januara 2023. pokazali porast malignih ćelija. Doktori su utvrdili da imam monozomiju hromozoma 7, što je bio snažan prediktor za leukemiju", kaže Danijela za Mondo.
Tada joj je rečeno da je jedini lijek transplantacija matičnih ćelija hematopoeze. Doktori su bili optimistični jer Danijela ima sestru bliznakinju, pa su smatrali da će ona biti idealan donor, što se na kraju nije ispostavilo tako.
"U mom slučaju sestra je bila samo haploidentična, 50 odsto i bilo je jasno da ona nije idealno rješenje za mene. Plus, obje smo rodile djecu, tako da su ta antitijela, koja su se pojavila, dodatno onemogućavala da sestra bude moj donor. Da je bilo drugačije, ja sam se mogla prije nekih pet godina liječiti na Vojnomedicinskoj akademiji (VMA). Međutim, VMA za državljane Bosne i Hercegovine jednostavno ne može da uvozi matične ćelije iz inostranstva. Znači morali biste biti ne samo državljanin Srbije, već i imati radni odnos i osiguranje u Srbiji, što za mene nije bila opcija. Dakle, ako niste imali pasoš Srbije ili Hrvatske, a htjeli ste da date krv za matične ćelije za mene ili za nekog drugog, vi to jednostavno, kao državljanin BiH u to vrijeme niste mogli, što je bilo stvarno strašno", objašnjava naša sagovornica.
Danijela je zbog toga liječenje nastavila na Univerzitetskom kliničkom centru Srbije koji je radio transplantacije matičnih ćelija sa nesrodnih donora. Doktori su smatrali da je transplantaciju potrebno uraditi što prije, jer se njen sindrom vrlo lako mogao razviti u leukemiju.
"Krajem avgusta moja krv je proslijeđena Institutu za transfuziju krvi Srbije (ITK) i odmah se počeo raditi "mečing" moje krvi i mog stanja matičnih ćelija sa krvlju datom za matične ćelije nekih 40 miliona registrovanih donora u svijetu. Sve to zahvaljući tome što je ITK nakačen na svjetski registar donora matičnih ćelija”, priča Danijela.
A onda, samo 20 dana poslije čula je rečenicu: "Danijela našli smo ga. On je isti kao Vi".
"Bukvalno sam se rasplakala tu na licu mjesta. Taj moj donor je bio idealan, 10/10, mlađi muškarac iz Njemačke. To je sve što sam ja u tom trenutku o toj osobi znala, ali sam, naravno, bila presretna. Već 25. oktobra legla sam na UKC Srbije, u to krilo izolacije gdje sam provela 39 dana", rekla nam je Danijela.
Opisala je i sam proces pripreme za transplantaciju, u kojoj je primila jednu dozu hemoterapije koja za cilj ima da vam sve krvne ćelije svede na nulu.
"To znači, da su vam leukociti nula, eritrociti nula, … I da vi onda u tom stanju jedne nule, u kojem ste inače polumrtvi na neki način, primite te nove matične ćelije i da one počnu da rade u vašem tijelu. A onda počinje igra čekanja".
Danijelina transplantacija je prošla dobro, ćelije su počele rasti, ali je ubrzo uslijedio "novi pakao". Danijela je imala posttransplantacione komplikacije, prvo na koži, a zatim i na crijevima.
"Dobila sam neku virozu, ona je napravila triger sa kožom i ja sam dobila graft kožni. To je bolest kalema protiv domaćina. Dakle, iako je taj moj donor bio savršen i najbolji, moje tijelo je i dalje odbacivalo te matične ćelije".
Nakon ovog je dobila graft crijeva, pri čemu joj ni najbolja terapija nije pomogla. Prošlog ljeta borila se sa sepsom, a njen život visio je o koncu. Uslijedile su nove, teške operacije, ali želja za životom ipak je bila jača od svih komplikacija.
Danas, nakon uspješnih zahvata i oporavka, Danijela ponovo ima energiju, njeni nalazi su odlični, a u tijelu joj teče nova krv. Ali njenoj priči tu nije kraj. Nakon zakonski predviđene dvije godine, imala je priliku da sazna ime svog spasioca. Nije se dvoumila ni sekunde.
"Pisala sam Institutu za transfuziju krvi Srbije i pitala mogu li konačno da znam ko je čovjek koji mi je spasio život. Oni su mi poslali njegovo ime i ja sam vidjela kako on izgleda. Radi se o mladiću iz Getingena, 15 godina mlađem od mene. On je odvojio nekoliko sati svog života, otišao u bolnicu i bezbolnom procedurom dao matične ćelije za nekoga koga u životu nije vidio. Zamislite koji je to osjećaj, da nekom potpunom strancu na drugom kraju svijeta spasite život. To je vrhunski gest humanosti i ljudskosti”, istakla je Danijela.
Poučena vlastitim trnovitim iskustvom ističe koliko su prevencija, redovni pregledi, ali i sistemsko podsticanje donorstva i razvoj transplantacione medicine ključni za spasavanje ljudskih života.
