Alen Seranic koronavirus RS medicinska oprema

  • Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Društvo

Alen Šeranić za MONDO: Nema sumnjivih nabavki medicinske opreme u Srpskoj

Autor Željko Svitlica
Autor Željko Svitlica

Prema svemu što je ministar zdravlja Republike Srpske, Alen Šeranić, rekao u intervjuu za Mondo, korona virus nije najsmješniji virus na svijetu. Naprotiv, to je neprijatelj koji je nepoznat i koji se kao i ljudi, bori da preživi.

Izvor: MONDO/Vedran Ševčuk

Proteklo je nešto više od dva mjeseca od početka borbe protiv epidemije virusa SARS CoV (Covid 19 je naziv za oboljenje koje virus uzrokuje) zbog kojeg sada živimo u dosta drugačije svijetu nego što je bio prije epidemije.

Milioni ljudi su ostali bez posla, avioni su i dalje većinom prizemljeni, sport je pauziran, u kafićima se sjedi na svakom drugom stolu, a maske će izgleda postati tek komad svakodnevne odjeće. 

Sa Alenom Šeranićem smo pokušali razjasniti da li je korona virus stvarno to sve ''zaslužio''. Da li je pažnja koju smu mu ukazali - a to je bila sva pažnja svih ljudi - bila opravdana.

Pročitajte i ovo

Ministar je govorio kako su donošene ključne odluke tokom najjače borbe protiv epidemije, razgovarali smo Novaku Đokoviću i vakcinaciji, novim i starim virusima, tigrastim komarcima i teorijama koje kažu da nam ovo sve nije trebalo i da nas je neku namjerno zavjerenički u sve uvukao. Svi smo postali ''virusolozi amateri'', a virusologija i virusi, reći će Šeranić, sada su ''in'' i to će se nažalost nastaviti.

U međuvremenu ''priroda se obnovila''. Fokus javnosti u BiH se sa vijesti o broju zaraženih i prebacio na utvrđivanje ko se i kako okoristio o nabavku medicinske opreme. U Srpskoj je prošla nedjelja završena najavom raskida ugovora o nabavci sada već famozne pokretne bolnice. Šeranić je u petak (kada je ovaj razgovor obavljen) objasnio zašto je ona (bila) kupljena i smatra to opravdanim.

U Federaciji, stvar je otišla dalje. Uhapšen je premijer.

Gospodine ministre, u Federaciji je BiH je aktuelna afera nabavke respiratora preko firme ''Srebrena malina''. Republika Srpska je medicinsku opremu nabavljala preko različitih firmi. Da li je kod nas bilo sumnjivih nabavki medicinske opreme i da li bi istraga mogla da pokaže nešto slično kao u slučaju respiratora u FBiH?

Prema informacijama koje ja imam, nema sumnje, niti bilo kakvih mogućnosti po tom pitanju.

Od onih koji su bili zaduženi za nabavke, Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske i Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske, imam informacije da je sve rađeno u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama i u skladu sa onim što treba da se izreguliše i završi.

Nemam drugačijih informacija i mislim da nema nikakve sumnje tu, što se tiče nabavki u RS.

Šta je borba protiv korona virusa pokazala o stanju u zdravstvu Republike Srpske? Šta nam nedostaje?

Ja bih rekao prvo šta je pokazala da nam dostaje. Pokazala je ispred svega jednu odlučnost i požrtvovanost zdravstvenih radnika. Uradili su veliki dio posla i mislim da je javnost to imala priliku da vidi. S druge strane pokazala nam je da kao mali sistem, možemo vrlo brzo da se reorganizujemo i da preusmjeravamo kapacitete kako bismo što bolje odgovorili epidemiji. Pokazala je da je dobro što smo ulagali u zdravstveni sistem po pitanju samih objekata gdje su nam ostali ovi stariji objekti koje smo mogli brzo iskoristiti kada je trebalo (stara hirurgija u Banjaluci).

Imali smo jasan stav da sva lica iz staračkih domova prebacujemo u bolnicu dok su u mnogim drugim zemljama imali strategiju da ih ostavljaju u staračkim domovima pa nisu mogli da im pruže adekvatnu njegu.

