Kome rat odgovara, kako je do njega došlo, kakvu cijenu će platiti akteri i da li se možemo nadati bar simboličnom miru, pitali smo Lučiana Kalužu, magistra međunarodnih odnosa, bivšeg diplomatu i konzula BiH u Njemačkoj.
Krajem februara 2022. godina počela je ruska vojna invazija u Ukrajini. Oko karaktera ovog rata, motiva učesnika, ciljeva, pa čak i naziva postoji više oštro suprotstavljenih mišljenja.
Oni koji se pozivaju na međunarodno pravo nazvaće ga agresijom i ovo jeste agresija po svim i dalje važećim pravilima Ujedinjenih nacija. Istovremeno skoro svi u svijetu su svjesni da je međunarodno pravo "na izdisaju". Ako su se pravili da nije umrlo 1999. godine, pa 2003. u Iraku i da postoji 2022, nakon najnovijeg rata u Gazi više se niko ne usuđuje da se pozove na pravila koja su decenijama uređivala odnose između država.
Većina posmatrača, analitičara i političara u svim zemljama, od zapadne hemisfere do Dalekog istoka, svjesni su da je rat u Ukrajini simbolično i žestoko označio početak promjena u svijetu. Posljedice su geopolitičke, političke i ekonomske.
Kome rat odgovara, kako je do njega došlo, kakvu cijenu će platiti akteri i da li se možemo nadati bar simboličnom miru, pitali smo Lučiana Kalužu, magistra međunarodnih odnosa, bivšeg diplomatu i konzula BiH u Njemačkoj.
Na početku, Kaluža se kratko osvrnuo da događaje i činjenice koji su imali uticaja na događaje nakon 22. februara 2022. godine.
"Angela Merkel i Emanuel Makron su priznali da je Minski sporazum u stvari poslužio samo privremeno"
Podsjećamo, oružani sukobi većeg i manjeg intenziteta između građana Ukrajine počeli su još 2014. godine nakon događaja poznatih kao "Majdan" u glavnom gradu Kijevu. U regionima i gradovima gdje živi rusofono stanovništvo (Donbas, Krim, Odesa...) dio ljudi pobunio se protiv nove centralne državne vlasti plašeći se za svoj status i prava. U ratu između pro-vladinih snaga potpomognutih različitim paravojnim organizacijama poput "Azova" i samoorganizovanih "proruskih" snaga kojima je pomagala Moskva bilo je žrtava na obje strane, pogotovo u regiji Donjecka, ali i strašnih zločina poput onog u Odesi kada su spaljeni demonstranti u Domu sindikata. Rusija je pripojila Krim nakon referenduma, a između oblasti pod kontrolom jednih i drugih formirana je granična zona.
Da bi se kriza razriješila pristupilo se dogovaranju i potpisivanju sporazuma u Minsku, uz učešće Njemačke i Francuske. Prema sporazumu "Minsk 2" iz februara 2015. godine čije potpisivanje su koordinisali Njemačka, Francuska i Rusija, obje zaraćene strane u Ukrajini (snage pod kontrolom Kijeva i otcijepljeni regioni u Donbasu) trebalo je da prekinu vatru, da povuku teško naoružanje kako bi se uspostavila tampon zona široka 50 km i duga 140 kilomentara.
Politički, bile su dogovorene tačke koje predviđaju organizovanje izbora, formiranje političkih tijela, uvažavanje autonomije ovih oblasti i kontrolu granica od strane Ukrajine. Međutim, sporazum nikad nije zaživio.
"Tim sporazumom Rusiji je bila garantovana bezbjednost od strane zemalja NATO alijanse i da će Ukrajina ostati neutralna po pitanju pristupanja u NATO savezu. Minski sporazum je garantovao da će bezbjednost između Rusije i Ukrajine, uopšte tog cijelog područja, biti jednim dijelom garantovana od strane zapadnih zemalja koje su već tad imale veliku ulogu u političkim dešavanjima u Ukrajini
Međutim, kasnije će Angela Merkel priznati, a čak je Makron to rekao, da je Minski sporazum u stvari poslužio samo privremeno dok se Ukrajina politički ne ustabili, ne reorganizuje i naoruža. Dakle, to je bilo jedan licemjeran pristup od strane zapadnih zemalja prema Rusiji u kojoj su shvatili i razumijeli da je ovo sad (2022. godine) krajnji rok kada moraju da reaguju. Jer u slučaju da nisu reagovali sada, granice NATO saveza bi bile mnogo bliže Rusiji.