"Mi nemamo luksuz da budemo Njujork, ali možemo uraditi ono što je u našoj moći. Ako već ne možemo raditi kompletne transplantacije u Banjaluci, moramo raditi na uvezivanju sistema, razvoju baze donora i kvalitetnoj posttransplantacijskoj obradi pacijenata. Donorstvo nije samo medicinsko pitanje, ono je test naše solidarnosti. Budimo tu jedni za druge", poručuje Danijela.
Od HLA laboratorije do Registra donora u Srpskoj
Za vrijeme Danijeline borbe za život, u Srpskoj doniranje matičnih ćelija kao i pronalazak donora nije bio moguć, ali njen i glasovi drugih koji su se suočili sa sličnim dijagnozama doveli su do otvaranja HLA laboratorije i osnivanja Registra donora matičnih ćelija hematopoeze u oktobru 2025. godine.
Kako je za Mondo rekla doktorica Gordana Guzijan, u Zavodu za transfuzijsku medicine Republike Srpske, upravo ovaj korak predstavlja važan napredak u razvoju transplantacione medicine.
"Za pacijente i njihove porodice to znači manje čekanja, manje dodatnih procedura i finansijskih troškova i veću dostupnost zdravstvenih usluga. Istovremeno, razvoj ovakvih usluga kod nas predstavlja važan korak ka savremenijoj zdravstvenoj zaštiti i pružanju veće podrške pacijentima onda kada im je ona najpotrebnija", rekla je Guzijan.
HLA tipizacija je potrebna za tipizaciju donora matičnih ćelija hematopoeze i solidnih organa, za tipizaciju pacijenata koji se pripremaju za transplantaciju, kod ispitivanja HLA i udruženosti sa bolestima (npr. autoimunih bolesti) i kod ispitivanja posttransfuzionih reakcija.
Razvoj ove laboratorije u Srpskoj, navodi, donio je i nove dijagnostičke mogućnosti.
"U prethodnih godinu dana posebna pažnja posvećena je razvoju HLA laboratorije, u okviru koje su rađene analize pojedinih HLA lokusa, koje imaju značajnu ulogu u dijagnostici i praćenju različitih autoimunih bolesti. Od početka ove godine urađeno je oko 500 analiza, što pokazuje da laboratorija već ima konkretnu ulogu u zdravstvenom sistemu", poručila je Guzijan.
Paralelno sa razvojem HLA laboratorije, u Republici Srpskoj se razvija i Registar donora matičnih ćelija hematopoeze, a prvi donor koji se prijavio bio je upravo v.d. direktora JZU Zavoda za transfuzijsku medicinu Republike Srpske, Strahinja Jurišić.
"Kriterijumi za izbor davalaca za Registar matičnih ćelija hematopoeze su isti kao i kod klasičnog davanja krvi, dobro opšte i zdravstveno stanje, što podrazumijeva da nema teška hronična, maligna ili autoimuna oboljenja, da ne koriste nikakvu terapiju. Jedino je dobna granica različita i kreće se od 18 do 45 godina", kaže Guzijan.
Ukoliko ispunjavate navedene kriterijume prijavljivanje je jednostavno. U Zavodu za transfuzijsku medicinu RS, od 8 do 15 časova popunite prijavni list i date mali uzorak krvi za HLA tipizaciju. Podaci se zatim unose u Registar i mogu biti predmet pretraživanja kada se pojavi pacijent kojem je potreban odgovarajući donor.
"Pored toga da je osoba koja ispunjava uslove zdrava, najvažnije je da potencijalni donor bude spreman da pomogne drugom čovjeku ako se utvrdi odgovarajuća podudarnost. Upis u Registar je mali korak za pojedinca, a velika šansa za nekoga kome je liječenje potrebno”, poručuje Guzijan.
Jedan od važnih narednih koraka je, kako nam je rečeno, završetak procesa akreditacije HLA laboratorije koji je uslov za povezivanje sa svjetskim registrom donora matičnih ćelija.
"HLA laboratorija u Srpskoj trenutno je u procesu akreditacije od strane EFI – Evropske federacije za imunogenetiku. Nakon završetka tog procesa, stvoriće se mogućnost pristupa svjetskom registru, što bi dodatno proširilo mogućnosti u potrazi za odgovarajućim donorom za pacijente kojima je transplantacija potrebna", naglasila je Guzijan.
Upravo zato razvoj HLA laboratorije i Registra nije samo uvođenje novih procedura. To je dio izgradnje sistema u kojem se transplantaciona medicina u Republici Srpskoj postepeno unapređuje - korak po korak, analizom po analizom i donorom po donorom, s ciljem da pacijenti kojima je potrebna transplantacija imaju što više mogućnosti i podrške u vlastitom zdravstvenom sistemu.
Taj put nije ni brz ni jednostavan. Potrebno je još mnogo toga uraditi da bi pacijenti iz Srpske kojima je transplantacija potrebna imali što veće šanse da pronađu odgovarajućeg donora. Ipak, svaki novi donor i svaki postupak koji se uspješno sprovede predstavljaju korak naprijed.
Jer iza statistike o donorima i transplantacijama uvijek stoji čovjek. Neko ko se nada.
Neko ko čeka telefonski poziv koji je dobila i Danijela - "Pronašli smo vašeg savršenog donora".
(Mondo)