Visoki predstavnici međunarodne zajednice u BiH nametnuli su do danas 899 odluka kojima su uticali na političke, društvene i životne prilike u Bosni i Hercegovini.
Zahvaljujući specijalnim "Bonskim ovlaštenjima" visoki su svojom voljom svježu i komplikovanu demokratiju u BiH izlijepili na više mjesta, negdje sjekli nožem, udarali, smjenjivali, sudili, osporavali.
Na taj način, smatraju jedni, narušili su poštovanje i primjenu prava, ali oni koji ih podržavaju kažu da je to moralo tako.
Šta su ''Bonska ovlaštenja''
"Bonska ovlaštenja" odnose na odluke Savjeta za sprovođenja mira u BiH sa sastanka Bonu, u decembru 1997. godine. Savjet je tada, razrađujući Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim su uređena ovlaštenja visokog predstavnika, omogućilo visokom predstavniku da smijeni sa dužnosti javne zvaničnike kada protumači da oni krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum, te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela BiH.
Od Karla Bilta do Valentina Incka narodi u BiH saživjeli su se sa visokim predstavnicima, a ta veza je i danas komplikovana, nejasna i disfunkcionalna.
Karl Bilt, prvi Visoki predstavnik Ujedinjenih nacija i specijalni predstavnik EU za Bosnu i Hercegovinu, kako glasi puni naziv, u futroli nije imao famozna Bonska ovlaštenja, a trenutni (možda i posljednji) Valentin Incko to oružje odbija da koristi u punom kapacitetu, jer prilike su se promijenile. Iz sna ga ponekad razbude samo pozivi "da nešto nametne."
''Prošla su vremena kada je međunarodna zajednica propisivala rješenja u BiH i bila predvodnik u njihovom sprovođenju. Političari se moraju pomiriti sa tim. Snaga koja pokreće voz zvani BiH i vodi ga naprijed mora biti 'made in BiH`, '' rekao je Incko i to je ono s čim bi se složili političari, pogotovo Republici Srpskoj.
Incko je najdugovječniji visoki predstavnik u BiH. U Kancelariji visokog predstavnika (OHR-u) stoluje od marta 2009. godine. Bonska ovlaštenja upotrebio je 50 puta, uglavnom za simbolične stvari.
A prije nekoliko godina nije bilo tako. Jedan period mogao bi se uporediti sa rafalnom paljbom bonskih ovlaštenja.
Lajčak: Poslije njega nije bilo smjena
Njegov prethodnik bio je Slovak, Miroslav Lajčak. Od jula 2007. do marta 2009. Lajčaka smo zapamtili po dobrom znanju srpskog jezika (kao i Incka uostalom), a za "Bonskim" je posezao 30 puta.
Lajčak je smijenio tadašnjeg direktora policije Republike Srpske Dragomira Andana kao i tadašnjeg radnika Obavještajno-sigurnosne agencije BiH Predraga Ćeranića, koji je danas dekan na Fakultetu bezbjednosnih nauka Univerziteta u Banjaluci i povremeni analitičar u medijima.
Švarc-Šiling htio smijeniti Dodika
Lajčak je u zgradu OHR stigao nakon Kristijana Švarca Šilinga koji je ovaj posao radio od januara 2006. do jula 2007. godine.
Švarc Šiling je za bonskim oružjem posegnuo 66 puta. Pomilovao je 60 zvaničnika koje su njegovi prethodnici smijenili zbog "opstrukcija sprovođenja Dejtonskog sporazuma. " Nije zapamćen po smjenama, ali ove godine je izjavio da je planirao da smijeni Milorada Dodika koji je tada bio premijer Republike Srpske.
"Ja, kao visoki predstavnik sam ga htio smijeniti ali Amerikanci ga (Dodika) nisu dali," izjavio je u martu.
