Feručo Lamborgini je smatrao da sportski automobil visoke klase mora da ima mnogo toga što nedostaje Ferrari-ju i da moćne performanse ne treba prave kompromis sa udobnošću i ukupnim kvalitetom vožnje
Možda bi neko pomislio da traktor i vrhunski sportski automobil, osim osnovnog principa na kome se zasnovani (motor radi, sagorijeva gorivo i pokreće točkove), nemaju neke preterane međusobne veze.
Međutim, proizvođač vjerovatno najprodavanijih sportskih automobila na svijetu – Porsche, tada već daleko poznat po legendarnom modelu 356, predesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka pravio je Porsche-Diesel Super, traktor koji danas sa ponosom prikazuje u svom muzeju.
Vjerni pratilac Džejmsa Bonda, čuveni britanski proizviđač Aston Martin, danas možda ne bi ni postojao, da ga par godina poslije Drugog svjetskog rata, nije kupila i od propadanja spasila fabrika traktora "David Brown", čije inicijale "DB" u imenu njeni modeli i danas nose.
A da nije bilo traktora, ne bi bilo ni – Lamborghini-ja. Osnivač i nekadašnji vlasnik tog prestižnog proizvođača vrhunskih sportskih automobila, Feručo Lamborgini, rođen pre tačno 108 godina – 28. aprila 1916. godine, osnovao je 1948. istoimenu fabriku trakora, koja i danas proizvodi poljoprivredne mašine.
Traktorska imperija
Na traktorima je Feručo, za manje od dve decenije, stekao prilično bogatstvo. Počevši u nešto većoj mašinskoj radionci koja je u početku proizvodila oko 200 traktora godišnje, 1956. godine je otvorio novu fabriku i predstavio model Lamborghinetta – traktor koji za relativno kratko vrijeme pokazao kao veoma uspješan i veoma tražen.
Italijanskom inženjeru i industrijalisti to je omogućilo da u svoju privatnu garažu za nekoliko godina parkira nekoliko Ferrari-ja, čije je automobile ubrajao u najbolje na svijetu. Ali ipak, nije smatrao da su bez mana.
Dok je hvalio motore i mjenjače, zamerao im je spartansku opremu kabine i udobnost koja nije na nivou "normalnih" automobila. Smatrao ih je sportskim automobilima odličnim za trkačku stazu, ali tako dobrim u svakodnevnoj vožnji. Uz to, nije bio zadovoljan ni uslugom ovlašćenih servisera.
Kvačilo razdora
Najviše od svega, svojim Ferrari-jima je zamerao što su mnogo bučni i što imaju loša kvačila, inferiorna u odnosu na snagu motora i kvalitet mjenjača, kao i to što je morao često da ih popravlja. Zbog toga je svoje "ljubimce" više puta morao da na vozi na popravku ili zamjenu kvačila.
Svoja zapažanje je jednom prilikom izneo lično Encu Ferariju, predloživši mu tada da se uduže i da zajedno prave još bolje i kvalitetnije sportske automobile. Ovaj je to rezignirano odbio, ne želeći da svoj prestižni biznis dijeli sa jednim "traktordžijom".
Nedugo potom, Feručo je na jednom svom Ferrari-ju 250 GT sam zamenio kvačilo, ugradivši mu modifikovano traktorsko, i automobil je se vožnji pokazao mnogo bolji nego od tada.
Odluka je pala
Lamborgini je smatrao da jedan ozbiljan grand turer, sportski automobil visoke klase, mora da ima još mnogo toga što nedostaje Ferrari-jevim modelima i da visoke performanse ne treba da prave kompromis sa ukupnim kvalitetom vožnje i udobnošću kabine.
Shvativši, kao pametan poslovni čovjek, da mu je dobar dio komponenti na dohvat ruke, zahvaljujući čemu još dodatno može da uveća svoj profit – donio je odluku!
Lamborgini je 1963. godine osnovao svoju novu kompaniju – "Automobili Ferruccio Lamborghini". Njegov cilj je bio da proizvede rafiniran luksuzni sportski automobil beskompromisnog kvaliteta i preformansi koji će "bez kompleksa" izaći na crtu Ferrari-ju. Fasciniran borbama bikova, za amblem svoje fabrike automobila izabrao je crnog bika na žutom štitu, po obliku sličnom Ferrari-jevom.
Jedan od najmoćnijih sportskih automobila ikada nastao je zahvaljujući dijelovima jednog običnog traktora
Prvi modeli
Prvo je nastao novi sportski V12 motor zapremine 3,5 litara sa 365 konjskih snaga, a onda 1964. i prvi model sa njime ispod haube – Lamborghini 350GT. Doduše, sa nešto manje "konja", oduzetih motoru pred početak proizvodnje, kojih je ostalo 284.
Automobil koga je od samog početka pratio izuzetno dobar publicitet, proizvodio se naredne dvije godne, a svaki od 120 proizvedenih modela 350GT prodat je sa finansijskim gubitkom, pošto je Feručo želio da u svemu bude konkurentan Ferrari-ju.
Nasledio gaje 400GT, nakon koga došao je kultni Lamborghini Miura. Jedan do najikoničnijih modela ikada izašlih iz fabrike u gradiću Sant'Agata Bolonjeze pojavio se 1966. godine. Bio je to prvi automobil sa centralno postavljenim motorom i zadnjim pogonom, koji se u više verzija proizvodio sve do 1973. godine.
Jedan od najmoćnijih sportskih automobila ikada nastao je zahvaljujući dijelovima jednog običnog traktora
"Krv Miure"
A baš te '73. u svetu je nastupila velika naftna kriza, koja je bukvalno sasekla prodaju luksuznih sportskih automobila. Situacija je postajala sve teža za Feruča, koga su nekoliko loših poslovnih poteza sa fabrikom traktora, aktuelna naftna i prateća ekonomska kriza dovele u situaciju da delimično ili u potpunosti proda većinu svojih biznisa i kompanija.
Nakon tog finansijskog gubitka, Feručo Lamborgini se povukao iz javnog života, nastanio na svom imanju na obali Trazimenskog jezera i, umjesto traktora i automobila, počeo da proizvodi vino – "Krv Miure".
Kompanija Automobili Lamborghini je nastavila da proizvodi vrhunske sportske automobile (Espada, Countach, Diablo...) i poslije njegovog povlačenja, menjajući u narednim decenijama više vlasnika.
Konačno 1998. kupio ju je poznati njemački proizvođač Audi AG, čime je postala dio Volkswagen grupe, pod kojom nastaju modeli Murciélago, Gallardo, Aventador, Huracán i Urus.
Feručo Lamborgini je preminuo 1993. godine u bolnici u Peruđi. O njegovom najvećem poslovnom dostignuću govori film iz 2022. godine "Lamborgini: Čovjek koji je stvorio legendu".
BONUS VIDEO: