Kladioničari su čudo. Taman da ne znate ništa o filmu bilo je dovoljno pratiti samo njihovo tipovanje pa da spokojno gledate 94. ceremoniju dodjele Oskara.
Mogli su kritičari da misle o nominovanim filmovima i njihovim stvaraocima šta god hoće, mogli su se dijeliti BAFTE i Globusi, na kraju su oni imali najbolje insajderske informacije. To se moglo znati odmah na samom početku ceremonije iz Dolby Theatre, kada su nam komentatori rekli da postoje "indicije", čuj indicije, da će CODA izaći kao pobjednik.
Mali, simpatični film koji se sa puno empatije, i uspjeha, bavi životima ljudi sa invaliditetom, nije uopšte sporan kao ostvarenje koje nam je trebalo, naročito u ovim okrutnim vremenima kad su emocije duboko zakopane. Problem se javlja ukoliko smatrate da Oskarom, kao najprestižnijom nagradom, treba da budu nagrađeni neki posebni filmovi, oni koji vas drže danima ili čak godinama nakon što ih odgledate. Jer CODA to nije. Mjera stvari je morala da bude nagrada za mušku sporednu ulogu i to bi bilo najpravednije jer lik kojeg igra Troj Kacur jeste zaista topao i simpatičan.
Šta se onda desilo sa favoritima? "Pasja sila" kako bi valjda bilo jedino moguće prevesti film Džejn Kempion, se morao zadovoljiti sa jednim Oskarom, za najbolju režiju. Za Kamberbeča se već slutilo da niko, pa ni on, neće moći proći pored Vila Smita.
"Belfast", koji čak ni "briljantni" hrvatski prevodioci nisu mogli drugačije da prevedu (u prenosu smo čuli da se "White Men Can't Jump" prevodi kao "Veliki hakleri"), je dobio Oskara za originalni scenario, što je za Keneta Branu ipak utjeha nakon silnih nominacija koje je imao u karijeri.
Glumački Oskari za glavne uloge su otišli u ruke Džesike Čestejn i pomenutog Smita. NIšta iznenađujuće, ali se ovaj drugi pobrinuo da obilježi cijelu ceremoniju time što je odalamio Krisa Roka koji se usudio da pecne njegovu suprugu. Igra riječi kojom je Džejd Pinket nazvao Dži Aj Džejn (zbog vojničke frizure), je, iako Rok umije da bude degutantan, ipak bila benigna za takvu reakciju. Pogotovo ako se sjetimo kakav se nivo "pošalica" znao čuti na ceremoniji, kada je prezenter bio npr. Kimel. Kako god, to će ostati u pamćenju svima, kao i kasniji govor Smita koji je u suzama objašnjavao kako je on "zaštitnik". Po komentarima i taj je govor ocijenjen od polovine kao iskren, a od ostatka kao potpuno lažan i namješten. Da ne kažem odglumljen, jer čovjek je, na kraju dana, najbolji glumac.
"Dina" je pokupila gomilu tzv. tehničkih Oskara što je u numeričkom smislu čini pobjednikom večeri, ali znamo da su gorenavedene kategorije one koje su važnije. I da, ako je išta razlog za zadovoljstvo onda je to pobjeda "Drive My Car" u kategoriji za najbolji film izvan engleskog govornog područja. Besprekoran film, kako se to kaže, instant-klasik, kao i dobar dio onih kojima je u toku ceremonije odata posebna počast.
Na čelu sa "Kumom", mada sam očekivao da će takva filmčina dobiti više prostora. Svelo se na par Kopolinih rečenica, dok su pored njega ćutke stajali De Niro i Paćino, a koje su završili podrškom Ukrajini. Tako da se ispostavilo tačnim moje predviđanje da neće moći bez bar malo politike. Tako da je bio i minut ćutanja, čemu bez obzira na to kako neko gleda na situaciju u Ukrajini, ne bi smjelo biti mjesta na filmskoj svečanosti.
Inače, bilo je očigledno da su se producenti ovaj put dodatno potrudili oko dizajna, tako da je kompletna postavka scene i sjedećih mjesta bila sjajno odrađena i pregledna. Možda se najviše ovajdio Kit Urban, kojeg je, zbog žene mu Nikol, zapao sto u prvom redu, pa ga je nemoguće bilo ne vidjeti, kako u onoj bijeloj košulji stalno ustaje i skače, makar mu tu kao tek muzičaru i nije bilo mjesto.
Kad već pominjem bijelu košulju, onda ću, uz rizik da me se proglasi staromodnim i konzervativnim, proglasiti kompletnu pojavu Ume Turman, za najglamurozniji momenat večeri. Tako se oblači i izgleda diva, a ne kao dobar dio dama koje su se takmičile u dubini dekoltea i izreza na haljinama.
Tri voditeljke su se solidno izborile sa zadatkom, u svakom slučaju bolje nego Kimel, koji je koštao kako one rekoše, "kao njih tri zajedno". Bilo je još nekih sitnih propusta koji nisu mogli da naruše kompletnu sliku. Među njima moram da pomenem onu mušku hostesu koja je izvodila i odvodila glumce sa bine. Toliko se uživio u ulogu da je bukvalno grlio npr. De Nira ili Hopkinsa, umjesto da bude praktično neprimjetan u kadru.
Da rezimiramo, od ovogodišnje konkurencije koja ne bi pretjerano uzbudljiva, nije se ni moglo očekivati da i njeno finale bude nešto drugačiji. Zato je i vjerovati, da bez obzira na gušenje u suzama, performans Vila Smita bješe jedino po čemu će se razlikovati od prethodnih. Da je to bio štos za ovu godinu, kao što je onomad Voren Biti "spontano" pogriješio prilikom proglašenje najboljeg filma. Ako je na to spalo da se podigne gledanost...
Evo ko je sve osvojio "kipiće":
Film "Koda" - najbolje ostvarenje na 94. dodjeli nagrade Američke filmske akademije, za sporednu mušku ulogu, adaptirani scenario i najbolji film
Naučnofantastični blokbaster "Dina" - šest Oskara u kategorijama za najbolji zvuk, muziku, scenografiju, montažu, fotografiju i vizuelne efekte.
Vil Smit - najbolji glumac za ulogu u filmu "King Ričard"
Džesika Čestejn - najbolja glumica za ulogu u filmu "Oči Tami Fej".
Najbolji reditelj je Džejn Kempion za film "Noć psa", dok je Kenet Brana osvojio Oskara za najbolji originalni scenario za dramu "Belfast".
Ariana Dubozi je dobila Oskara za najbolju sporednu žensku ulogu u ostvarenju "Priča sa zapadne strane", a Troj Kadsur, gluvonijemi glumac, za sporednu mušku ulogu u filmu "Koda".
Najbolji inostrani igrani film je japansko ostvarenje "Povezi me" čiju režiju potpisuje Rysuke Hamagući.
Oskara za najbolji kratki igrani film dobilo je ostvarenje "Dug pozdrav".
Priznanjem za dugometražni animirani film nagrađeno je ostvarenje "Enkanto: Magični svijet", dok je Oskar za kratki animirani film pripao ostvarenju "Kraljica košarke".
Najbolji dugometražni dokumentarni film je američko ostvarenje "Ljeto soula" o kulturnom festivalu u Harlemu.
Kompletnu listu dobitnika možete pogledati OVDJE!