Švarc-Šiling je podnio ostavku jer su ga neki političari i mediji - isto kao sad Incka - iz Sarajeva kao i diplomate iz zapadnih diplomatskih krugova optuživali da je neodlučan.
Lord Ešdaun i ''sječa'' SDS-a
Pedi Ešdaun bio je visoki predstavnik od maja 2002. do januara 2006 godine. Tokom mandata ovog Britanca rođenog u Nju Delhiju, kolonijalna uprava u Bosni i Hercegovini imala je svoje "najbolje izdanje."
Bivši specijalac i ronilac se tokom mandata ponašao kao da su bonska ovlaštenja za njega izmišljena.
Tokom samo jednog dana u junu 2004. godine smijenio 60 javnih i partijskih funkcionera, uglavnom članova Srpske demokratske stranke, od kojih 12 trajno, dok je za 48 "obećao" da će se moći vratiti na javne funkcije kada bude uhapšen Radovan Karadžić.
Smijenjeni su Dragan Kalinić, predsjednik Narodne skupštine RS i predsjednik SDS, zatim Pantelija Ćurguz, Nedjeljko Đekanović, Božidar Vučurević, Cvijetin Nikić, Milan Ninković, Duško Kornjača, Milan Tupajić, Rodoljub Đekanović, Zoran Petrić, Mile Pejčić i Savo Krunić.
Smijenio je Zorana Đerića, ministra unutrašnjih poslova RS koji je danas generalni sekretar Predsjedništva BiH.
Kontroverzni Ešdaun snimljen je tokom devedesetih na Kosovu sa albanskim teroristima, a zli jezici kažu da je učestovavo u događaju znanom kao ''Bloody Sunday'' u januaru 1972. u Irskoj. Nametnuo je Statut Grada Mostara i posjedovao vikendicu na Jablaničkom jezeru.
Bonska ovlaštenja koristio je 430 puta. Umro 22. decembra prošle godine u 77. godini života.
Petričev pasoš
Prije Ešdauna, OHR-om i bonskim ovlaštenjima upravljao je Volfgang Petrič. Koruški Slovenac iz Austrije se zadržao ovdje od avgusta 1999. – do maja 2002. Donio je 242 "bonske odluke."
Petrič je 2001. godine, smijenio člana Predsjedništva BiH Antu Jelavića tadašnjeg člana Predsjedništva BiH s obrazloženjem da je učestvovao u donošenju odluka "s ciljem osnivanja hrvatske federalne jedinice" u Federaciji BiH. Jelavić se tada preselio u Hrvatsku i danas je tamo.
Petrič je kumovao pasošu Bosne i Hercegovine kada je nametnuo amandmane na Zakon o putnim ispravama.
Vestendorp, dizajner
Španski diplomata Karlos Vestendorp bio je drugi visoki predstavnik od aprila 1997. do jula 1999. Bio je prvi koji je imao ''čast'' da upotrebi "Bonska ovlaštenja." On je u aprilu 1999. godine smijenio predsjednika Republike Srpske Nikolu Poplašena zbog odbijanja da imenuje Milorada Dodika za mandatara za sastav Vlade RS.
Početkom 1998. godine iznio je nekoliko prijedloga za izgled zastave BiH. Nakon što poslanici Parlamentarne skupštine nisu uspjeli sakupiti potrebnu većinu za usvajanje bilo kojeg prijedloga, Vestendorp je 3. februara iste godine proglasio sadašnju zastavu Bosne i Hercegovine.
Nametnuo je i izgled konvertibilne marke zajedno sa tadašnjim guvernerom Centralne banke BiH Piterom Nikolom.
Švedski diplomata Karl Bilt bio je prvi Visoki predstavnik u BiH od decembra 1995. do aprila 1997. godine. Nedavno je napisao da Bosna i Hercegovina "možda nije postala Švajcarska, ali ipak ima mir."
/NAPOMENA: Sve odluke visokih predstavnika možete pronaći OVDJE./