Malo "konja", malo kubika, a nema gdje nisu prolazili i šta nisu prevozili: 5 kultnih ex-yu automobila koji se pamte

Kako god to danas, sa vremenske distance od 30, 40 ili više godina izgledalo, u nekadašnjoj Jugoslaviji su se vozili prilično raznovrsni automobili.

Naravno, ni izbliza u tolikoj mjeri kao danas, ali je vozni park Jugoslovena svakako bio mnogo šarenolikiji i bogatiji nego kod najbližih komšija sa istočnih granica, u Rumuniji i Bugarskoj.

Najbrojniji dio voznog parka su, naravno, činili na tržištu neprikosnoveni modeli kragujevačke Crvene Zastave, koji su dijelom bili popularni i u susjednoj Mađarskoj, ali je tu bilo dosta različitih marki i modela kako sa Istoka i "istočnog" Zapada, tako i sa "pravog" Zapada.

Lada 1300 i ostale Škode i Vartburzi

Sovjetska Lada 1300, dorađeni, ojačani i za ruske puteve i zime prilagođeni derivat italijanskog Fijata124 bila je najrasprostranjeniji automobil iz Istočnog bloka na jugoslovenskim putevima. Jednostavna i robusna, pokretana motorom zapremine 1.294 kubika, sa 68 konjskih snaga, bila je relativno prostrana i dovoljna da porodicu preveze gdje god je potrebno. Zbog velikog prtljažnika, karavan verzija je bila veoma popularna kod onih koji su svoje domaće proizvode sa sela prevozili do gradskih pijaca.

Domaćim putevima su se, takođe, vozili i drugi modeli istočnoevropskih proizvođača, iako ni izbliza u tolikoj mjeri kao Lade. Bilo je tu istočnonjemačkih Trabanata i Vartburga, poznatih po karakterističnom zvuku svojih dvotaktnih motora, Moskviča – omiljenog auta "Balkanskog špijuna" Ilije Čvorovića, ali su među najkvalitetnijima bile čehoslovačke Škode 100 i 120.

Renault 4 – "Cokula Malog diva"

Automobil koji i dan danas ima ogroman broj fanova širom svijeta i dosta je prisutniji na putevima od većine sa ove liste je legendarni Renault 4. Od preko osam miliona koliko ih je ukupno proizvdeno u svijetu, 575.960 "četvorki" nastalo je u Jugoslaviji, u fabrici IMV u Novom Mestu.

Sa dužinom od samo 3.663 milimetara reklamiran je kao "Mali div", a zbog karakterističnog dizajna poznat je i kao "cokula". Pokretan, za današnje pojmove, malim motorima zapremina od 750 do 1.100 kubika, sa rasponom snaga (otprilike) između 25 i 45KS, ovaj upečatljivi autić je bio prilično prostran i izdržljiv, sposoban ponese i povuče. A svima koji su se njime barem jednom provozali ostaće upamćen po jednom veoma upečatljivom detalju – čuvenoj "dršci kišobrana" od ručice mjenjača.

Zastava 101 – "Stojadin Kec", prvi moderni hečbek

Odbačeni projekat Fijata 128 sa petim vratima, za koga su u Torinu mislili da neće privući pažnju kupca pored već izuzetno uspješnog osnovnog modela, postaće legendarni automobil koji je od svih proizvedenih Zastavinih modela, iz kragujevačke fabrike izašao u najvećem broju – 1.045.458 primjeraka (uz još oko 230.000 domaće 128-ice).

Zastava 101, popularni "Stojadin" ili "kec" je, kao derivat najaktuelnijeg Fijatovog modela svog vremena, bio najsavremeniji domaći automobil i jedan od prvih "hečbek" automobila u istoriji, čija je proizvodnja počela 1971, tri godine prije prvog VW Golfa, a okončana je 2008. Tehnički savremen, živahan i prostran brzo je prihvaćen širom Jugoslavije, a kupce je našao i u Mađarskoj, Poljskoj, Grčkoj, pa čak i Njemačkoj.

Pokretan motorima zapremine od 1.116 i 1.300 kubika sa 55 i 65 "konja", pored toga što je za kratko vrijeme postao najomiljeniji porodični auto u Jugoslaviji, ostaće upamćen i po tome što se 1975. godine "popeo" na najviši vrh Afrike i četvrti najviši vrh na svijetu u legendarnoj ekspediciji "Kragujevac – Kilimandžaro".

Golf – kultni jugoslovenski dizelaš

Dvije godine nakon što je počeo da se proizvodi u Njemačkoj, Volkswagen Golf je 1976. stigao u Jugoslaviju, na proizvodne trake Tvornice automobila Sarajevo – TAS, u Vogošći, sa kojih je silazio sve do 1992. godine. Prvih osam godina u TAS-u je pravljen Golf "kec", a 1985. je stigla legendarna "dvojka" – automobil poslije koga više ništa nije bilo isto.

Najjeftiniji Golf je u Jugoslaviji bio bar 30 odsto skuplji od najjeftinijeg "Stojadina", zato je to u početku bio auto za "guzonjine sinove", ali je polako sve više "silazio u narod". Golf je jugoslovenskim vozačima predstavio moderne 1.6 dizel motore, snažne, izdržljive i veoma štedljive. To se pogotovo odnosi na "dvojku", automobil konstruisan tako da i bukvalno može da se popravi samo "sa 3 ključa".

Činjenica da su Golfovi u Jugoslaviji, za petnaestak godina proizvodnje stekli kultni status najboljih "domaćih" automobila ikada vidljiva je i danas, pogotovo širom Bosne i Hercegovine. Tamo je "dvojka" jedan od rijetkih tridesetogodišnjaka na četiri točka koji se i danas voze u velikom broju. U TAS-u je za 16 godina ukupno proizvedeno oko 150.000 Golfova.

Fića Nacionale – nema dalje!

Automobil koji je motorizovao Jugoslaviju, uz koga su generacije odrasle i u njemu sticale svoja prva vozačka znanja i iskustva, definitivno najpopularniji automobil bivše Jugoslavije – Zastava 750, legendarni Fića.

I pored toga što su ga pokretali mali motori zapremina 633, 767 i 843 kubika, sa majušnih 21, 25, 29,5 ili 31,5 konjskih snaga, Fića je bio auto koji je mogao sve! I da vas preveze na posao ili vikendom na izlet, ali kad zatreba i da pretjera trosjed ili ormar. A ljeti je preko pola zemlje, cijele porodice vozio na ljetovanje. I to bez klime!

I kada je '70-ih došao "Stojadin", i kada su na tržištu počeli da se pojavljuju noviji, bolji i savremeniji automobili, Fića se prilično dobro prodavao. Prije svega, zahvaljujući tome što je godinama postao veoma voljen, ali i zato što je pred kraj "karijere" bio najpristupačniji automobil na tržištu za koga je ranih '80-ih trebalo izdvojiti "samo" između 15 i 20 prosječnih plata.

U pogonima kragujevačke Crvene Zastave, za 30 godina proizvodnje, od 1955. do 1985, sa fabričkih traka je sišlo ukupno 923.487 primjeraka Zastave 750 u različitim verzijama. Danas se kao polovnjak, u zavisnosti od stanja, prodaje za od samo 200-300 pa sve do 15-ak hiljada evra.

(Mondo)