Pasivna agresija može biti sve, od kratkog "OK" odgovora na poruku, preko suvog "Sve je u redu" u razgovoru, sve do "uradiću, ali preko volje" u ponašanju. Ali, zašto se ljudi tako ponašaju?
Da li vam se često dešava da u svakodnevnoj komunikaciji sa partnerom, kolegama, prijateljima osjetite da vam udovoljavaju, ali nevoljko? Slože se s vama riječima, ali im govor tijela odaje suprotno?
Da li vi povremeno pribjegavate ovim metodama, samo zato što je lakše, a ipak osjećate frustraciju i ljutnju?
Sa Aleksandrom Nikolićem, apsolventom Psihologije na Filozofskom fakultetu u Nišu, psihološkim savjetnikom pod supervizijom i edukantom integrativne i psihodinamske psihoterapije razgovarali smo o pasivnoj agresiji, njenom korištenju u svakodnevnoj komunikaciji, uzrocima i načinima da se prevaziđe.
"Prije definicije pasivne agresije potrebno je definisati šta je agresija", kaže Aleksandar za MONDO i objašnjava:
"Agresija je stanje u kome osoba ima potrebu da pokaže svoju dominaciju i očuva svoj lični integritet. Ona se svodi na "moje potrebe su bitne" i teži da takav narativ i ostvari. Vrlo je vjerovatno da je ljudima nepoznat pojam zdrava agresija koja se razlikuje od nezdrave ili maligne agresije.
Zdrava agresija upravo dolazi od motiva da se zaštitimo, "pokažemo zube", suprotstavimo se nekom problemu. Sada će mnogi pomisliti "Pa ja sam onda agresivan", ali činjenica i jeste da smo svi zapravo agresivni. Zdrava agresija je pokretač mnogih radnji, to je nešto što zapravo pomaže ostvarenju različitih potreba, motiva i želja. Bez zdrave agresije ne bismo bili u stanju da štitimo sebe, svoje želje, svoje bližnje niti da postižemo razne ciljeve", kaže naš sagovornik.
Ističe da, kada se govori o pasivnoj agresiji, treba da se fokusiramo na četiri tipa komunikacije:
- asertivni tip (koji govori "moje potrebe su bitne, ali su i tvoje bitne. Hajde da to nekako zajedno riješimo")
- pasivni tip ("moje potrebe nisu bitne, tvoje su bitne, uradiću onako kako mi kažeš")
- agresivni tip se vodi narativom "moje potrebe su bitne, dok tvoje potrebe nisu bitne. Ja ću raditi onako kako želim!"
- poslednji tip je pasivno-agresivni tip komunikacije koji je mješavina upravo prethodna dva. On se vodi "moje potrebe su bitne ali ja ću ti to indirektno pokazati" narativom
"Definicija pasivne agresije jeste upravo indirektno, nedefinisano i nedirektno pokazivanje agresije, ljutnje, neslaganja ili nekog konflikta. Najblaže rečeno: pasivna agresija je svađanje na ljubazan način. To je upravo spoj agresije i nemogućnosti ili barijere da tu agresiju ispoljimo na zdrav i konstruktivan način".
Ko najčešće koristi ovaj vid komunikacije?
"Osobe koje pribjegavaju pasivnoj agresiji su često nesigurne u sebe. Nesigurnost može dovesti do zamagljenja i iskrivljenja zdravih granica, te će pasivno agresivna osoba pribjeći upravo ovom stilu da bi povratila ili održala svoje granice. Takve osobe se plaše konflikata, teže da budu okej sa drugima i, kao što problem sa održavanjem granica nalaže – imaju problem da kažu „Ne!“ onome što ne žele", ističe Aleksandar.
Kaže i da se pasivna agresija često javlja uz "reakcionu formaciju".
"To je mehanizam odbrane koji se često primjenjuje na situacije ili osobe u kojima ne smijemo da pokažemo svoje nezadovoljstvo ili negodovanje, te svoje istinske emocije pretvaramo u suprotne. Na primjer: kada nekoga ne volimo, mi ćemo sve najljepše pričati toj osobi", naglašava sagovornik MONDA.
Pasivna agresija se, prema njegovim riječima, često odigrava djelimično nesvesno, te je teško prepoznati kod sebe, a teško se prepoznaje i kod drugih.
"Ona daje kontradiktorne signale - uradi to, ali i nemoj da uradiš. Kod drugih ljudi pasivna agresija se primjećuje kada nam je neprijatno dok je takva osoba prisutna, pomiješanim signalima u davanju odobravanja ili neodobravanja, a često mogu djelovati na nas toksično ili kao "energetski vampiri".
Rješenje - iskren pristup i razgovor
Aleksandar ističe da se sa pasivnom agresijom vrlo teško nositi kod drugih ljudi.
"Ukoliko je primijetimo kod svojih bliskih osoba onda, je dobro pribjeći asertivnom stilu komunikacije, pokazati svoje emocije i potrebe, uzeti u obzir osjećanja i želje druge osobe i predložiti konstruktivno i zajedničko rešenje problema", kaže Aleksandar.
(MONDO)
