Ponedeljak momak jak

(Za Mondo piše: Aleksandra Savić)

U našem prvom rječniku, izdanje iz 1852. godine, čak deset uzastopnih odrednica pripada prvom danu u sedmici. To nam potvrđuje da je ova riječ bila veoma važna u narodu, da je davno prihvaćena kao oblik i da je Vuk namjerno zapisao svaku njenu varijantu. I danas u literaturi nailazimo na više verzija: ponedeonik, ponedjelnik, ponedelnik, ponedjeljnik, ponediljak, ponidionik, poneđeljak. Svaka u sebi nosi različite oblike refleksa jat, što znači ekavski, ijekavski i ikavski tip. Po pravopisu, kod nas se piše i govori ponedjeljak. U primorskim govorima za ponedjeljak se kaže i ’prvidan’.

Kao predvodeći dan u sedmici predstavlja vezu između hrišćanskog, narodnog i paganskog nasljeđa u srpskom jeziku, te jedini i u imenu zadržava odnos prema nedjelji. Kod nekih naroda sedmica započinje nedjeljom, dok je kod nas ta čast pripala ponedjeljku. Ipak, pošto je srijeda (sredina) centralna tačka u odnosu prema nedjelji (nedjelja, ponedjeljak utorak / četvrtak, petak, subota), u našoj kulturi posebno mjesto zauzima i nedjelja. To pokazuje i činjenica da se brojčani dani (utorak, četvrtak, petak) računaju od nedjelje (četvrtak je četvrti dan od nedjelje). Prethodno nam potvrđuje i sam sastav riječi, jer je ponedjeljak zapravo dan po nedjelji, dan koji dolazi poslije nedjelje. Sama nedjelja, kao što joj ime kaže, jeste dan kada se ne radi, ne djela. Tako se u samom imenu, njegovom mjestu i ulozi u sedmici, ali i odnosu prema drugim danima pronalazi važna simbolika. Istovremeno se ponedjeljak smatra muškim danom, zbog gramatičkog roda riječi, dok nedjelja, srijeda i subota pripadaju ženskim danima. Sa muškom i ženskom temom povezani su i neki davnašnji običaji.

Zbog svega navedenog, možemo konstatovati da se srpski jezik nalazi na samom raskršću biblijskog i narodnog poimanja dana u sedmici jer istovremeno zadržava tradicionalno poštovanje prema nedjelji, dok ponedjeljku pripisuje osobine prvog radnog dana.

Kod svih Južnih Slovena ponedjeljkom valja nešto započeti, jer se vjeruje da će cijela sedmica biti onakva kakav ti je ponedjeljak. Smatran je najpovoljnijim danom za rad sa zemljom i za ratarske i poljoprivredne poslove. Najbolje je bilo u taj dan krenuti graditi kuću ili napraviti svadbu, a posebno se isticalo kako ponedjeljak voli poslove čišćenja, pranja veša i suđa, brijanja i kupanja. To naročito zbog ritualnog obreda spiranja grijeha. Ponedjeljkom se u magijskom kalendaru, još posebno ako je mladina, započinjalo bajanje. U religiji je ovaj dan takođe važan, pa se koristio i za određivanje vremena: u hrišćanstvu su zabilježeni nazivi čisti, bijeli i pobusani ponedjeljak.

Međutim, danas ponedjeljak ima prilično lošu reputaciju. Njime počinje užurbana i mrska radna sedmica, a još je i proglašen najdepresivnijim danom u godini (plavi ponedjeljak). Simbolički spojen sa još jednom bojom, crni ponedjeljak predstavlja dan sloma svjetske berze 1987. godine.

Otkud toliki obrt u značenju? Interpretacija pojmova koji nas okružuju mijenja se kako se razvija društvo oko nas i to nije nikakvo iznenađenje niti poništava njegove prethodne osobine. Naprotiv! Predstavlja bogatstvo jezika. Osim toga, ponedjeljak ipak nije kod svih sasvim pozitivan i srećan dan.

Za razliku od Južnih Slovena, kod Istočnih i Zapadnih Slovena bilježe se i neki negativni običaji, pa se ponedjeljak smatra i rđavim danom. Po predanjima, donosi nesreću, ima loše osobine, a na taj se dan ne valja ni roditi jer ćeš cijelog života biti nesrećan. Nešto suptilnije značenje ima u frazama – u slovenačkom postoji izraz ’mačkov ponedjeljak’, došao iz njemačkog jezika, a znači mamurati.

U jeziku rijetko postoji bukvalno i pojednostavljeno značenje. Umjesto toga, riječi se nižu u beskrajno i neraskidivo kolo u koje se lako hvata sve što čovjek pomisli, vidi, dodirne, osjeti, pojmi i definiše. Kako to kolo izgleda kada su u pitanju dani i njihove osobine, napisao je Minja Subota (igra kolo naokolo / ponedeljak momak jak, kolovođa lak).

(MONDO)