Danas vise sa zimzelenih grana jelke i upotpunjuju nam praznike, a da li znate gdje su nastale staklene ukrasne kugle?
Jelka okićena raznobojnim kuglama do danas je oličenje novogodišnjih praznika. Danas se, međutim, najčešće koriste plastični ukrasi za jelku, dok je u prošlosti staklena kugla bila jedini ukras koji se priznavao. A gdje je nastala prva staklena kugla za božićnu jelku?
Iako je njeno ime malo poznato, u gradićima njemačke savezne države Tiringije, koja je nekada bila dio Istočne Njemačke, rođeni su, boravili, studirali, stvarali ili umrli neki od najpoznatijih ličnosti istorije ne samo Njemačke, nego i čitavog svijeta: Martin Luter, reformator katoličke crkve i začetnik protestantizma; kompozitori Johan Sebastijan Bah i Johan Pahelbel, a kasnije i Rihard Vagner i Franc List; pisac i pjesnik Gete, filozof Niče i "njemački Šekspir" - pjesnik Fridrih Šiler.
Osvjedočena kao mjesto inspiracije, Tiringija je pored djela velikih umova donijela svijetu još jedan ukras! Novogodišnji.
Stakleni ukrasi za jelku nastali su sredinom XIX vijeka kada su stakloduvači tiringijskog grada Lauša počeli da prave jednostavne kuglice. Uoči dočeka Nove godine, došli su na ideju da ukrase naprave u obliku voća i orašastih plodova, kojima se do tada ukrašavala jelka.
Veoma brzo je prodaja staklenih ukrasa u Lauši i okolini počela da cvjeta. Kada su stakloduvači osmislili način da njihovo staklo bude obojeno, dodavajuću rastvor srebrne soli, razigrani ukrasi visili su sa jelki širom zemlje.
Do 1900. godine bila je dostupna čitava paleta boja i oblika blistavog novogodišnjeg nakita, a uz podršku njemačke carske porodice, jelka je postala nacionalni simbol.
Izvozile se širom svijeta iz evropske zemlje
Stakleni ukrasi su se kasnije izvozili širom svijeta, a najviše u ostatak Evrope i Sjedinjene Američke Države. Preduzetnici koji su ovo radili, zarađivali su milione.
Njemačka je bila ekskluzivni proizvođač staklenih ukrasa do 1925. godine. Te godine je počela obimna proizvodnja staklenih ukrasa u Japanu. U kasnim dvadesetim Čehoslovačka i Poljska, dvije države sa dugom tradicijom u izradi stakla, počele su da izrađuju svoje ukrase.
Kada je 1939. godine počeo Drugi svjetski rat, Evropa je, između ostalog prestala da izvozi novogodišnje ukrase. Tada se otvara "Corning Glass Works" u Njujorku koji započinje proizvodnju novogodišnjih ukrasa od stakla.
Nakon Drugog svjetskog rata, vlada Istočne Njemačke je većinu Laušinih fabrika za proizvodnju ukrasa pretvorila u državno vlasništvo, pa je proizvodnja istih prestala. Nakon pada Berlinskog zida, većina firmi je ponovo osnovana. Danas postoji oko 20 malih firmi stakla u Lauši koje proizvode staklene ukrase.
(Eupravo zato)