U srpskom jeziku dugo se nisu sprovodili izbori za nove ili najljepše riječi niti su se pažljivo pratili inostrani pobjednici.
(Za Mondo piše: Aleksandra Savić)
Možemo reći čak i da je ta tradicija bila nepoznata u našoj popularnoj lingvistici. Posljednjih godina raspisuje se značajan broj zanimljivih konkursa.
Nedavno su svi govorili o novoj najljepšoj srpskoj riječi – duhoklonuće. Konkurs Male biblioteke iz Londona dobio je zapaženu i pomalo neočekivanu pažnju, što znači da je naš narod željan jezičkih zanimljivosti.
Međutim, mnogi su pomislili da tvorenica podrazumijeva i nova pravila jezičkog ponašanja, što bi značilo da termin depresija više nećemo ni koristiti.
Netom prije toga pojavilo se još nekoliko izbora za riječ godine. Društvo za srpski jezik 2022. organizovalo je izbor za najljepšu srpsku riječ. Konkurs je organizovan među učenicima osnovnih i srednjih škola u Srbiji. Prijavljene su riječi: porodica, hvala, ćirilica, vječnost, a najviše djece kandidovalo je riječ ljubav. Komisija je na kraju izdvojila praskozorje.
Filološko društvo Reči za kraj 2023. godine izabralo je nasilje za riječ godine, četbot za novu riječ godine a ekonomski tigar za lažiriječ godine. Posljednja kategorija odnosi se na obesmišljenu riječ ili riječ koja ne odražava pravo stanje stvari.
Udruženje lektora Republike Srpske pokrenulo je konkurs za riječ godine još 2020. Kriterijumi našeg izbora jesu mišljenje samih govornika, kao i način na koji odabranu riječ predstave. Komisija Udruženja potom bira koja je od prijavljenih riječi obilježila prethodnu godinu.
Ovaj put stiglo je mnogo zanimljivih priloga – osim pobjedničkih raskršće i iskušenje, nominovane su vaseljena, vaspitanje, empatija, pažnja, istinoljubivost, spokoj, vještačka inteligencija. Najveća vrijednost ovih prijava otkriva se u pratećem tekstu, koji ne samo da nam govori o ljubavi prema jeziku već predstavlja i pravu kratku pripovijest ili duhovitu dosjetku autora.
Praksa biranja riječi godine počela je sedamdesetih u Njemačkoj. Riječ godine 1971. bila je buntovnik, jer je taj period bio obilježen čestim demonstracijama u zemlji. Posljednjih godina su to istorijska prekretnica iz 2022. godine, te stanje permanentne krize iz 2023. godine, što govori podosta o stanju na evropskom kontinentu.
Svaki jezik ustanovio je svoje kriterijume, pa su i same riječi pobjednice različite, neočekivane, ponekad i šokantne.
U susjednoj Hrvatskoj riječ godine bira časopis Jezik i to od 1992. Neke od najinteresantnijih su štionik (bookmark) 1998, smećnjak (kontejner) 2006, zapozorje (backstage) 2018. Za razliku od Hrvatske, koja očito bira novostvorene riječi, na engleskom govornom području izabrane su, na primjer, postistina 2007. godine, toksično 2009. godine, vještačka inteligencija 2023, te slengovi goblin mode (lijenost) i rizz (privlačnost, šarm) za posljednje dvije godine.
Slovenija je prvi put izabrala riječ godine 2016. i to je bila – izbjeglica, dok je u Rusiji tradicija izbora za riječ godine započela 2007. godine riječju glamur. Nevjerovatna i simptomatična situacija dogodila se 2020. godine, kada je skoro svaki jezik odabrao riječ povezanu sa virusom korona.
Pored toga što popularizuju nauku, izbori za riječ godine predstavljaju nam stanje u pojedinim zemljama a često najavljuju i atmosferu u budućnosti. Na primjer, izbor slengova na engleskom govornom području jasno ukazuje na to koliki uticaj na jezik imaju društvene mreže i kako one formiraju svijest mlađih govornika.
Kada se radi o takozvanim velikim jezicima, znamo da nakon što se neka riječ proglasi pobjedničkom, ona uskoro stiže u naš jezik i možemo se za nju adekvatno pripremiti (naći definicije, usaglasiti pisanje i unijeti je u svoje baze).
U pitanju je veoma zanimljiv način da se govornici uključe u jezička pitanja i zato ne treba zanemarivati značaj koji konkurs može imati. Nažalost, sve češći izbori za riječ godine u srpskom jeziku ponekad djeluju neozbiljno, zbunjuju medije i govornike, čak i lingviste.
Ne zna se pouzdano ko stoji iza konkursa, stiče se utisak da udruženja međusobno ne komuniciraju a izbore još uvijek nije eksplicitno podržala neka naša jezička institucija.
Pored toga, po standardnom crno-bijelom principu – od nijednog, došli smo do skoro pet različitih izbora, što nije dobro. Zato je ovu praksu potrebno savjesno i organizovano sprovoditi.