Sve do nedavnog porasta tenzija sukobi u Ukrajini nisu bili u fokusu javnosti. U pojedinim regijama rat praktično ne prestaje od 2014. godine, a stanovnici koji su očekivali da se pucanje konačno završi sada iz medija dobijaju ''porciju'' novog, velikog rata.
Naš sagovornik, koji je zamolio da mu zbog posla kojim se bavi zaštitimo identitet, trenutno se nalazi na istoku Ukrajine, u Luganjskoj oblasti, onom dijelu koji je pod kontrolom ukrajinske vlade i vojske.
Drugi dio oblasti kontrolišu autonomne snage Luganjske Narodne Republike (LNR), koje neko naziva separatističke, neko pro-ruske, u zavisnosti kako posmatrate događaje nakon 2014. godine. U svakom slučaju, u velkom dijelu oblasti oko Luganjska i susjednog, mnogo većeg Donjecka (Donjecka Narodna Republika - DNR), kijevska vlast nema kontrolu.
U ovom području već osmu godinu zaredom traje rat.
"U 2014. i 2015. godini je to bio jako intenzivan rat, sa mnogo žrtava. Od 2015. godine i poslije Minskog sporazuma 2, situacija je što se tiče rata i žrtava prilično bolja u odnosu na početak rata. Prema tom sporazumu oružje veće od određenog kalibra je povučeno na zadanu udaljenost od linije fronta, ali rat i dalje traje na utvrđenim položajima koji se ne pomjeraju", glase informacije koje smo dobili sa terena.
Prema sporazumu "Minsk 2" čije potpisivanje su koordinisali Njemačka, Francuska i Rusija, obje zaraćene strane treba da prekinu vatru, da povuku teško naoružanje kako bi se uspostavila tampon zona široka 50 km i duga 140 kilomentara.
Politički, dogovorene su tačke koje predviđaju organizovanje izbora, formiranje političkih tijela, uvažavanje autonomije ovih oblasti i kontrolu granica od strane Ukrajine. Međutim, sporazum nikad nije zaživio i Kijev i Donbas (LNR i DNR) se međusobno optužuju za kršenje.
"Skoro svakodnevno se narušava potpisani ugovor o primirju, što se može vidjeti iz svakodnevnih izvještaja posmatrača OEBS-ove specijalne posmatračke misije u Ukrajini (OSCE) na zvamičnom sajtu", objašnjava naš sagovornik.
Svi reporteri koji su posjetili ovaj dio Evrope svjedoče da sukob većeg ili manjeg intenziteta ne prestaje. Što je najgore, takvo stanje stvari postalo je normalno.
"Rat već dugo traje i civilno stanovništvo je 'naviklo' da živi sa tim", objašnjava nam jedan od svjedoka događaja u ovom dijelu svijeta.
Posljedično, ekonomija je u drugom planu. "Privreda je prilično slaba", nastavlja on i pronalazi paralele sa posljeratnom BiH.
"Dosta fabrika je zatvoreno, privatizacija je prošla nešto slično kao u Bosni i Hercegovini. Stanovništvo je prilično oslonjeno na poljoprivredu, ima dosta plodnog tla".
Problem nesigurnosti uzrokovane ratom kao i neizvjesna ekononomska budućnost dovode do toga da mladi odlaze iz ovih krajeva, prvo u veće gradove (najbliži je Harkov), a onda i dalje.
Zbunjenost zbog konflikta
Najnovije tenzije koje su se pojavile između Rusije i Ukrajine i svakodnevni izvještaji i najave zapadnih medija da se sprema novi, veliki rat, unose zbunjenost među stanovništvom u ovom području
"Očekivali su da se završi postojeći konflikt, a sad se priča i o novom, još većem. Zbunjeni su, ali većina misli da se ništa neće promijeniti, niti da će doći do većeg rata niti da će se postojeći konflikt uskoro riješiti", zaključak je kratkog opisa stanja na granici između Donbasa i teritorije koju kontroliše Kijev.
Podsjećamo, Donjecka Narodna Republika i Luganska Narodna Republika proglasile su nezavisnost 2014. nakon sukoba sa ukrajinskom vojskom koji je uslijedio poslije prevrata u Kijevu i zbacivanja ''proruskog'' predsjednika Viktora Janukoviča sa vlasti.
Stranke koje su tada osvojile vlast pojačane desničarskim i pojedinim otvoreno nacističkim organizacijama i podržane od strane Zapada, između ostalog, odmah su ukinule zakon koji se odnosio na status ruskog jezika.
Na istoku i jugu Ukrajine organizovan je otpor novim vlastima u Kijevu. Kao što je poznato, poluostrvo Krim se otcijepilo i nakon referenduma pripojilo Rusiji (što Ukrajina ne priznaje), a oblasti oko Donjecka i Luganska od tada su u sukobu sa vladom u Kijevu koji se još nije završio.
