Biljka koja je zabranjena u mnogim zemljama, a na ovim prostorima je popularna. Evo kakvu štetu može da donese prelijepi leptirov grm...
Leptirov grm, budleja ili letnji jorgovan je izuzetno dekorativna biljka sa nestvarno lepim cvetovima koje privlače leptire. Na ovim prostorima ga možete vidjeti u mnogim dvorištima kako se ističe svojom ljepotom, dok je u mnogim zemljama poput Švajcarske uzgajanje ove biljke strogo zabranjeno. U Švajcarskoj je zabranjena zbog prijetnje životnoj sredini.
Ova biljka je porijeklom iz Azije, a u Evropu je stigla u 19. vijeku i od tada je osvojila srca baštovana širom kontinenta. Njene duge, upadljive cvasti u nijansama ljubičaste, ružičaste i bijele privlače brojne leptire, što je čini simbolom bašta koje su prijateljske nastrojene prema insektima.
Biljka se ističe ne samo po svojoj ljepoti već i po svojoj otpornosti. Uspijeva u surovim uslovima, tolerišući sušu, siromašno zemljište i zagađenje vazduha. Zbog toga se lako gaji i predstavlja popularan izbor kako za privatne bašte, tako i za javne površine.
Mračna strana leptirovog grma
Iako budleja vizuelno zapanjuje i privlači leptire, sve se više raspravlja o njenom negativnom uticaju na životnu sredinu. U mnogim zapadnoevropskim zemljama, uključujući Švajcarsku, klasifikovana je kao invazivna vrsta. Njena prodaja i uzgoj su zabranjeni jer ugrožava lokalne ekosisteme.
Budleja proizvodi ogromne količine lakog sjemena koje vjetar rasejava na velike udaljenosti. Biljka brzo kolonizuje nova mjesta, od željezničkih nasipa do pukotina u zidovima i trotoarima. Problem je što istiskuje autohtone biljne vrste, smanjujući biodiverzitet i narušavajući ekološku ravnotežu.
Stručnjaci ističu da, iako žbun privlači odrasle leptire, on ne podržava njihov puni životni ciklus. Nedostaju mu obrasci ishrane gusjenica, kojima su potrebne druge autohtone biljke da bi napredovale. Kao rezultat toga, žbun deluje kao „ekološka zamka“, privlači insekte, ali ne pruža uslove za njihovo razmnožavanje.
Stručnjaci upozoravaju na nekontrolisano širenje ove biljke. Jedan grm može proizvesti hiljade sjemena, koje se lako šire i mogu ugroziti autohtone vrste. Preporučuje se da uzgajivači redovno uklanjaju uvele cvjetne glavice prije nego što proizvedu sjeme.