Ono što smo prepoznali da će biti potrebno u narednom periodu jeste da nam treba nam više epidemiologa. Ne za to što sam ja epidemiolog, ali zasigurno je to nešto o čemu smo razmišljali. Takođe, spremamo se za reorganizaciju javnog zdravstva kroz novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti gdje će postojeće higijensko-epidemiološke službe promijeniti namjenu u tzv. centre za promociju i prevenciju, kako bismo uveli više ljudi i napravili bolju sponu sa lokalnom zajednicom i segmentom javnog zdravstva.

Trgovci i kupci pitaju kada će se moći normalno u kupovinu, odjeće prije svega?

"To je stvar Instituta za javno zdravstvo, oni daju te preporuke. Ima tu dosta izazova vezanih za cirkulaciju vazduha i rad klima u toku ljeta. Žale se i ugostitelji. Struka sa aspekta higijene i epidemiologije zajednički mora da donese te odluke"

Sa aspekta ljudskih resursa trebaće nam više ljudi koji se bave virusologijom, epidemiologijom i stručnjaka iz oblasti imunologije  Već smo o tome razgovarali sa dekanima medicinskih fakulteta.

Da li to znači da nam se sprema, ne samo nastavak borbe protiv ovog virusa, već dolazak nekih novih?

Možda ovo ne zvuči dobro, ali recimo to ovako: virusologija je ''in''. Nekad je to bila bakteriologija, zbog tuberkuloze, salmonele i salmoneloze, tifusa itd - to su bolesti iz prijašnjeg perioda. Sad je tu uglavnom virusologija. Imali smo virus ebole, pa pandemijski virus influence H1N1, a sada imate korona virusa, a i SARS virusi su svi korona virusi, tako da kapaciteti virusologije treba da se podižu.

Zato smo i pravili mrežu laboratorija u trouglu Banjaluka - Bijeljina - Foča, kako bismo pokrili cijelu RS, a aparate smještali prema kapacitetima i ljudstvu koje imamo, da bismo obezbjedili kapacitete za oktobar i bolju borbu i protiv influence i protiv korone i svih ostalih virusnih bolesti.

Širom Evrope lideri država se hvale da su "pobijedili korona virus." Može li se reći da smo ga i mi pobijedili?

Epidemiju jesmo suzbili i ja vam mogu pokazati kako to izgleda (ministar nam je pokazao grafikon na kojem su podaci o oboljelima od marta do danas). Sa ovim padom mi možemo reći da smo obuzdali epidemiju.

Možda je ovo prva bitka koju smo dobili. Ono što javnost mora da zna jeste da se i virus bori da preživi i tokom te borbe mutira. Te mutacije mu omogućavaju da se bori protiv lijekova ili da se prilagodi nekom drugom ''domaćinu''. Kao u ovom slučaju kada je prešao sa životinje na čovjeka jer životinja mu nije obezbjeđivala dovoljno uslova da preživi, pa je prešao na drugu jedinku i nastavio da joj se prilagođava.

Dakle, podaci koje imamo, broj lica u bolnicama koji se značajno smanjuje - sve pokazuje da smo iskontrolisali epidemiju. Osim broja zaraženih, meni kao ministru je značajan aspekt broj lica koja se liječe, koja su oboljela i koja mogu da izgube život.

Imate li podatke, među onima koji su nažalost izgubili život, koliko njih je umrlo od direktnih posljedica zaraze korona virusom? Doktor Nenad Stevandić je 18. maja iznio podatak da se za 38 osoba sa sigurnošću može reći da su umrli isključivo zbog zaraze infekcije korona virusa..

Što se tiče broja lica koja su umrla, postoji jasna definicija Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) i na osnovu nje kliničari prijavljuju smrt.

"Možda ovo ne zvuči dobro, ali virusologija je sada IN"

Da li je u tom trenutku tako bilo ili nije, to je stvar o kojoj kliničari mogu bolje mogu da govore i kolega Stevandić vjerovatno govori sa aspekta Kliničkog centra i postojanja tih podataka, ali mi baratamo sa ovim podacima prijava koje dođu u Institut za javno zdravstvo.

