Vještačka inteligencija već može da pronađe obrasce u hiljadama psećih glasova koje ljudsko uho teško razlikuje.
Vlasnici pasa često tvrde da po lavežu, cviljenju ili režanju mogu da prepoznaju šta njihov kućni ljubimac želi. Naučnici sada pokušavaju da provjere koliko se takvi zvuci zaista razlikuju i da li nose informacije koje vještačka inteligencija može da prepozna.
AI može da analizira visinu, ritam, trajanje i ponavljanje laveža, a zatim te obrasce povezuje sa situacijom u kojoj je zvuk nastao, na primjer, da li je pas uplašen, uzbuđen, sam ili traži nešto.
Istraživači sa Tehnološkog univerziteta u Kaunasu objašnjavaju da algoritmi mogu da pronađu razlike koje čovjek teško čuje, ali to još nije isto što i prevođenje psećeg jezika.
AI može da prepozna emociju, ali ne i "rečenicu"
Neka istraživanja već pokazuju da modeli vještačke inteligencije mogu da razlikuju određena emocionalna stanja pasa na osnovu njihovih vokalizacija. To znači da je mnogo realnije da AI najprije nauči da prepozna strah, uzbuđenje ili nelagodu nego da nam doslovno "prevede" šta pas govori.
Najveći problem je značenje. Dva laveža mogu da zvuče slično, a da nastanu u potpuno različitim situacijama. Zbog toga istraživačima nisu dovoljni samo audio-snimci, već moraju da prate ponašanje psa i okolnosti u kojima se oglasio.
Zato "Gugl prevodilac za pse" još ne postoji. Ipak, moguće je da ćemo prije njega dobiti tehnologiju koja će moći pouzdanije da procijeni kako se pas osjeća i zbog čega se oglašava. Drugim riječima, telefon nam možda neće uskoro napisati "Gladan sam", ali bi jednog dana mogao mnogo preciznije da pokaže šta pas pokušava da nam poruči.
(Mondo)