Ovo je jedan proces, kontinuitet koji je trajao i ova "specijalna vojna operacija", kako u Rusiji kažu, je u stvari provedena da bi se zaštitala Rusija i ruski narod, pogotovo u Donbasu i u Lugansku i da bi se izvršila, kako je oni nazivaju, "denacifikacija". Možda to za naše podneblje ili naše uslove zvuči čudno, ali očigledno da su na teritoriji Ukrajine oblici nacizma i fašizma ostali duboko ukorijenjeni.
Ja iskreno verujem da do ove operacije ne bi došlo da je bilo imalo pameti od strane zapadnih zemalja. Tu prije svega mislim na političare koji su trebali da razumiju da tim vojnim konglomeratima i njima pridruženim indistrijskim kompleksima jeste cilj da se negdje vodi nekakav veći rat. Nažalost, pojedini zapadni političari su samo eksponenti tih vojnih konglomerata", kaže Kaluža.
Nakon dvije godine može li se reći kakve su posljedice ovog sukoba. Da li živimo u haosu nakon kojeg će doći do uspostavljanja drugačijeg poretka između svjetskih sila?
Mislim da je ovo rekonfigurisanje svjetskog poretka. Nažalost, živimo u zanimljivim vremenima i za moju struku i za politikologe. Dakle, ratom se rekonfiguriše svijet. Nažalost, ratom se rekonfigurisala i bivša Jugoslavija i ratom se često rekonfigurišu prostori.
Za mene je najporaznije u svemu to što slovenski narod između sebe ratuje i gine zarad anglo-saksonskih interesa. U tome je za mene najveća tuga stvaranja novog svjetskog poretka.
Svi slovenski narodi koji su kroz istoriju mnogo propatili, a dali su toliko toga, uvijek su smatrani nižom rasom u odnosu na druge i uvijek su služili za interese drugih. Dakle, to je jedan potpuno drugi aspekt koji se često zanemaruje i mi, evo sad, gledamo strahovite žrtve, kako sa ukrajinske tako i sa ruske strane. Generalno gledajući radi se o jednom podneblju, jednom narodu, o jednoj kulturi i jednoj civilizaciji.
Ali u svijetu, u kontekstu multipolarnosti, nastaju novi centri moći. Kina sada igra ogromnu i značajnu ulogu svuda pa i na Bliskom istoku. Sve zbog toga što slabi američki, a ja bih opet rekao i britanski uticaj. Nekad mi se čini da čak i sami Amerikanci ne upravljaju direktno procesima koji vode već su eksponenti britanske politike.
"Nijedan metak koji je stigao u Ukrajinu nije donacija"
Jedna od većih posljedica svega će biti da će Evropa (EU i ključne države) izgubiti jednu veliku ulogu i uticaj koju je imala do sada. Izgubiće ulogu zato što ne postoji jasna politika EU, a lideri su slabi, nekompetentni i povrh svega stavljeni u funkciju proksi rata SAD sa Rusijom. Dakle, Ukrajinci ginu, Evropa slabi, a američki interesi dominiraju.
Što se tiče Rusije ona će sigurno iz svega izaći jača. Ruska vojna potrošnja porasla je sa 2,6 odsto 2022. godine na 3,9 procenata 2023. To govori da je njihova potrošnja na vojni budžet jako mala u odnosu na njihovu ukupnu potrošnju. Oni su našli mogućnosti, pripremali se dugo za ovo i samo će iz ovog izaći politički, a pogotovo vojno, mnogo, mnogo jači. Rat je uzrokovao promjenu ruske vojne doktrine. Poslovica kaže da Rusi sporo sedlaju ali brzo jašu. Druga stvar su promjene u političkoj doktrini i treća promjene u ekonomskoj doktrini.
Ko su gubitnici, a ko dobitnici ovog sukoba?
Evropa je najveći ekonomski ali i politički gubitnik. Evropa će izaći na koljenima i po završenju ovog vrata u Ukrajini, među prvim političkim liderima koji će biti pred vratima Kremlja će biti evropski lideri. Pokušaće napraviti nove ekonomske političke dogovore sa Rusijom, ali više neće biti onog dogovora koji su imali ranije.