Dakle, to što je rekao možemo smatrati za tačno?

Vjerovatno, na bazi podataka UKC-a.

Zašto sada imamo mnogo manje zaraženih nego početkom maja? Zbog mjera koje smo donosili ili jer virusu ne odgovara ovo vrijeme?

I jedno i drugo i treće vjerovatno.

Šta je najviše uticalo na donošenje mjera koje smo preživjeli u proteklom periodu, sa medicinskog stanovišta i političkog. Da li države dobijaju preporuke SZO, i koliko odlučuju same, a koliko na osnovu preporuka i situacije u okruženju?

To je komplet svega što spominjete. U Zakonu o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti imaju tri segmenta mjera: opšte, posebne i vanredne i jasno je propisana koje mjere se kad primjenjuju i kako se procjenjuje situacija. Na osnvou toga su donošene mjere, od ograničavanja kretanja, zatvaranja škola, mjera za ponašanje građana, za izolaciju, karantin. Sve je to navedeno u zakonu i to se donosi u vanrednoj situaciji odnosno u vanrednoj prilici.

S obzirom da je virus korona je nov virus, a po klasifikaciji virusa to predstavlja posebno opasnu zaraznu bolest, onda se tako i ophodite prema tome. Šta je caka? Caka je da se borite sa nepoznanicom i ne znate kako će virus odreagovati. Zato idete sa što restriktivnijim mjerama da pokušate da ograničite prenos virusa, prateći šta će se dogoditi. Istovremeno pratite nauku koja vam daje preporuke.

SZO nema nalogodavan ton, ona uvijek daje preporuke i savjetuje da se sve prilagodi tradiciji i kulturi podneblja.

Alen Šeranić Izvor: MONDO/Vedran Ševčuk

Evo kada su u pitanju maske...Stvar je da ako vi u tradiciji i kulturi imate to da se grlite, dodirujete obrazima, da ne kažem još i da se ljubite, onda je to aspekt gdje se narušava fizička distanca od dva metra i dolazite u situaciju da prenosite virus.

Kad smo se odlučili na tu mjeru o maskama? To se desilo u onom trenutku kada smo prateći podatke vidjeli da većina 50-60 odsto zaraženih ne zna gdje se zarazila i ne može navesti jasan epidemiološki kontakt. To znači da je virus negdje u zajednici. Pošto su u tom trenutku radile prodavnice i tržni centri, strategija je bila da vidimo, ako je virus u zajednici, da nije možda lokacija tamo gdje se ljudi najviše okupljaju i cirukulišu, a to su trgovinski lanci. Uzeli smo uzorke radnicama i provjeravali ima li tu zaražnih. Ispostavilo se da nema.

Šta je u tom trenutku još ''radilo''. ''Radilo'' je to da mi šetamo i da idemo jedni kod drugih.

Pretpostavka je bila da se tako širi virus, zbog druženja?

Da, da se i tu može desiti širenje. Jer bio je minimum procesa rada i smanjena je bila mogućnost kontakta ljudi na poslu.

Ali vidimo da ponekad čak i ministri (ministar Dragan Lukač na jednom sastanku) ponekad ne nose masku, ili tokom slave Grada Banjaluka vidjeli smo gradonačelnika bez maske. Stiče se utisak da ljudi nekad nose, nekad ne nose i to onda može dovesti u nezavidan položaj one koji sprovode mjere i sankcije jer nošenje maske je, ako se ne varam, obavezno?

Ja nosim. To je do odgovornosti svakog pojedinca. To je bila uloga ministarstva zdravlja i uopšte štaba. Naše je bilo da obezbjedimo sistem, da damo ljudima smjernice i preporuke. To je na kraju krajeva bila moja uloga u cijeloj ovoj epidemiji, to sam govorio i tako sam se i ponašao.

Što se tiče samih maski upravo kriva sa podacima će nam reći: sada se maske na otvorenom preporučuju ili ne preporučuju.  Ja pratim podatke i od zaraženih na dnevnom nivou tačno znam ko je na koji način zaražen.

Kako su zaraženi?

Uglavnom su to kontakti sa pozitivnim licima. Npr. bude po jedan slučaj iz niza opština. To su uglavnom posljedični slučajevi iz tih džepova epidemije kao što su Derventa, Doboj, Kotor Varoš...

Pretpostavljam da ćemo maske ćemo nositi cijelo ljeto?

Nemojte da pretpostavljate. Pustimo podacima da kažu. Na osnovu njih ćemo izaći sa preporukama. Svjesni smo da nije komforno nositi masku napolju na 30 stepeni da to otežava rad, disanje. Ima ljudi koji imaju bronhitis, astmu, alergiju, ali mi ćemo procijeniti trenutak i vjerovatno će biti jedna nova preporuka o (ne)nošenju maski na otvorenom, ali u zatvorenom će sigurno ostati još neki period. Ne radim to samo ja već i Institut za javno zdravstvo.

Postoji li mogućnost da su ljudi oboljevali ili imali dodira sa korona virusom i prošle godine, ili početkom ove godine i prije proglašenja epidemije, a da to nismo znali? Bilo je slučajeva i mediji su prenosili da su djeca u pojedinim školama oboljevala od oboljenja sličnih gripu u februaru, ili decembru.

Nismo imali slučajeva u februaru. U vrijeme kada se dosta pričalo o nedolasku djece u školu - moje dijete je bilo bolesno i završilo na infektivnom pet dana, sa suvim kašljem, temperaturom koja traje do pet dana, upalom pluća - ali sve su to bile influence B. U februaru je Klinički centar već krenuo da radi testiranja na bris nosa, kao što se radi kod korona virusa, da provjere da se ne radi slučajno o koroni, ali svi testovi su bili negativni!

Alen Šeranić Izvor: MONDO/Vedran Ševčuk

Klinički centar je od oktobra, kada počinje period respiratorne infekcije radio tzv. panel na korona virus gdje imate četiri korona virusa koja su inače zabilježena u humanom svijetu. Ostali su u životinjskom svijetu i ima ih preko 250. Nijedan od tih testova nije bio pozitivan na koronu. Nije je uopšte bilo u cirkulaciji. Brisevi su rađeni kod djece odnosno onih koji su imali upale pluća - sad govorim konkretno o Kliničkom centru jer je tu smještaj za teške akutne respiratorne infekcije i oni po difoltu rade te briseve - ali tada nije bilo korone, bila je potvrđena samo influenca B.

Od prvog tog slučaja u martu (pozitivnog na koronu) imali smo slučajeva, malo influence, malo korone, da bi sa krajem marta influenca potpuno stala - što se i očekivalo s obzirom na njen sezonski karakter - a nastavila se samo korona. Kasnije, ljudi koji su imali teške upale pluća bili su samo sa koronom.

Nadzor na influencom koja ima sezonski karakter se vodi od četrdesete sedmice - to je početak oktobra do 20. sedmice naredne godine, a to je negdje otprilike kraj aprila i sredina maja. U toj sezoni imamo definisano kako se prati ta influenca

Odakle smo nabavili prve testove za korona virus? Ko ih proizvodi i koliko su pouzdani? Šta biste odgovorili skepticima koji kažu da epidemije ne bi bilo da nije bilo testova, tj. pod pretpostavkom da nismo imali kako da utvrdimo korona virus, onda ne bi ni bilo mjera, vanrednog stanja, zaustavljanja ekonomije?

Skeptike bih pitao: kako bismo onda objasnili porodicama od čega im umiru najbliži, kako bismo onda liječili ljude koji dolaze sa nepoznatim febrilnim stanjem pa morate da im date neke lijekove, a ne znate kako da pristupite i šta da dajete? Kako bismo onda utvrdili način sprečavanja širenja infekcije i kako bismo onda onemogućili da nam se najmlađi i najstariji ne zaraze tom infekcijom?

Razumijete i pratili ste da postoje različite interpretacije i komentari cijele situacije sa korona virusom?

Ja sam osoba koja dozvoljava da se sumnja. S tim stvarno nemam problem. Ljudi imaju pravo da sumnjaju i da pitaju.

