Film "Poslednji poziv" pisan po istinitim događajima prikazan je na 53. FEST-u u Beogradu.
Film "Posljednji poziv", pisan po istinitim događajima, prikazan je na 53. FEST-u u Beogradu. Trenutno se u glavnom gradu Srbije održava Međunarodni filmski festival, koji traje od 2. do 11. oktobra 2026. godine pod sloganom "Ljubav koja traje".
Na repertoaru festivala našao se grčki film "Posljednji poziv" po scenariju Katarine Bej i Šerifa Frensisa.
U glavnim ulogama ovog akcionog trilera nalaze se Nikos Psaras, Orfeas Avgustidis, Marija Nafpliotu, Jorgos Benos, Dimitris Lalos i Renija Luizidu.
(Napomena: Tekst u nastavku sadrži detalje koji otkrivaju ključne elemente radnje)
Radnja filma
Radnja počinje u redakciji DTV televizije, kada pristigne poziv od Nikolaja Radua (Orfeas Avgustidis) koji u stanu drži četvoro talaca i traži hitno uključenje uživo u program.
Među taocima se nalaze Elina (Kaljopi Haska), njena sestričina Nektarija (Irini Apostolopulu), vjerenik Ilijas (Janis Karampampas) i njena majka Marta (Renija Luizidu).
Adonis, koga je Nikolaj izričito zahtijevao kao sagovornika, ubrzo se uključuje u program i započinje pregovore kako bi pokušao da smiri situaciju i spasi taoce.
Sve se dešava uoči Nove godine početkom dvehiljaditih, a Nikolaj, koji se nalazi u stanu talaca, u ruci drži aktiviranu bombu i prijeti masakrom. Policija se nalazi ispred zgrade i pokušava da stavi situaciju pod kontrolu.
Gledaoci imaju priliku da sagledaju krizu iz više uglova. Prate se događaji u redakciji, u stanu, ispred zgrade, kao i aktivnosti policajca Ikonoma (Dimitris Lalos) kojem je cijeli slučaj sumnjiv, te pokušava da sazna šta se zapravo krije iza priče.
Ispostavlja se da iza cijelog slučaja stoji državna bezbjednosna služba, a Nikolaj, koji zna previše, uplašen je za svoj život. Usput kreće da oslobađa taoce jednog po jednog, dok sa njima razvija odnose, te postaje emotivniji i saosjećajniji.
Taoci pokušavaju na različite načine da mu se približe kako bi bili oslobođeni, dok "dobar" policajac pokušava da rasvijetli slučaj i spasi živote svih prisutnih.
Kada načelnik policije Markos Plakoitis (Vasilis Rizvas), koji pomaže Adonisu tokom pregovora, obavi poziv u kojem saznaje da država stoji iza svega – a Adonis to slučajno čuje – odlučuje da promijeni način komunikacije sa Nikolajem i pokušava da ga navede da ispriča zbog čega je zapravo uplašen.
Kroz cijeli film Nikolaj više puta naglašava da je prevaren, izigran, da ga policija nije ispoštovala i da se sabotira slučaj spašavanja talaca jer im je cilj da ga se riješe kako informacije o bezbjednosnoj službi ne bi isplivale pred javnost.
Kako se priča razvija u smjeru odavanja državnih tajni, "bezbjednjaci" preuzimaju slučaj i, sa izgovorom da Nikolaj drži lažnu bombu, upadaju u stan kada se cijela priča i završava.
Film tjera gledaoce da odgovore na bitna pitanja
Ovaj film, koji sadrži elemente istinite priče, neminovno postavlja ključna pitanja: Ko je ovdje zapravo talac? Kako bi se sve završilo da cijeli slučaj nije javno ekranizovan? Koliko je služba spremna daleko da ide kako bi sačuvala svoje ljude?
Iako je prvobitna namjera televizijske redakcije bila spašavanje talaca, njihov program istovremeno prenose svi drugi mediji u cijeloj Grčkoj, kao i u pet okolnih zemalja. Otvara se moralna dilema o tome koliko u takvim situacijama televizija zapravo pomaže, a koliko odmaže slučaju zarad gledanosti i ekskluzive.
Glavni aduti filma
Iako se radnja filma odvija u ranim dvehiljaditim, tema zloupotrebe moći i medijskog izvještavanja u kriznim situacijama u potpunosti je primjenljiva i na današnjicu.
Film ostavlja snažan utisak i podstiče na razmišljanje nakon završetka. Radnja se odvija dinamično i smisleno uz stalnu dozu napetosti, bez praznog hoda. Posebna vrijednost ostvarenja je to što pruža mogućnost praćenja priče iz svih uglova, nudeći jasnu perspektivu svakog od aktera ove drame.