Nebojša Ristić o muzičkim albumima koji su izabrani za najbolje u godini na izmaku.
Kada su se 1993.g. i potom 1997.g. pojavili prvo MOJO a potom i UNCUT, britanski muzički mjesečnici, jedna od najčitanijih stavki bile su i ostale recenzije novih izdanja.
Broj tih izdanja se kreće oko 200 i ostaje iskrena dilema ko to sve presluša, a kamoli napiše, pa makar i pet rečenica o svakom od njih. Tome treba dodati da ima onih izvođača čiji albumi dobiju i po čitavu stranicu, a nekad je tu i intervju sa autorima albuma koji su ponijeli titula albuma mjeseca.
Ta se titula izuzetno rijetko poklopi u jednom mjesecu, a takvo nešto se gotovo nikad ne desi i na godišnjem nivou. Takav je slučaj bio i ove godine kada su objavljene liste 75 najboljih albuma. Uz i dalje nejasnu činjenicu kako na Netu još u novembru ove godine možemo naći januarsko izdanje sljedeće godine, s tom listom, ostaje nam da se pozabavimo sa rezultatima ovogodišnje berbe.
Pobjednici su, prema UNCUT – The Smile sa njihovim „A Light For Attracking Attention“, te po MOJO - Michael Head & the Red Elastic Band i „Dear Scott“.
Prije nego što bilo šta kažemo o ovim albumima, odmah bi upozorio na činjenicu da ovakav ishod ne biste očekivali redovnim čitanjem ovih magazina. I to nije prvi takav slučaj, štaviše postalo je gotovo pravilo da pravo niotkud neki album trijumfuje u godišnjem izboru. Ne mogu da baš dokučim kako se to dešava i i da li ima za cilj da u prvi plan gurne neke albume kojima prvo mjesto na ovakvim listama može predstavljati vjetar u leđa?
Rekoh, ne znam, ali da vidimo šta su nam to ponudili šampioni 2022.
„A Light For Attracking Attention“ je čedo projekta nazvanog The Smile, što vam vjerovatno neće previše značiti, ali ako kažemo da su u pitanju ključni ljudi Radiohead,Thom Yorke i Jonny Greenwood, plus sjajni džez bubnjar Tom Skinner, onda stvari postaju nešto jasnije.
Ono što i nije baš najjasnije da li ova kolekcija sjajnih vinjeta, a od te definicije ne bježe ni sami akteri, može biti baš album godine? Ukoliko vam to ne smeta, onda ćete uživati sa kakvom lakoćom se ova tri momka igraju sa pregršti ideja koje će obradovati Radiohead fanove jer je u njihovim ljubimcima još uvijek dovoljno vatre.
Michael Head nije početnik, naročito za one koje pamte njegove prethodne bendove The Pale Fountains ili Shack. Zbog ozbiljnih ovisničkih problema njegov dosadašnji opus je nudio povremene bljeskove, ali je zato „Dear Scott“ pun pogodak.
Ovo je autor u punoj snazi koji isporučuje set besprekornih pjesama, ležerno odsviranih i otpjevanih, divno orkestriranih i prelijepo produciranih od strane Bill Ryder – Jonesa (The Coral).
Potonji je usavršio svoje vještine baveći se filmskom muzikom, baš kao i gorepomenuti Greenwood.
Što se tiče ostatka listi, one se u dobroj mjeri preklapaju što je takođe redovna pojava, a nije ni iznenađenje obzirom na istu ciljnu čitalačku grupu.
Ona koja se dostupnim podacima kreće u okvirima od nekih 50-ak hiljada, i koja je voljna da proguta ne samo idole koji i dalje krase njihove naslovnice (The Beatles, Dylan, The Rolling Stones, Neil Young...), nego i sve ono što je nastalo u tom duhu.
Otud i ne čudi da na ovim listama nema gotovo niko iz svijeta hip-hopa, a „uljezi“ poput Beyonce ili Kendricka Lamara, su više izuzetak koji potvđuje pravilo.
Ovo nipošto ne znači da u tucetima ovih albuma nema istinskih bisera koji zahtijevaju vašu pažnju i koje valja barem naknadno istražiti, ako već niste u momentu njihove premijere. Na ovom mjestu se već pisalo o tada novim albumima Wilco ili Jacka Whitea koji su takođe među laureatima, ali postoji sijaset jednako dobrih albuma imena velikih poput jednog Elvisa Costella koji se svojim povratkom korijenima na albumu „The Boy Named If“ obreo na obe liste.
Za one kojima nedostaje npr. Gillian Welch ovdje se zato pobrinula Joan Shelley sa „The Spur“, koji je naprosto očaravajući komad, što podjednako važi i za The Delines, sa „The Sea Drift“.
Ima tu redovnih pretplatnika na mjesto na ovim listama jer dobre i odlične nove albume objaviše i Arctic Monkeys, Beth Orthon, Weather Station, Cass McCombs, Spiritualized....
Sve u svemu, ovo navedeno je vrh šećernog brijega. Bez padanja u zabludu da su ovo definitivne liste onog što je valjalo u godini na izmaku, mogu biti jako korisne. Ukoliko mislite da imate snage i vremena da prokopate i po nekim drugim listama, dobra vam sreća, samo se bojim da vas to potpuno ne izludi jer ničega previše nikad nije dobro za vaš stomak.
(Nebojša Ristić za MONDO)