Kad su u pitanju PCR testovi, svi su nabavljeni sa liste validiranih testova Svjetske zdravstvene organizacije. Znači imate listu testova i onda kada dogovarate metod ponude, čak i kada su nam se obraćali za donacije testova, prvo naše pitanje je bilo da li su testovi sa liste SZO i da li odgovaraju aparatima koji se kod nas koriste.

To su aparati koje smo već imali?

PCR aparati, zatvoreni sistem PCR aparata smo imali u Institutu i u UKC-u i proširili smo njihove kapacitete kao i kapacitete u Bijeljini i Foči gdje je štab odredio sredstva i kupljeni su ti aparati. Oni ne služe samo za utvrđivanje korone, to su aprati koji rade virusološke pretrage samo u zavisnosti od reagensa koji stavite. Kažem još jednom, virusi su ''in.''

Šta je sa slučajevim kada test bude pozitivan, pa negativan, pa opet pozitivan i tako ukrug?

Jeste, bilo je tih slučajeva. Evo skoro je bio u Zadru ako sam dobro ispratio u medijima. Svaki test ima svoju osjetljivost i specifičnost . Ta senzitivnost govori o lažnoj pozitivnosti samog testa. Ovi testovi, a to su najbolji koji se koriste u svijetu, imaju senzitivnost 80 posto. Znači imaju mogućnost nedostatka (greške) od 20 posto.

Šta mi radimo? Kad uzmemo test, ukoliko klinička slika ne govori u prilog testu, ne puštate tu osobu već je ponovo testirate. Zavisi i od količine i virulencije samog virusa koji se nađe u ždrijelu u trenutku kada se uzima. Sljedeći korak može biti da bronhoskopom uđete u pluća i uzmete bronhalni uzorak pa njega pošaljete na analizu.

Ali ako vam klinička slika pacijenta ukazuje nešto, nećete ga pustiti nego ćete gledati da dokažete šta mu se trenutno dešava.

Vi ste epidemiolog. Koliko ste se tokom studiranja, specijalizacije i profesionalne karijere bavili epidemijama i načinom borbe protiv virusa i da li u literaturi ima epidemija koje se mogu uporediti sa ovom?

Nisam imao priliku da se susretnem sa ovakvom situacijom tokom studija, ali tokom profesionalne karijere jesam. Prva stvar je bila pandemijska influenca 2009. godine i pripremali smo se kao i ovoj situaciji, kada smo sa 30. januarom imali plan i procjenu šta je moguće da se dogodi u Republici Srpskoj.

Šeranić: Stižu nam tigrasti komarci

"Svijet se jedno vrijeme borio i sa zika virusom. To nas nije toliko zakačilo zbog toga što soj tigrastih komaraca koji prenosi zika virus nije toliko zastupljen kod nas iako ga ima. Kod nas je najčešći obični komarac, to su oni mali, sitni. Tigrasti komarac je malo veći, vrlo je agresivan i on će vrlo brzo zbog klimatskih promjena naseliti ovo područje vjerovatno i to će biti poseban izazov."

To smo isto radili sa pandemijskom influencom 2009. godine jer smo imali pojavu novog virusa gdje smo trebali da se organizujemo, ali ta influenca nas nije u tolikoj mjeri zakačila koliko nas je sad zakačio korona virus. Nismo imali ovakve mjere. Postoji jedna stvar, ako imate imunitet na jedan tip influence vaš imunitet može dobro da odgovori i na drugi tip influence. Problem sa korona virusom je bio jer je potpuno novi i nismo dolazili u doticaj s njim pa nam je imunitet bio malo drugačiji

Imali smo slučaj ebole koja nas nije zakačila, ali ono što ne znate je da smo tada, 2014. godine, imali preko 28 preporuka koje smo izdali prema zdravstvenim ustanovama, pripremili smo aerodrom, način komunikacije, dovoza, prevoza.

Kolege iz Instituta, sa UKC-a i svi mi pohađali smo niz edukacija u SZO i Evropskom centru za kontrolu bolesti. Inače smo dio šire evropske mreže epidemiologa i mikrobiologa .

