Ministar zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, Alen Šeranić, mora pokušati da spriječi, nakon što smo prošle godine svi postali virusolozi i stručnjaci za vakcine i antitijela, da sada postanemo i hemičari specijalizovani za medicinski kiseonik.
Ministar Šeranić bi trebalo da zna da građani i pored svega imaju povjerenja u svoje ljekare, ali sve manje u svoje političare pa bili oni istovremeno i ljekari.
Ministar je juče rekao da zdravlje pacijenata nije predmet političke borbe i sigurno je tako, ali skupe nabavke medicinske opreme i lijekova sigurno jesu predmet, kako političke tako i interesne borbe, a ako je neko "požurio" da nabavi lijek/kiseonik i nije imao "sve papire", ministar treba da kaže da je tako bilo.
Građani znaju da je u borbi za vlast sve predmet političke borbe, pa i ljudi i njihovi životi. To sigurno vidi i ministar zdravlja.
Zato, da bi se umirili korisnici zdravstvenih usluga u Republici Srpskoj, pogotovo oni čiji su članovi porodice zbrinuti u bolnicama, ministar bi danas morao odgovoriti na nekoliko pitanja:
Šta je medicinski, šta industrijski, šta tehnički kiseonik?
Koji se kiseonik kada i kako koristi?
Ko u Republici Srpskoj nabavlja kiseonik, od koga i kakve su procedure nabavke?
Ko i kako kontroliše te procedure i šta se događa kada se otkriju nepravilnosti?
Ministar ima mogućnost da zdravstvo, ako ne i zdravlje, izvuče iz vrtloga političke borbe i vrati struci. Ne tako davno, na početku pandemije virusa korona, na trenutak se moglo pomisliti da je to uspio uraditi. Danas jedemo gorke plodove svega što se dešavalo kasnije.