Industrijska so vrlo brzo može da isprlja vjetrobran, farove, tablice i zadnji dio vozila i to do neprepoznatljivosti, a to je samo jedan od rizika.
Posipanje puteva solju je jedan od načina da preživimo zimu kada nas okuju snijeg i led, kao što se događa baš ovih dana.
Iako se u zimskim uslovima vozači kreću sporije, proklizavanje je i dalje rizik. Zato se saobraćajnice posipaju industrijskom solju i rizlom kako bi se sprečilo stvaranje leda na kolovozu.
Ipak, ni so nije uvijek pozitivan lik u ovoj zimskoj akcijskoj drami, prenosi Revija HAK.
Za izradu većine automobilskih komponenti koristi se čelik, legura gvožđa s ugljeniikom i drugim elementima. Karoserije, suspenzije i dijelovi kočnice uglavnom su izrađeni od ovog materijala. Gvožđe i voda nisu u baš dobrim odnosima. Kada gvožđe dođe u dodir s vodom i kiseonikom, dolazi do hemijske reakcije koja rezultira rđom.
Iako so otapa zaleđene puteve, na sebe vezuje vodu. So omogućava elektronima da brže putuju unutar te hemijske reakcije, ubrzavajući rđu na čeličnim komponentama. Korozija nastaje kada se spoje hemijski i biološki faktori. So je elektrolit i vrlo je važna za ljudski organizam, utiče na rad mišića, održavanje tečnocti i ćelijske reakcije. Kada se veže za metal i slične površine, ona uklanja elektrone koji štite metale. Svako kretanje elektrona naziva se oksidacija, ključni sastojak korozije. Bez oksidacije ne dolazi do korozije.
Za razliku od kuhinjske soli, koja je obrađena kako bismo mogli da je jedemo, so za puteve je sirovina. Neobrađeni natrijum hlorid ima snažan učinak upijanja i sušenja tečnosti. To ga čini izvrsnim za uklanjanje zimskih opasnosti, ali kombinacija soli i vlage može rezultirati eventualnom korozijom metalnih dijelova vašeg automobila. Toškovi, boja i šasija su najviše pogođeni dijelovi.
Što se tiče uticaja soli na gume, tu štete nema zbog posebnih smesa od kojih se izrađuju, prenosi HAK. Ovi materijali su već oslobođeni vlage i stoga nisu toliko reaktivni kada dođu u dodir sa solju.
So na putevima utiče i na samu vožnju
Industrijska so vrlo brzo može da isprlja vjetrobran, farove, tablice i zadnji deo vozila i to do neprepoznatljivosti. Automobilima koji nemaju opciju pranja farova, primera radi, osvjetljenje će biti umanjeno za 40 odsto, a posle dvadesetak kilometara vožnje po mokrom, posutom putu, i pažnja vozača će se umanjiti.
Zato se savjetuje da se, pogotovo kada ste na dužem putu, redovno zaustavljate na pumpama i uklanjate prljavštinu sa farova i vjetrobrana.
Takođe, u prtljažniku možete da čuvate vodu kojom ćete oprati svjetla, stakla i ogledala.
Iako se putevi posipaju kako bi vozila imala bolju trakciju, neki dijelovi puta možda nisu kompletno tretirani, pa su preostali neki zaleđeni dijelovi. Zato vozite ujednačenim tempom kako biste bili bezbjedni vi i oni koje vozite.
I po posutim putevima treba držati veće odstojanje od drugih vozila.
(EUpravo zato/Revija HAK)