Da li će vakcinacija protiv korona virusa biti obavezna? Vidjeli smo da je teniser Novak Đoković izazvao buru izjavom, parafraziram, da će razmisliti o vakcinaciji, ako bude primoran na nju. Šta vi kažete na to?

Postoji već razvijena metodologija razvijanja vakcine protiv influence. Stvar je samo soja koji ćete da stavite u tu vakcinu. U ovom slučaju nemate razvijenu vakcinu protiv bilo kojeg korona virusa i morate razvijati od početka, sa prolaskom kroz sve kliničke studije i ispitivanja

Što se tiče vakcinacije, ja sam osoba koja nijednog trenutka ne da da se dovodi u spor bilo kakvo pitanje oko same vakcinacije. Kod vakcinacije protiv korona virusa, ono što će biti ključno je da će nam ove studije, kad se bude vakcina ispitivala, će nam pokazati dvije stvari. Prva je: kakvu vrstu imuniteta daje ta vakcina, tj. koliko puta ćete se trebati vakcinisati odnosno revakcinisati da bi vaš odgovor na virus bio adekvatan. Druga stvar: pokazaće se koje ciljne grupe će kako odgovarati na sam virus. Ciljne grupe su one koje su najugroženije.

Kada se vakcinišete to ne znači da se ne možete razboljeti. Može se desiti da se razbolite, ali da imate mnogo blaže simptome nego što biste ih imali kada nemate vakcine.

Dakle, ciljne grupe će vjerovatno biti lica koja su starija, od 65 i više godina, lica koja imaju druge udružene bolesti - da li dijabetes, ili stanje nakon kardioloških operacija, ili nešto drugo i gledaćemo prije svega njih da vakcinišemo. Na osnovu dostupnosti vakcine ćemo procijeniti da li će to biti preporuka za sve ostale. 

Kada su u pitanju vakcinacija i javno-zdravstvene mjere ne treba da razmišljamo o sebi nego o tome šta mi činimo drugima. Možete nositi zarazu, a ne morate se razboljeti, ali vaša baka ili djed se mogu od vas zaraziti i nastradati.

Stiče se utisak da su bez obzira na broj slučajeva zaraze korona virusom sve države u regiji zajedno proglasile kraj epidemije odnosno ublažavanje mjera. To je bilo početkom maja. Da li su to političke odluke ili preporuke stručnjaka?

Bila je tu i preporuka SZO. Mi smo negdje na kraju treće sedmice aprila imali jednu video konferenciju sa predstavnicima i direktorima SZO za Evropu kada smo razgovarali već o izlaznim strategijama. Tada se već vidjelo da smo svi uspjeli da ograničimo širenje samog virusa i da treba razmišljati na koji način relaksirati i ublažavati mjere kako bismo se vratili u normalan život.

"Ja novinare zovem vrlo važnim javno-zdravstvenim radnicima"

Tada smo i mi i druge zemlje krenuli da pravimo planove. Kod nas je ublažavanje mjera krenulo 27. aprila ako se ne varam, pa smo iz sedmice u sedmicu išli sa novim stvarima. Tako da, to sve jeste išlo sa jednog, da tako kažem, evropskog nivoa ali je svako prilagođavao sebi.Česi su vrlo brzo npr. pustili i sportske aktivnosti, bazene. Italijani su negdje sa nama zajedno dopustili rad restoranima iako su bili mnogo ugroženiji. Svako je prilagođavao sebi, ali jeste bila od strane SZO, ne preporuka, već zajednička aktivnost u smislu: hajde sad da razmišljamo kako ćemo izaći iz ovog i kako ćemo se ponašati na dalje.

Tokom epidemije mediji su se skoro isključivo i jedino bavili korona virusom. Pri tom stekao se utisak da su to radili skoro svi mediji svuda na svijetu. Prva vijest ujutru bila je o najnovijim brojkama oboljelih. Skoro preko noći, počevši sa prvim danima maja, to se promijenilo i sada postoje i neke druge informacije kojima se daje na važnosti ispred pomenutih brojki. Iz vašeg ugla koliki je bio doprinos medija u povećavanju ili umanjenju straha od virusa i kreiranju te atmosfere?

Ja novinare zovem vrlo važnim javno-zdravstvenim radnicima zato što su mediji kanal kojim se prenosi poruka do nekog na koga utiče neka mjera koja polazi, npr. od mene. Mislim da mediji imaju vrlo važnu ulogu u javno-zdravstvenom radu i ja čak mislim da bi svi novinari trebalo da idu na mastere i doktorate iz oblasti javnog zdravstva i mislim da je način komunikacije i socijalnog ponašanja zavisi od načina na koji se prenosi poruka.

Na početku je bilo svega, bilo je "infodemije" i svako je pisao na neki svoj način sa relevantnim i nerelevantnim izvorom. Sad to više nije ni bitno. U jednom trenutku smo se svi zajedno fokusirali - ministarstvo i struka sa novinarima - u smislu diskusije oko nepoznanica u vezi korona virusa. Odgovor građana je bio vezan za način na koji su izvještavani.

Smatrate da je opravdano što je cijeli svijet oko mjesec dana posvećivao pažnju isključivo koronavirusu i ničemu drugom?

Sa mog aspekta, epidemiologa i ministra zdravlja, mislim da je trebalo tako. Meni je bilo vrlo značajno da ljudi dobiju informacije i shvate o čemu se ovdje radi.

Ja sam privatno odgovarao na poruke; zaustavi me žena u prodavnici pa me pita: šta ćemo? U "Tropiku" okupim radnike oko sebe pa objašnjavam. Moja uloga kao javno-zdravstvenog radnika je da stanem i objasnim ono što u tom trenutku imam od informacija i da se sumnje razjasne.

Jesu li vas pitali da li je ovo "najsmješniji virus na svijetu" i da iza njega stoji neki drugi plan?

Bilo je pitanja oko zavjere. Ja nisam teoretičar zavjere. Kada obučete odijelo i popnete se u "Kovid bolnicu" i vidite 43 pacijenta koja leže u krevetu onda ne razmišljate o zavjeri već o porodicama. Imali smo slučaj gdje je virus ''odnio'' cijele porodice i kada kontaktirate sa rodbinom tih porodica, onda stvarno ne razmišljate o zavjeri.

Ali ljudi su pitali svašta o virusu. Na primjer, mogu li mačke i psi prenositi virus itd. Svašta je tu bilo jer se ljudi boje za svoju bezbjednost

Zašto je u Sarajevu i uopšte u Federaciji BiH bilo manje zaraženih?

Ne volim da komentarišem načine i strategije drugih zdravstvenih sistema. Svako se prilagođava svom sistemu i nadležnostima. U Federaciji je zdravstvo u nadležnosti kantona. Federalno ministarstvo uglavnom koordiniše aktivnosti. Ne ulazeći u to sve, suština je u definiciji testiranja i načina pristupa šta hoćete da uradite u tom trenutku.

Mi smo bili došli u fazu da imamo virus u zajednici i bili smo se fokusirali na zdravstvene ustanove, staračke domove, prodavnice i sve one koji su mogli da dobiju virus. Proširili smo strategiju testiranja tražeći virus. Da li je to opravdano sa aspekta brojeva? Po meni je bilo opravdano sa aspekta kontrole širenja epidemije unutar zajednice koju smo u toj fazi imali. Radili smo sve planski i to nam je dalo takve rezultate kakve imamo.

Šta vam je bilo najteže? Da li je nedostajalo opreme, testova i jesu li se dešavale situacije kada se moralo improvizovati?

Najteže je uvijek raditi sa ljudima. Oprema, testovi - to nije bilo najteže. Bilo je i tu izazova u smislu kako doći do opreme. Nabavke testova smo radili sa UNDP-om, pa i oni produže rok, jer takvo je bilo tržište pa onda očekujete i od SZO, ali uvijek smo imali ono što nam je bilo potrebno u tom trenutku.

U javnom zdravstvu nemate opciju da dugo razmišljate oko odluka i morate brzo da ih donosite i da budu jasne.

Možda će vas zanimati

Komentari 0

Komentar je uspješno poslat.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA

Još iz INFO

MONDO REPORTAŽE

loader