Teniski turnir i sve što se događalo oko njega pokazao je još jednom da je banjalučki ćevap neprikosnoveni gurmanski specijalitet i brend u gradu na Vrbasu.
Banjalučki ćevap svoju slavu stekao je davno, ali na proteklom turniru ovo jelo od mljevenog mesa učvrstilo je svoju poziciju na pijadestalu (na pladnju) jela po kojima je poznata Banjaluka, ali i još neki gradovi u BiH.
Pitanje o ćevapima nije mogao izbjeći ni Novak Đoković, koji je morao podsjetiti sve prisutne da već godinama ne jede meso, ali je zato Dušan Lajović - osvajač turnira - priznao da ćevape "jede svaki dan".
O ćevapu se pričalo na pres konferencijama, primjećen je na fotografijama tenisera, a Andrej Rubljov je čak pokušao sam da spremi jednu klasičnu veliku porciju sa četiri pločice i lepinjom.
Ova "ćevapizacija" Banjaluke često je tema razgovora i ima i svoju opoziciju koja opravdano smatra da se ne može cjelokupna turistička ponuda grada svesti na - ćevap.
Grad već nekoliko godina organizuje "Ćevap fest". Na prošlogodišnjem je za dva dana prodato oko 10.000 porcija ćevapa.
Tačan rezultat sa Srpska opena ostaće nepoznat, osim da je ćevap (opet) neusmnjivo pobijedio.
Za popularnost banjalučkog ćevapa zaslužan jedinstven ukus, ali i oblik, zbog kojeg se banjalučki ćevap razlikuje od ostalih popularnih varijanti ovog jela - sajevskih, travničkih, leskovačkih ćevapa.
U porijeklu ćevapa kruže brojne priče, povezane sa Glamočom, ali i Italijom.
Detaljniji recept za banjalučki ćevap možete pronaći u nastavku:
(Mondo)