U novom razgovoru sa Aleksandrom Nikolićem pokušali smo da dobijemo odgovore na ključna pitanja o snovima - šta znače, da li nam pomažu, kako da ih rastumačimo i da li mogu da nam pomognu u rješavanju nekih dilema?
Aleksandar je apsolvent psihologije na Filozofskom fakultetu u Nišu, psihološki savjetnik pod supervizijom i edukant integrativne i psihodinamske psihoterapije, s kojim smo prethodno razgovarali i nostalgiji i pasivnoj agresiji.
Frojd je snove opisao kao "kraljevski put u nesvjesno". Zato možemo reći da snovi nisu samo snovi, već da su i dio nas i naših ličnosti. Oni se ne javljaju potpuno besmisleno, već kao produkt naših misli, osjećanja, želja, potreba i naše ličnosti kao takve.
- Za početak – zašto sanjamo?
San je dio jedne od najbitnijih fizioloških potreba – spavanja. Tačno objašnjenje zašto sanjamo još uvijek nije pronađeno, ali je jedno sigurno, a to je da je mozak svakako aktivan i tokom spavanja, što znači da tu ima prostora za procesuiranje emocija, sjećanja, misli.
Jedna od teorija govori o tome da san pomaže pri boljem skladištenju memorije.
Još neke od teorija jesu vezane za filtriranje misli i emocija: tokom sna ih obrađujemo i onda se budimo mnogo staloženiji i sa jasnijim zaključcima. Zato i ona izreka "Jutro je pametnije od večeri" ima dosta smisla.
Intenzitet i kvalitet snova može varirati u odnosu na trenutna stanja svijesti. Vjerovatno je da će snovi biti dosta intenzivniji onda kada smo pod trenutnim stresom, ako uzmemo u obzir teoriju o filtriranju emocija i misli – da bi se filtrirali i procesuirali razni problemi, snovi će biti intenzivniji, ukoliko je više sadržaja koje je potrebno obraditi. Ukoliko smo imali vrlo sadržajan i naporan dan, vjerovatno je da će i snovi biti intenzivniji i življi jer je potrebno sve to obraditi.
- Kako se tumače snovi i da li je tumačenje snova terapeutima od pomoći?
Snovi su psihoterapeutima dosta od pomoći, dok su među naučnicima bili oduvijek kontroverzna tema i osnova za debatu. Neki daju veliki značaj tumačenju snova, dok ih neki opisuju kao nešto što nema dublje značenje i što se javlja kao posljedica distorzije čula tokom spavanja. Snovima se najviše bave psihoanalitičari, geštalt terapeuti, transakciona analiza...
Psihoanaliričari su najpoznatiji po analizi snova jer oni teže da u snovima pronađu što dublje značenje koje je povezano sa unutrašnjim konfliktima, neostvarenim željama i sirovim nagonima. Fokusiranje terapeuta je uglavnom na metaforu. Ono što često slušam, a što jeste donekle zabluda, jeste to da na osnovu jednog sna možemo znati sve o ličnosti osobe. Realnost je drugačija: tokom dužeg rada sa klijentom, tumačenje snova nam može pomoći da još bolje upoznamo osobu i nađemo smjernice za dalji rad sa njom.
- Postoje li sličnosti sa tradicionalnim, "narodnim" tumačenjem snova?
Sanovnici i tumačenje snova kod psihoterapeuta mogu imati neke male sličnosti ali, opet, snovi su mnogo kompleksnija tema u psihoterapiji. Sanovnici, kao i tradicionalna "narodna" tumačenja snova se fokusiraju na povezivanje snova i naše sudbine. Oni se okreću više tom "ezoteričnom" tumačenju snova nego što se fokusiraju na unutrašnja stanja kao što se fokusiraju psihoterapeuti.
Na primjer, u sanovniku možemo pročitati značenje da težimo za slobodom ukoliko sanjamo da letimo. U psihoterapiji "let" u snovima se gleda iz mnoštva ugla: kako smo letjeli, da li smo levitirali, da li smo se plašili ili smo bili srećni, opušteni, gdje smo letjeli, da li smo možda sanjali da smo ptica ili insekt koji leti, itd... Međutim, dolazimo do toga da je korijen značenja snova isti, ali da se račva u više potpuno različitih pravaca.
- A šta je sa onim snovima koje, maltene, svi sanjamo?
Možda se sjećate internet senzacije koja se odigrala prije nekih desetak i više godina: zove se This Man i navodno govori o tome da se hiljade i hiljade ljudi javilo opisujući istog čovjeka u snovima. Ovo je crtež tog čovjeka:
Objašnjenje tog fenomena, kao i ostalih fenomena u kojima sanjamo slične stvari (propadanje, vožnja bez kontrole, da smo goli u javnosti, itd.) još uvijek nije potvrđeno i postoje različite teorije.
Doduše, najveću zahvalnost možemo dati Jungu (Carl Gustav Jung) koji je razvio teoriju o kolektivnom nesvjesnom. Teorija se bazira na tome da mnoge stvari koje mislimo, osjećamo, želimo i radimo jesu zapravo nastale taloženjem i taloženjem iz prethodnih generacija.
Dakle, mnoge stvari koje radimo, a koje su nesvjesne ili u kojima ne možemo objasniti zašto ih tako radimo, osjećamo ili želimo su zapravo nastale od naših predaka koji su od tih stvari stvorili normu ili nešto što se, jednostavno, „automatski“ radi jer je tako potrebno. Zato je dobro objašnjenje da sanjamo slične snove jer oni, kao da su „evolucijom“ ukorijenjeni imaju funkciju zaštite i održavanja integriteta osobe.
- Da li je moguća "kontrola snova"?
Najčešća pitanje vezana za snove su: Zašto ne možemo da kontrolišemo snove i zašto je nemoguće pobjeći iz noćnih mora u neki prijatniji i ljepši san. Mnogi su i čuli iskustva ljudi koji su bili svjesni da sanjaju i mogli svjesno da kontrolišu svoje snove, te je uobičajeno pitanje i - kako da kontrolišem svoje snove?
Sposobnost kontrolie snova, svjesnosti da sanjamo i mogućnosti da promijenimo tok sna zove se lucidno sanjanje. U lucidnim snovima se zaista dešava da preuzmemo kontrolu nad snom, situacijom u snu i nad drugim likovima koji se javljaju u snovima.
Lucidno sanjanje nije ništa strašno niti je naznaka neke patologije. Mnogi eksperti za snevanje i spavanje čak navode pisanje dnevnika svojih snova kao tehniku koja bi mogla biti od pomoći da sanjamo lucidne snove. Lucidni snovi se najčešće i dešavaju kod onih ljudi koji mogu jasno odvojiti san od realne situacije i uočiti nelogičnosti koje se javljaju u snovima.
Za razliku od lucidnih snova, vividni snovi jesu oni snovi koji su toliko živi, realni, dinamični, intenzivni i sadržajni da je jako teško odvojiti ih od realnosti. Pored toga razlikujemo i košmare iliti neprijatne ili napete snove, ponavljajuće snove, a noćne more spadaju u posebnu kategoriju košmara koje remete san osobe i utiču na dnevnu aktivnost kao i na raspoloženje osobe u toku dana. Učestale noćne more mogu biti i simptom nekog velikog stresa, krize ili poremećaja.
(MONDO)