Do dodjele najprestižnije filmske nagrade Oskar ostalo je samo dva dana, a u osvrtu našeg filmadžije Nebojše Ristića saznajte šta nas to očekuje u nedjelju uveče po našem vremenu...
Misterija koja krene da raste već oko svake Nove godine u noći sa nedjelju na ponedjeljak dobiće svoja razrješenje. I sve nagrade koje su podijeljene u organizaciji raznih udruženja i akademija, tada prestaju da budu važne. Jer takav je kakav je, Oskar je još uvijek mjera za sve ostale.
Nemoguće je i nabrojati, a kamoli analizirati dominantne vjetrove koji su u prošlosti diktirali glasanjem i samim proglašenjem. Ako zanemarimo korporativne i političke interese koji su se prelamali preko Oskara, ni u filmskom, dakle najvažnijem, smislu stvari nikad nisu bile statične.
Ono što je vjerovatno najbolja stvar jeste što se u zadnjih desetak godina otvorio prostor, čak bih rekao da je i dominantan, da sve više šanse za pobjedu dobijaju filmovi koji nisu blockbusteri, ni u retrovizoru, a ni u najavi.
U okviru takvog trenda, a u stalnoj utakmici između ukusa širokih masa i onog kritičarskog, ovaj posljednji, kada su Oskari u pitanju sve više dobija na težini. Jer da nije tako, teško da bi svjedočili pobjedama, i to ne sporadičnim, filmova poput "Rome" , "Parazita" ili "Nomadlanda".
Kritika je po svemu sudeći, a to im je i profesija, osjetila kako se centar kvaliteta neumoljivo seli na neke druge meridijane, gdje engleski nije eliminišući faktor na samom početku utakmice. Što kao izazov najvećoj filmskoj industriji nije nipošto loše i vjerujem da će dobro prodrmati, svakako ne i srušiti kule holivudske.
Što se tiče ceremonije koja je pred nama za dva dana, predviđanja su već odavno poznata. Procjene variraju, ali ne toliko da bi se moglo očekivati neko veliko odstupanje od njih. No, kad se sjetimo "Zelene knjige" onda ni oprez, ako se kladite, nije naodmet.
Hajde onda da vidimo šta kažu knjige starostavne, da ne kažemo kladioničarske, bar kada su one najprestižnije kategorije u pitanju.
Najbolji film – čak 10 filmova u konkurenciji a čini se da "Šapama pasjim" nema ozbiljnije prijetnje. Džejn Kempion je onomad sa "Pianom" izgubila od Spilberga, ali ove godine njegovo čitanje "Priče sa zapadne strane" teško da ima šanse.
Pod šifrom "Zelena knjiga" "CODA" bi mogla da bude iznenađenje u koje niko ne vjeruje.
"Drive My Car" jeste veliki film, ali prije djeluje da će počistiti konkurenciju za najbolji film izvan engleskog govornog područja. MONDO, dakle, tipuje na – "Šape pasje“ (The Power of the Dog).
Najbolja režija – bukmejkeri pa i filmska kritika ni ovdje nemaju velikih dilema da će po treći put u istoriji Oskara ta nagrada otići u ruke neke režiserke. Ako ste pažljivo pročitali pasus iznad onda znate da i MONDO tipuje na – "Šape pasje“.
Najbolji originalni scenario – ovdje se otvara prostor za "Picu od sladića“ ("Licorice Pizza"), koji se već ovjenčao nagradama u ovoj kategoriji. Iako se ne slažem da tu ima išta epohalno, tip je ipak na ovom filmu i Polu Tomasu Andersonu kao osvajaču Oskara, mada ima ne mali broj onih koji misle da i „Ne gledaj gore“ (Don't Look Up) i Adam Mekkej nisu bez šansi.
Najbolja muška glavna uloga (iako sve u nama vrišti: “A šta je to toliko veliko u ulozi Vila Smita kao Ričarda Vilijamsa?!), čini se da je on na pobjedničkoj stazi. U biopicu, kao jednoj od dominantnijih formi ove godine, Smit daje sve od sebe, ali, po nama, Kamberbeč, ne bi smio biti tek tako zapostavljen. Ne bi smio, ali su male šanse da se to u zadnji čas i desi.
Nabolja ženska glavna uloga – kladionice ovdje kažu Kristen Stjuart za ulogu Lejdi Di u "Spenser", ali to nije ni izbliza tako sigurno. Ne toliko zbog Nikol Kidmen u "Biti Rikardovi" (Being Ricardos), koliko zbog Džesike Čestejn koja je po opštem mišljenju napokon zaslužila kipić, u svojoj trećoj nominaciji dosad, za ulogu u "Očima Tami Fej" (Eyes of Tammy Faye) koji i nije neki film, ali njena uloga daje dosta materijala da se ona proglasi za glavnog favorita.
Uz žal što nije bilo mjesta za Renate Reinsve iz "Najgore osobe na svijetu" (The Worst Person in the World).
Kada su u pitanju sporedne uloge tu je potpuna magla, jer se niko ne ističe, bilo u muškoj, bilo u ženskoj kategoriji, osim Troya Kotsura iz „CODA“ koji je apsolutni favorit. Ne samo zato što je izvrsno odgumio gluvog oca glavne junakinje već što je opštepoznato da članovi Akademije gaje posebnu naklonost ka osobama sa invaliditetom. A ta slabost se može proširiti i na neke druge kategorije i teme, zbog kojih će gorepomenuti Smit biti gotovo siguran pobjednik u njegovoj kategoriji.
Najbolji film izvan engleskog govornog područja – MONDO je već objasnio zašto „Drive My Car“. I još jednom konstatujemo da će njegovom pobjedom zakinut biti bar još jedan vrhunski film, bilo da se radi o Almodovarovima „Paralelnim majkama“, „Najgoroj osobi...“ Joakima Trira ili Sorentinovoj "Božjoj ruci".
Sad još da otkrijemo da li će se neko od domaćih televizija odlučiti da izbroji pare ABC za prava na prenos, ili ćemo se grebati od komšija. U svakom slučaju u ponedjeljak oko podne na ovom istom mjestu slijedi inventura onog što ćemo vidjeti u Dolbi Teatru...