Nažalost, što se tiče žrtava, smatram da nikad nećemo saznati pravi broj poginulih, a Evropa od Drugog svjetskog rata nije vidjela ovakvo stradnje. Strahovito puno ljudi je poginulo, a prvenstveno vojnika. Rusija ipak pokušava da sačuva stanovništvo na području gdje ratuje uz svu tehnologiju i vojnu tehniku koju imaju. Bratobilački rat je najgori.
Rusija je to mogla raditi na jedan potpuno drugačiji način. Ne zaboravite šta su SAD radile u Iraku. Sjetite se Faludže (Irak). Oni su za sedam dana taj grad spalili. Američka vojna doktrina je drugačija i oni su uvijek ratovali na tuđoj teritoriji, nisu nikad ratovali kod sebe.
Kakav je interes Sjedinjenih Američkih Država da u Ukrajinu šalju oružje i desetine milijardi dolara?
Cilj SAD je da rat potraje. Najveći poslodavac u SAD je američka vojska. Mnoge velike kompanije su na usluzi vojsci na indirektan ili direktan način, a vojna industrija mora negdje imati mogućnost da plasira to što proizvodi i to što radi. Nijedan metak koji je stigao u Ukrajinu nije donacija. Svaki taj metak će biti na ovaj ili onaj način plaćen.
"Mislim da će ova godina biti prekretnica u svijetu i da će doći do novog talasa različitih politika u odnosu na situaciju u Ukrajini, Rusiji, Izraelu i Gazi"
Kada su završili rat u Iraku oni su ispostavili ratnu fakturu novim iračkim vlastima i rekli otprilike: ovo vam je ovoliko koštalo - svaki metak koji smo ispalili da bi vam doveli demokratiju. Ukrajina će takođe dobiti fakturu. Pare koje se troše na rat u Ukrajini za oružje ili municiju plaćaju poreski obveznici, kako SAD tako i Evrope. I najveći dobitnik ovog rata u ekonomskom smislu su SAD jer će sve svoje troškove da naplate. Da li od Evrope, da li opet od strane Ukrajine, ili neke zemlje koja će ostati od Ukrajine. Njima su cilj rat i profit i ne zanimaju ih Ukrajinci.
A sa druge strane, Rusi imaju potpuno drugačije ciljeve.
Možemo li predvidjeti događaje, ne samo ove, već i u narednih nekoliko godina kada su u pitanju ovaj sukob, ali i rat u Gazi i žarišta na drugim mjestima na Bliskom istoku? Hoće li se konačno početi pričati o miru?
Vidimo da evropski politički krugovi nastoje da kažu da je ovo rat protiv Putina. Oni kažu: "Moramo zaustaviti Putina i njegov rat". Isto tako, kad bombarduju Jemen kažu: "mi bombardujemo jemenske Hute". Činjenica je da oni gađaju jednu zemlju, Jemen, ali medijski pristup se rotira i prilagođava čitaocima. Oni personalizuju taj rat da ne bi zvučalo da ratuju sa Rusijom (ili Jemenom).
Pošto slijede izbori za Evropski parlament do maja nećete čuti retoriku o pomirenju bar od ovih "zeleno-liberalnih" politika. Druge političke partije tražiće da se rat zaustavi. U SAD takođe imamo dvije soprotstavljene retorike: Trampa koji traži da se rat zaustavi i Bajdena koji je za nastavak.
Ova godina nakon izbora (u Evropi i SAD) će biti kjljučna. Imaćemo rast stranaka desnice, tj. stranaka koje teže drugačijem poretku unutar EU, a te stranke zagovaraju da se rat zaustavi. Radi se o centrističkim strankama koje zastupaju jaku nacionalnu državu. Trenutno stanje u EU je takvo da nemamo uvid gdje, ko i kako upravlja procesima.
Mislim da će ova godina biti prekretnica u svijetu i da će doći do novog talasa različitih politika u odnosu na situaciju u Ukrajini, Rusiji, Izraelu i Gazi. Da ne kažem "ove dvije sedmice su ključne", ali ova godina jeste ključna.
(MONDO)