"Smijali su nam se". To je vjerovatno najčešće izgovorena rečenica gradske administracije u posljednjih nekoliko mjeseci. Toliko često da čovjek počne da se pita da li je riječ o političkom sloganu, životnoj filozofiji ili dijagnozi odnosa sa građanima.
Ako vam se, kako tvrdite, baš svi stalno smiju, da li je moguće da problem nije uvijek u onima koji se smiju?
Možda dio odgovora leži u tome što je fokus gradske administracije posljednjih mjeseci sve manje na samom gradu.
Uostalom, bliže se izbori. Predizborna kampanja praktično je već počela. Gradonačelnik ima mnogo važnijeg posla od komunalnih pitanja. Treba obići Republiku Srpsku, zauzeti pozicije za političke bitke koje dolaze i, što je najvažnije, konačno odlučiti da li je kandidat za predsjednika Republike Srpske ili nije.
U takvom rasporedu teško je očekivati da ostane mnogo vremena za dosadne stvari poput vodovodne mreže, klizišta, parkinga ili javnog prevoza. Neko drugi će se valjda baviti tim sitnicama.
U politici nije svaka kritika zlonamjerna. Nije svako pitanje opstrukcija. Nije svaka primjedba dokaz da neko ne želi napredak gradu. Ponekad su kritike upozorenje da nešto treba preispitati, korigovati ili uraditi ozbiljnije.
Ali u Banjaluci se često stiče utisak da se svaka primjedba doživljava kao napad, a svaki skeptik kao neprijatelj razvoja. Umjesto da se sasluša zašto građani negoduju, vlast ih nerijetko uvjerava da će vrijeme pokazati da nisu bili u pravu.
Tako danas slušamo o spomeniku caru Lazaru visokom osam metara koji će gledati prema Kosovu. Slušamo o inicijativama za uvođenje civilnog roka. Slušamo o disciplini, patriotizmu i velikim simboličkim projektima.
Istovremeno, približava se ljeto. Većina se s razlogom pita hoće li i ove godine u pojedinim naseljima nestajati vode čim temperature ozbiljnije porastu. To nisu ideološka pitanja. To nisu teme oko kojih se dijelimo na patriote i izdajnike. To su osnovne komunalne potrebe zbog kojih gradska administracija i postoji.
Građaninu kojem je slavina suva malo znači gdje gleda spomenik. Porodici koja nema vodu usred jula teško je objasniti da je važnije učiti mlade disciplini nego osigurati osnovnu infrastrukturu.
Ako vam se već toliko često smiju, možda bi ponekad vrijedilo zastati i saslušati zašto.