Još u bivšoj Jugoslaviji, ali i u njenom neposrednom komšiluku, bilo je onih koji za pokretanje automobila pokušavali da pronađu čistiju, jeftiniju i zdraviju alternativu naftnim derivatima
Električni automobili svakako nisu izum 21. vijeka, već njihovi počeci datiraju gotovo u isti period kada je nastala i tehnologija motora sa unutrašnjim sagorijevanjem, krajem 19. i početkom 20. vijeka.
Iako u svojim počecima gotovo gotovo ravnopravno zastupljeni, ekspanzija naftne industrije, i sve masovnija, brža i jeftinija proizvodnja automobila pogonjenih naftnim derivatima, već sredinom 1910.-ih godina učile su dalji razvoj i proizvodnju električnih automobila neisplativima.
I danas dominantna, vozila na fosilna goriva glavna su prevozna sredstva već skoro čitav vijek i po (od nastanka zvanično prvog Benc automobila prošlo je 139 godina), ali su se proizvođači automobila, kao i različiti pronalazači i samostalni konstruktori (pogledajte video na kraju teksta), s vremena na vrijeme, vraćali "elektrici" u pokušaju da pronađu čistiju, jeftiniju i zdraviju alternativu nafti.
Takvih pokušaja je proteklih decenija bilo je i na ovim našim prostorima.
Trabant – prvi jugoslovenski elektromobil
U nekadašnjoj Jugoslaviji, u kojoj su se pored domaće Crvene Zastave, licencno proizvodili ili sklapali brojni strani modeli automobila, jedan Trabant je 1979. dospio u centar pažnje. Bio je to automobil koji se ne čuje, ne staje na benzinsku pumpu i koji je, tokom noći na parkingu kablom bio povezan sa stanom na prvom spratu zgrade.
Prvi jugoslovenski električni automobil djelo je inženjera Zorana Stojiljkovića iz Beograda, tada docenta na Elektrotehničkom fakultetu, nastao u Institutu za hemijske izvore struje. Stojiljković se tada, u razgovoru za TV Reviju, hvalio da njegov Trabant koji ne zagađuje okolinu i nije bučan.
Iz pogonskih akumulatora dobijena je visoka iskoristivost električne energije za pokretanje vozila, pa je auto prelazio pedesetak kilometara dnevno – "za svega 10 dinara". I pored toga što je Trabant je bio opremljem "čitavim nizom glomaznih akumulatora", motor je imao samo 5,5KS dok se auto kretao brzinom od 50 do 60km/h.
Pomenuti institut je u to vrijeme radio i na prepravci jedne Zastave 101 i Zastave 750 Kombi na električni pogon, sa ciljem da autonomiju vožnje poveća na 100 kilometara, a brzinu na 80km/h.
Prvi elektromobil na Balkanu
A vjerovatno prvi električni automobil na Balkanu nastao je 1970. godine u Bugarskoj, kada su stručnjaci fabrike Balkankar Rekord iz Plovdiva, na bazi karavan verzije Moskviča 426 konstruisali jedinstveni El-Mo-70.
Umjesto diferencijala, automobilu je ugrađen kompaktni elektromotor od 12KS, težak 65 kilograma, koji je sa poluosovinama povezan pomoću reduktora. Pokretala ga je najsavremenija cink-vazduh baterija od 20kW, teška 420 kilograma. Automobil je dostizao brzinu do 60km/h i sa jednim punjenjem mogao da pređe više nego solidnih 240 kilometara.
Auto je, međutim, imao jedan značajan nedostatak. Električna energija cink-vazduh baterije dobijana je spaljivanjem elektrode cinka u kontaktu sa kiseonikom. Elektrode trebalo menjati kada sagore, što tokom vožnje baš i nije praktično rješenje.
Yugo Elektra – autić na baterije solidnog potencijala
Šta se dogodilo sa električnim Stojadinom i Fićom kombi, na kojima je inženjer Stojiljković radio poslije Trabanta, nije nam poznato, ali jeste da je kragujevačka Zastava krajem devedesetih radila projektu električnog Yuga.
NATO bombardovanje donekle je odložilo taj projekat, na kome su još radili i stručnjaci sa beogradskog Elektrotehničkog fakulteta, subotičkog Severa i Krušika iz Valjeva. Model Yugo Elektra je zvanično predstavljen 2002. godine.
Auto je pokretao asinhroni elektromotor, koji za razliku od klasičnih električnih motora, ima različite brzine rotacija zbog čega je idealan za gradsku vožnju. Ima i mogućnost rekuperacije energije, pa prilikom kočenja i "kreni-stani" vožnje dopunjava baterije.
Yugo Elektra je napajao akumulator od 140 volti i 60 amper sati, zbog čijih dimenzija je zadnje sjedište moralo da bude izbačeno. Za punjenje baterije na punjaču od 5kW bilo je potrebno oko pet sati.
Projektovan kao idealan štedljivi gradski automobil i (potencijalno) lako dostavno vozilo, Yugo Elektra sa jednim punjenjem baterija mogao da pređe od 60 do 80 kilometara. Razvijao je maksimalnu brzinu i do 90, dok je idealna za vožnju bila brzina oko 60km/h. Pričalo se tada da Yugo Elektra na 100 pređenih kilometara potroši samo jedan evro!
"Prvi srpski električni automobil"
Centar za motorna vozila Auto-moto saveza Srbije (CMV AMSS) je 2014. godine predstavio – prvi srpski električni automobil. Inženjeri CMV-a su za samo šest mjeseci, uz ulaganje od oko 20.000 evra, potpuno preradili Fiat Punto druge generacije i od njega napravili štedljivi elektromobil.
Automobil je sa jednim punjenjem baterija prelazi oko 150 kilometara, dok je za njihovo dopunjavanje trebalo oko šest sati. A kako je tada bilo saopšteno, jedno punjenje baterija koštalo je oko 200 dinara.
Električni Fiat Punto – prvi srpski električni automobil
A AMSS-a su pominjali mogućnost komercijalizacije prerade standardnih "puntića", kao i drugih modela, u električne, što bi prema tadašnjim procenama moglo da košta između 12.000 i 15.000 evra.
Iako je tada iznet argument da srpski električni Punto za "3.000 dana vožnje vlasniku uštedi barem dva automobila", izgleda da je i ovaj domaći električni automobil doživio sudbinu svojih prethodnika.
BONUS VIDEO: